Boksački mečevi između Mikea Tysona i Evandera Holyfielda, dviju legendi teške kategorije, spadaju među najupečatljivije u povijesti sporta. Njihovo rivalstvo rezultiralo je dvama značajnim mečevima, od kojih je drugi postao zloglasan zbog Tysonova šokantnog čina ugriza Holyfieldova uha.
Mike Tyson, poznat kao "Iron Mike", bio je strahopoštovanja vrijedan teškaš s rekordom od 45-1, uključujući 39 nokauta, prije njihova prvog meča. Evander Holyfield, vješt i izdržljiv prvak, bio je bivši neprikosnoveni prvak u poluteškoj i teškoj kategoriji.
Njihovo rivalstvo započelo je 1980-ih kao amatera, gdje je Holyfield često nadmašivao Tysona tijekom sparing sesija. Planirani profesionalni meč 1990. otkazan je zbog Tysonova poraza od Bustera Douglasa. Do 1996. obojica boraca bila su na različitim točkama u karijeri: Tyson je pokušavao povratiti svoj status nakon zatvora, dok su mnogi smatrali da je Holyfield prošao svoje najbolje dane.
Prvi profesionalni okršaj između Tysona i Holyfielda dogodio se 9. studenoga 1996. u MGM Grandu u Las Vegasu za naslov WBA prvaka teške kategorije. Tyson, branitelj naslova, bio je favorit zbog svoje snage i reputacije. Međutim, Holyfield je dominirao vrhunskom tehnikom, fizičkom spremom i izdržljivošću.
Nadboksao je Tysona, neutralizirajući njegovu agresiju i zadajući precizne kombinacije. U 11. rundi Holyfield je ostvario pobjedu tehničkim nokautom, povrativši WBA naslov i dokazavši da su njegovi kritičari bili u krivu. Ovaj meč pokazao je Holyfieldovu sposobnost da neutralizira Tysonovu snagu, postavivši temelje za njihov revanš.
Revanš, nazvan "The Sound and the Fury", održan je 28. lipnja 1997. u MGM Grandu u Las Vegasu. Bio je to jedan od najiščekivanijih mečeva u teškoj kategoriji, s Holyfieldom koji je branio svoj WBA naslov protiv Tysona, željnog osvete.
Meč je počeo s Holyfieldom koji je kontrolirao akciju, koristeći svoju fizičku spremu da frustrira Tysona, slično kao u prvom meču. U trećoj rundi Tyson je ugrizao Holyfieldovo desno uho, odgrizavši komad hrskavice. Sudac Mills Lane pauzirao je meč, oduzeo Tysonu dva boda, ali dopustio nastavak. Šokantno, Tyson je kasnije u istoj rundi ugrizao Holyfieldovo lijevo uho, što je navelo Lanea da ga diskvalificira. Holyfield je zadržao naslov, a meč je završio u kaosu.
Meč s ugrizom postao je jedan od najozloglašenijih trenutaka u povijesti sporta. Tysonov čin ugriza Holyfieldova uha, i to dvaput, bio je bez presedana u profesionalnom boksu, šokirajući navijače, komentatore i cijeli sportski svijet te učvrstivši mjesto meča u povijesti kao bizaran i kontroverzan događaj.
Diskvalifikacija je ozbiljno narušila Tysonovu reputaciju, označivši ga kao prljavog borca i dovela do jednogodišnje suspenzije iz boksa te novčane kazne od 3 milijuna dolara od strane Atletske komisije države Nevade, zasjenivši njegova ranija postignuća i postavši ključni trenutak u njegovoj karijeri.
Meč je nadmašio boks, postavši globalna tema za raspravu, potaknuvši debate o sportskom duhu, Tysonovu mentalnom stanju i pritiscima visokorizičnih natjecanja, ostajući referenca u popularnoj kulturi, često spominjan u raspravama o šokantnim sportskim trenucima.
Holyfieldova smirenost u tako ekstremnim okolnostima istaknula je njegov profesionalizam i čvrstoću, jer je unatoč boli i šoku nastavio borbu sve do diskvalifikacije, dodatno učvrstivši svoju reputaciju neustrašivog prvaka.
Unatoč pozivima za trilogiju kako bi se razriješilo rivalstvo, treći meč nije održan. Holyfieldove pobjede, tehničkim nokautom 1996. i diskvalifikacijom 1997., učvrstile su ga kao superiornog borca u njihovim međusobnim okršajima. Treći meč smatran je nepotrebnim jer je Holyfield jasno pokazao svoju dominaciju.
Tysonova suspenzija i kasniji tijek karijere, uključujući poraze od boraca poput Lennoxa Lewisa, smanjili su interes za trilogiju. Promotori i navijači nisu vidjeli potrebu za dodatnim mečem, s obzirom na Holyfieldovu očitu prednost.
Rivalstvo Tysona i Holyfielda ostaje ikonično zbog njihovih kontrastnih stilova i dramatične prirode njihovih mečeva. Holyfieldova tehnička vještina i izdržljivost suprotstavile su se Tysonovoj sirovoj snazi i agresiji. Meč iz 1996. pokazao je Holyfieldovu sposobnost da nadmaši strahopoštovanja vrijednog protivnika, dok je meč iz 1997. postao poučna priča o gubitku kontrole pod pritiskom.
Nisu se održali drugi profesionalni mečevi između njih, ali njihovi dvoboji ostavili su trajan trag u povijesti boksa. Holyfieldov rekord protiv zajedničkih protivnika bio je superiorniji, i nikada ga nije pobijedio nitko koga je Tyson pobijedio, dodatno naglašavajući njegovu prednost u njihovu rivalstvu.
Meč s ugrizom i dalje se spominje u boksačkim raspravama i medijima, služeći kao podsjetnik na intenzitet i nepredvidivost tog sporta. Oba borca su se od tada pomirila, s Holyfieldom koji izražava poštovanje prema Tysonu, priznajući njihovu zajedničku povijest kao natjecatelja koji su jedan drugoga gurnuli do krajnjih granica.