Foto: Hina
Manolić je u razgovoru ponovio da je pokojnog predsjednika Tuđmana poznavao još od 40-ih godina prošlog stoljeća i da mu je sa svoje 22 godine bio šef. Ispripovijedao je kako je pomogao Tuđmanu još 1942. godine da pronađe put kroz socijalističke strukture, i zatim ponovno nakon njegovog dolaska u Zagreb, 1961. godine kada ga je "Veco Holjevac nazvao da pomogne Tuđmanu u sređivanju osobnih problema s kojima se čovjek susreće nakon dolaska u drugu sredinu." Manolić je pritom objasnio kako je i zašto Tuđman, kao disident, dobio putovnica prije njega.
"Tuđman je putovnicu dobio nešto prije, on se za nju jako borio, to pitajte obavještajce zašto je on to dobio prije. Svaki ima svoju tezu.. jednu tezu znam i ja. Prema njoj, stvar je počela na sjednici u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove (SSUP), gdje su bili svi obavještajci iz svih republika i nastalo je pitanje kako postupati prema disidentima u Jugoslaviji. Srbi i Crnogorci su rekli da (Milovanu) Đivasu treba dati putovnicu, pa su naši rekli da bi je onda trebao dobiti i Tuđman," kaže Manolić.
"Penzioniranje Perkovića"
Razgovor se potom nakratko posvetio Josipu Perkoviću kojem se zajedno sa Zdravkom Mustačem sudi pred Višim zemaljskim sudom u Muenchenu zbog optužbe za suučesništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
Manolić je rekao da je od predsjednika Tuđmana još 1992. godine zatražio da "penzionira Perkovića", ali ga je u tome spriječio ministar obrane RH od 1991. Gojko Šušak.
"Na to me nagnao slučaj koji je Perković istraživao, on je nakon obavijesnog razgovora pustio generala JNA, bez da mi je u cijelosti dao informacije zašto je to učinio. Ja sam smatrao da je to neprofesionalno i da ne mogu dalje surađivati s takvim čovjekom. Predsjednik je prihvatio moj prijedlog, međutim na intervenciju Šuška ga je ponovno postavio kao pomoćnika ministra obrane (Šuška). Penzioniranje i ponovno postavljanje se dogodilo u mjesec dana. Dekret sam potpisao ja kao predsjednik vlade. Ja sam smatrao da je to izvjestan kompromis ali nisam u to ulazio jer je predsjednik to tražio," rekao je Manolić pa dodao da "može samo sumnjati zašto je Šušak bio miljenik i najbolji ministar" po sudu Tuđmana.
Ubojstva Barešića, Paradžika i Kraljevića
Zamoljen da pojasni svoje sumnje, Manolić je podsjetio da je Šušak bio osoba kojoj je Tuđman povjerio da "vodi ratnu politiku u BiH". "Na jedno sjednici ONS-a Gojko je postavio pitanje politike prema BiH i rekao da se ona vodi na nekoliko kolosijeka. 'Od sada si Gojko odgovoran za politiku prema BiH', rekao je na to Tuđman," prepričava Manolić i podsjeća da je Šušak otvoreno surađivao s Mate Bobanom i drugim "desnim opcijama" kakvu je predstavljao Blaž Kraljević u BiH, a što se njemu osobno nije dopalo.
Merlić je na to postavio konkretno pitanje tko je naložio ubojstva Mire Barešića, Ante Paradžika i Blaža Kraljevića?
''To je na liniji pitanja odnosa prema Bosni. Kraljević je surađivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegoviću. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tuđmana. Zna se tko je sasjekao Kraljevića i zašto je on doživio to što je doživio. Tuđman je bio za razbijanje tih snaga koje veličaju NDH i Pavelića i želio je izbjeći da ja, kao šef obavještajne službe, sudjelujem u tome, pa je to ponudio Gojku Šušku. Od tuda ja izvlačim zaključak, da je Gojko izvršavao," odgovorio je Manolić.