"LEGENDARNI Iztok Puc, koji je utisnuo veliki pečat u rukometni svijet, povodom 60. godišnjice slovenskog rukometnog saveza izabran je za najboljeg lijevog vanjskog u povijesti zemlje, a u povijest je ušao i kao jedini rukometaš koji je na olimpijskim igrama nastupio za tri različite reprezentacije." piše Delo.
Posljednja želja Iztoka Puca: Pepeo mi prospite u Novalji
U Zagrebu minuta šutnje, Gobac se rasplakao: Puc je bio gospodin
Ljubljanski dnevnik nabraja velike uspjehe koje je Slovenac Puc ostvario s hrvatskom reprezentacijom do sredine 90-ih, prije nego što je zaigrao za njegovu rodnu zemlju (Puc se rodio 1966. u Slovenj Gradecu), s kojom je na OI u Sydneyu 2000. osvojio osmo mjesto. Slovenci ističu i njegova 34 nastupa i 120 golova za Sloveniju.
Od Šoštanja do Olimpa
Slovenci podsjećaju kako je jedna brilijantna karijera započela u Šoštanju, odakle je Puc krenuo u banjalučki Borac, Zagreb, Prule i Pivovarnu Laško. "Najuspješniji bio je u ekipi iz hrvatske prijestolnice, s kojom je dva puta bio europski prvak. U dresu Prula je 2002. osvojio prvenstvo i tako okončao vladavinu "Pivovara". U Prulama je i okončao karijeru, gdje je u sezoni 2002/03 bio sportski direktor.
Nije dočekao utakmice njegove hrvatsko-slovenske velike četvorke
Delo piše kako Iztok nažalost nije poživio do 5. studenog i humanitarnog rukometnog spektakla u Celju, koji se trebao igrati njemu u čast i za pomoć, po ideji njegovog nekadašnjeg suigrača Rolanda Pušnika. "U dvorani Zlatorog su publiku i i financijska sredstva za njegovo liječenje trebali privući rukometni klubovi Celje i Zagreb, kao i hrvatska olimpijska reprezentacija iz 1996. i slovenska iz 2000."
Slovenski Olimpijski odbor će od ponedjeljka u Tivoliju otvoriti knjigu žalbe u koju će se moći upisati brojni obožavatelji prerano preminulog sportskog i ljudskog velikana, a u nju će prvi će svoje riječi sućuti upisati predsjednik Olimpijskog komiteta Slovenije (OKS) Janez Kocijančič i predsjednik Rukometnog saveza Slovenije (RZS) Franjo Bobinac.
Povodom smrti Iztoka Puca, Delo donosi razgovor s Kasimom Kamenicom, jednim od najvećih trenera s područja bivše Jugoslavije, koji je 20 godina bio povezan s Pucom i trenirao ga je od samog početka njegove karijere:
Kamenica: Bio je lider od '87, kada je mladu Jugoslaviju kao kapetan vodio do titule na SP-u
"Cijelu njegovu karijeru bio sam uz njega: Od 1987. kada je kao kapetan mlade reprezentacije vodio Jugoslaviju do naslova svjetskog prvaka i kada je proglašen najboljim igračem prvenstva, pa kad je prešao u banjalučki Borac, a po dolasku u Zagreb je također bio pod mojim okriljem. Kad sam trenirao Prule, nazvao me i rekao kako bi htio da opet surađujemo i tu smo se također našli." podsjeća Kamenica.
"Ponosan sam što sam poznavao tako velikog čovjeka i igrača i sudjelovao u njegovom razvoju"
Nekadašnji slovenski izbornik se s ponosom i tugom sjeća kako je s vremenom odnos između njega i Puca prerastao u veliko prijateljstvo, pa su se družili i u slobodno vrijeme: "Ponosan sam da sam znao i sudjelovao u razvoju tako velikog igrača i čovjeka. Na terenu je bio vođa, sjajan tehničar i još bolji taktičar, kojem ništa nije trebalo dva puta objašnjavati. Imao je pobjednički mentalitet i zajedno smo osvojili mnoge trofeje."
"Ne mogu prežaliti što nisam bio uz njega kad se razbolio"
Kamenica je posebno shrvan zato što nije bio uz Puca kad se razbolio i dok je umirao: "Nažalost, sve se to dogodilo u dalekoj Americi i nikad neću prežaliti što ga nisam vidio na samom kraju. Bio je veliki čovjek u svakom smislu. Šokiran sam i njegovoj obitelji želim uputiti najiskreniju sućut."