Foto: Hina
HRVATSKA udruga radničkih sindikata stala je u obranu ministra financija Slavka Linića.
Konsternirani smo činjenicom da predsjednik Vlade smjenjuje jednog od najpopularnijih ministara koji je bio jedan od najjačih aduta ove Vlade i koji je, stalno se tvrdilo, naporno radio da se gospodarska situacija poboljša.
Zabrinuti smo što će se dalje odvijati jer tonemo sve dublje. Zato tražimo da se reagira što prije kako bi se izbjegla još dublja kriza", stoji u priopćenju.
Vilim Ribić: Racionalnom umu neshvatljivo je da je Slavko Linić uživao popularnost u hrvatskoj javnosti
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić smatra kako je Linić odavno trebao otići i to zbog puno većih grijeha.
"Smjena Slavka Linića dolazi prekasno, a smijenjen je zbog manjih grijeha od onih zbog kojih je trebao biti smijenjen ranije.
Razlozi zbog kojih Linić odavno nije smio biti ministar u demokratskoj Vladi svode se na tri glavna zajednička nazivnika:
1. izostanak makroekonomskih kompetencija i s tim u vezi ekonomskih rezultata
2. komunikacijska destrukcija i izostanak socijalne inteligencije
Dio neupućene javnosti je vidio Slavka Linića kao ekonomskog znalca. Istina je da Slavko Linić ima znanja iz poslovne i financijske ekonomije poduzeća, ali ekonomisti znaju, nema pojma o makroekonomiji. Međutim, bez makroekonomskih znanja nemoguće je uspješno vođenje nacionalne ekonomije i države. Primjera je mnogo, ali su najkarakterističniji lutanje oko investicija i smanjivanje pa podizanje stope zdravstvenog doprinosa. Naravno da je posljedica takvog neznanja potpuni gospodarski debakl u ove dvije godine i četiri mjeseca vladanja i neoblikovanje jasne gospodarske politike i strategije u interesu hrvatskih građana. Uslijed toga je Hrvatska puki objekt ekonomskih fikcija europske politike.
Neprihvaćanje makroekonomskih savjetnika, ničim utemeljena umišljenost, optuživanje svih i svakoga, od poslodavaca, sindikata do akademske zajednice kao krivce njegovih neuspjeha... sve to povezano je s crtama njegova karaktera, potpuno neprimjerenima svojstvima demokratskog političara. Takav karakter nije bio sposoban u pregovorima pronaći kompromis, zablokiran uvijek u okvirima svojih ultimatuma, dobivajući nešto na kratko a gubeći puno više na dugi rok. Konflikti s ljudima su uvijek pratili njegov rad. Uslijed izostanka demokratske kulture slao je neprihvatljive poruke društvu. Primjerice, štrajk je označavao kao rat, a sebe je proglasio opasnim čovjekom u ratu dok je znanstvene istraživače koji su mu htjeli pomoći nazivao statističarima.
Neshvatljivo je da je s takvim izjavama uopće mogao biti ministar. Pamtimo i njegovu izjavu „da bi on krao kada bi znao da ga nitko neće uhvatiti“. Izostanak osjećaja za pravednost i za ljude, druženje sa sumnjivim osobama, i krajnje sporne odluke u procesu predstečajnih nagodbi doista otvaraju prostor za opravdane sumnje.
S obzirom da onaj koji ga je smijenio ima manje makroekonomskih znanja od njega a ima istu razinu konfliktnosti i komunikacijske neprilagođenosti te s obzirom da se nemoralnost ne svodi samo na zloupotrebe i materijalne koristi ili štete, već i na općenito iskrenost i pošten odnos prema svima, a pogotovo prema biračima, što do sada kod Milanovića nismo primijetili, otvara se pitanje tko će njega smijeniti da bi Hrvatska mogla ići naprijed.
I recimo još. Novog ministra financija upoznali smo na sjednicama GSV-a kao normalnog, sređenog i obrazovanog čovjeka.
Racionalnom umu neshvatljivo je da je Slavko Linić uživao popularnost u hrvatskoj javnosti. To naravno govori o stupnju demokratske kulture i ukupne političke razine u kojoj živimo", stoji u priopćenju.