NAJBOLJA hrvatska parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić (31) osvojila je zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama. U finalu je u dramatičnom meču pobijedila Joon Yiju iz Južne Koreje 3:2 u setovima. To je najveći pojedinačni uspjeh u karijeri za 31-godišnju Mužinić Vincetić, koja je dosad osvojila pojedinačne medalje na svim natjecanjima osim na Paraolimpijskim igrama.
U prometnoj nesreći skoro izgubila život
Život joj se promijenio 3. lipnja 2006., kad je nastradala u teškoj prometnoj nesreći samo nekoliko kilometara od svoje kuće u Srinjinama, nedaleko od Splita. Bio je to dan kao i svaki drugi. Anđela je upravo bila odradila utakmicu odbojke u Makarskoj i po nju je, kao i svaki put, trebao doći tata, no ona mu je poslala poruku da ne treba.
Sjela je s trenerom i suigračicama u automobil, no cesta je bila skliska, a vožnja neoprezna, te je auto u jednom trenutku završio u jarku dubokom šest metara. Trener i prijateljice s vremenom su se oporavili, no Anđela se cijeli život mora nositi s posljedicama.
Bilo joj je samo trinaest godina, a liječničke prognoze bile su zastrašujuće i s njima se trebalo suočiti. Liječnici su joj rekli da više nikad neće moći hodati. Lomovi sedmog i osmog prsnog kralješka prouzročili su oduzetost nogu, a krv joj se izlila u pluća i bez respiratora nije mogla disati. Nakon četverosatne operacije prebačena je na zagrebačku Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj.
Oporavila se i uporno trenirala stolni tenis
Malo-pomalo Anđela se počela oporavljati, a ni u jednom trenutku nije klonula duhom. Štoviše, kad je dobila snagu da se podigne iz bolesničkog kreveta, počela je uporno trenirati i u slobodno vrijeme igrati stolni tenis.
Postala je toliko dobra da je izborila nastup na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. Tamo je bila najmlađa hrvatska predstavnica, a osvojila je nagradu za najbolju mladu sportašicu Europe, koju joj je dodijelio Europski paraolimpijski odbor.
"Pitala sam roditelje kad ću moći hodati"
"Svako priznanje daje mi još veću motivaciju i poticaj za druga priznanja. Mislim da se ništa u životu ne događa slučajno, pa tako ni moja prometna nesreća. Uvijek gledam na to da možda u odbojci ne bih imala toliko rezultata kao što ih imam u stolnom tenisu, u invalidskim kolicima u kojima se nalazim.
Liječnici mi nakon nesreće nisu rekli dijagnozu, sama sam vidjela da ne mogu pomicati noge... Sjećam se da sam roditelje neprestano pitala kada ću prohodati, a oni bi mi odgovarali – možda za godinu, dvije, pet ili deset.
Uvijek sam im odgovarala pozitivom: "Što se brinete, za deset godina ojačat ću ruke i imati najjači smeč." Snaga je dolazila sama od sebe, nikad nisam razmišljala o tome zašto se to baš meni dogodilo.
Najveće životno postignuće je dići se s dna nakon prometne nesreće i doći do ovoga gdje sam sad. S time da ovome još nije kraj. Nikad neću odustati od same sebe, onakve kakva jesam, koliko god bila dobra ili loša", rekla je za Index prije 11 godina Mužinić, a uskoro je dodala i prezime Vincetić. Udala se, naime, za kolegu paraolimpijca Kristijana Vincetića.
"Došlo je i moje vrijeme"
Bio je to početak sjajne karijere, u kojoj je osvojila sad već treću medalju na Paraolimpijskim igrama. Na posljednjim je Igrama u Tokiju osvojila brončanu medalju, a prije toga u Riju srebrnu medalju u ekipnoj konkurenciji. Ujedno je to 28. medalja hrvatskih sportaša na Ljetnim paraolimpijskim igrama, pri čemu šesto zlato uz osam srebrnih i 14 brončanih medalja.
U Pariz je stigla kao aktualna europska prvakinja, dok je na svjetskim prvenstvima osvojila srebro 2022. i broncu 2018. Samim ulaskom u današnje polufinale osigurala je minimalno brončanu medalju, a tada je izjavila: "Iz Rija i Tokija vratili smo se s ekipnim medaljama, ovo je moja prva pojedinačna medalja. Došlo je i moje vrijeme nakon godina i godina rada i treniranja."