HRVATSKA rukometna reprezentacija pobijedila je Sloveniju 29:25 i došla nadomak polufinala Europskog prvenstva. Momčad Dagura Sigurdssona pobijedila je u ključnoj utakmici Eura. Najbolji strijelci za Hrvatsku bili su Tin Lučin sa sedam i David Mandić sa šest golova. Na golu su se istaknuli Matej Mandić sa sedam obrana i Dominik Kuzmanović s četiri ključne obrane u drugom dijelu.
Ova utakmica još jednom je pokazala koliko ovoj reprezentaciji znači izbornik Dagur Sigurdsson. Mnoge je začudila odluka da od prve minute stavi na gol Mateja Mandića, koji je završio na tribinama nakon razočaravajućih nastupa u prvoj fazi prvenstva.
Poslije tih utakmica moglo se naići na dosta kritika na Mandićev račun. Njega je na neki način bilo i najlakše kritizirati jer, za razliku od većine ove momčadi, nije pokupio simpatije javnosti osvajanjem srebra prošle godine. Njega na Svjetskom prvenstvu nije bilo, ne njegovom krivicom, no ta je priča već prožvakana.
U takvim okolnostima Mandić se u reprezentaciju vratio možda i pod određenim utegom te nije branio dobro. Sigurdsson ga je odlučio zamijeniti Dinom Slavićem, ali to nipošto nije značilo da se odrekao Mandića.
Sigurdsson dobro zna kakvu kvalitetu ima Mandić. Nije slučajno da je Magdeburg, aktualni prvak Europe i jedan od najjačih klubova svijeta, platio odštetu Zagrebu samo da dovede Mandića i ranije nego što je trebao doći.
Slavić je svoju rolu odradio s nekoliko ključnih i pravovremenih obrana u susretima s Islandom i Švicarskom, no Sigurdsson je za ključnu utakmicu sa Slovenijom odlučio da je vrijeme vratiti Mandića. Vjerovao je da ga je probudio i pokazalo se da je zbilja bilo tako.
Mandić je odradio izvrsno prvo poluvrijeme, zaustavio je nekoliko teških udaraca i do predaha skupio šest važnih obrana. U drugom je dijelu pao, no tada na scenu stupa Dominik Kuzmanović i obranama u presudnim trenucima privodi utakmicu kraju.
I premda nijedan hrvatski golman još nije "podivljao" i na ovom prvenstvu završio utakmicu s 15-20 obrana, Sigurdsson ih odlično i pravovremeno rotira te je svaki od njih ugradio svoj doprinos u dosadašnje pobjede.
Nadalje, Sigurdsson je, slično kao i protiv Islanda, odlučio minimalno mijenjati obrana-napad u uvodnim minutama kako bi se suprotstavio furioznoj slovenskoj tranziciji, koja je najopasnija baš na početku utakmice. Ključna uloga tu je povjerena Veronu Načinoviću, koji može igrati u oba smjera te je stoga zamijenio Leona Šušnju u srcu obrane.
Hrvatska defenziva u uvodnim je minutama odlično funkcionirala, a slovenski brzi napadi bili su ugušeni. Sigurdssonovu koncepciju poremetila su dva vjerojatno prestrogo dosuđena isključenja Načinoviću, no Hrvatska je dotad već suzbila svaki pokušaj uvodnog naleta Slovenije. Kasnije je ta tranzicija rijetko dolazila do izražaja jer su Slovenci gubili na svježini, a i Hrvatska je kroz prvenstvo napredovala u povratnoj trci i vršenju izmjena.
I dok obrana do kraja utakmice nije predstavljala problem, slovenski izbornik Uroš Zorman uspio je unijeti nered u hrvatski napad tako što je udaljio obranu od gola. Slovenski braniči igrali su vrlo agresivno te su iskakanjima napadali vanjske igrače.
Pomalo bizarno zvuči kad kažemo da Mateo Maraš, čovjek koji je sa sedam golova bio najbolji pojedinac u također ključnoj utakmici s Islandom, protiv Slovenije gotovo nije ni igrao u napadu, no Sigurdsson je dobro znao da mu za slomiti ovakvu obranu trebaju brži i pokretljiviji igrači. Njih je imao u Luki Cindriću, Ivanu Martinoviću, Tinu Lučinu i Luki Lovri Klarici.
Lučin je na kraju igrao vjerojatno i više nego što je bilo predviđeno. Razlog za to je ozljeda Zvonimira Srne, kojemu, treba reći, takva obrana očito nije odgovarala pa je imao šut 1/7. Bez obzira na to, Srna je u dosadašnjim utakmicama bio možda i najbolji hrvatski igrač te bi bio veliki udarac ako zbog ove ozljede više ne može igrati.
Nakon Nizozemske pisali smo da je Hrvatska "pokazala smirenost i koncentraciju kada je to bilo najpotrebnije i u prijelomnim trenucima odvela susret na svoj mlin". To joj je bila odlika na lanjskom Svjetskom prvenstvu, a to se pokazalo i sada u utakmicama s Islandom, pa i sa Švicarskom, a sada i sa Slovenijom.
Hrvatska je u dvije godine pod Sigurdssonom od momčadi koja gubi gotovo svaku napetu utakmicu (provjerite rezultate s Eura i Olimpijskih igara 2024.) postala momčad koja se odlično snalazi u neizvjesnim završnicama. Postala je momčad koja je pribrana i hladnokrvna. Čini se da je ta sjevernjačka staloženost bila baš ono što je hrvatskoj reprezentaciji trebalo. I to je, kako god završi ovo prvenstvo, veliki dobitak.