HRVATSKA rukometna reprezentacija osvojila je srebro na Svjetskom prvenstvu. U večerašnjem finalu je izgubila od Danske, koja je osvojila četvrto uzastopno svjetsko zlato, rezultatom 32:26. Za Hrvatsku je ovo četvrto srebro sa svjetskih prvenstava uz jedno zlato i jednu broncu. Ovo su bile prve reakcije izbornika i igrača nakon utakmice.
Karačić: Presretan sam
Prvi je pred kamere stao Igor Karačić, koji se oprašta od hrvatske reprezentacije. "Nisam tužan uopće. Prelijepo mi je bilo svih ovih dana dijeliti teren i svlačionicu i hotel s ovim momcima. Presretan sam. Možda je mogao biti malo bolji osjećaj na kraju, ali nisam mogao poželjeti nešto ljepše od oproštaja s medaljom i da mirno ostavimo reprezentaciju ovim momcima.
O utakmici bih mogao pričati i reći dosta toga, ali ne želim ulaziti u to. Miješali su mi se osjećaji. Vidio sam da Dule plače na početku. Ja sam se smijao i želio da svaki trenutak koji provedem ovdje ostane u lijepom sjećanju. Rezultat nije trebao biti takav, ali pamtit ću svaku minutu koju sam odigrao u finalu i na ovom turniru. Hvala navijačima što su došli i uveličali ovo sve.
Svaka medalja mi je draga, ali ovoj se nisam nadao. Sve je vodilo prema tome da će dečki biti bez mene. Ali zvali su me i došao sam. O ovome što se događalo se mogu knjige pisati. Najbitnije je da smo u Hrvatskoj završili onako kako smo htjeli, pobjedom, razveselili smo naš narod. Na kraju nije išlo, srebro je tu. Ostalo mi je samo da poželim sreću svojim prijateljima, ja ću ih pratiti i navijati za njih.
Cijelo vrijeme smo pričali o dočeku, iako ne volim o tome prije utakmica. Ovi dečki su to zaslužili. Nadam se da će doći što veći broj ljudi. Ujedinili smo sve, vratili smo rukomet gdje pripada te i dalje imamo materijala da se svako prvenstvo borimo za ovakve stvari.
Moram zahvaliti svim prijateljima i cijeloj obitelji koji su sve ovo trpjeli zbog mene. Tu dolazi moj prijatelj, moj brat, moj kapetan Domagoj Duvnjak. Toliko toga smo prošli zajedno. Ušli smo zajedno u reprezentaciju zlatom 2006. u Estoniji, opraštamo se zajedno, nadao sam se sa zlatom, ali ovo će mi zauvijek ostati u sjećanju", rekao je.
Maraš: Moramo ovako nastaviti
Mateo Maraš je rekao: "Prva medalja od mnogih, nadam se. Uz ovakvu ekipu, neopisivo. Težak put do medalje uz puno problema, tako da je još slađa. Danci su bili bolji i treba im čestitati. U nekim trenucima su se pojavili i suci. Danci su najbolji i čestitam im, a mi smo drugi najbolji. Neki igrači su nam se oprostili, emotivno je, a bit će još emotivnije.
Već sam plakao, rugat će mi se, ne mogu opet. Predivno mi je, puno smo napravili, tu nam je Dule... Bilo je emotivno, pogotovo za kapetana i senatore koji odlaze. Nadam se da ćemo mi mlađi nastaviti u smjeru koji su oni ostavili. Puno se krvi prolilo za ovaj dres i mi mlađi to moramo nastaviti."
Duvnjak: Odlazim ponosan
Kapetan Domagoj Duvnjak se također oprostio od reprezentacije. Izjavio je: "Ni u najluđim snovima ne bih poželio ovakvu medalju, pogotovo kad znamo što mi se dogodilo u drugom kolu. Hvala igračima, treneru, stručnom stožeru. Predivno prvenstvo, ostat će mi u glavi cijeli život. Hvala mojoj obitelji, roditeljima, djeci, sestri... Ovo je bio baš dug put. Rodbini, prijateljima, mojim suigračima koji su ovdje, bivšim suigračima, svim trenerima, generaciji koja me naučila nositi ovaj predivni i teški dres.
Odlazim ponosan, hvala ljudima koji su dali život za ovu državu. Da nije njih bilo, ja ne bih mogao predstavljati svoju državu 20 godina. Odlazim sretan, ispunjen, a reprezentacija je u dobrim rukama.
Veliko hvala Danskoj, da nije bilo njih, ne bih ni zabio gol, maknuli su mi se. Žao mi je što nisam pozvao Igora, on je nešto pričao sa sucima. Osjećaj je, onako... Znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres. Jako dug put od 2006., znači 19 godina, dao sam cijelog sebe u ovu reprezentaciju, za ovaj dres. Odlazim ponosan.
Najponosniji sam na to što bilo koga da sretnem od svojih suigrača, mogu sjesti s njima i popiti kavu. I s bilo kojim trenerom. To je bit sporta, života i na to sam stvarno ponosan. Predivne suigrače i predivne trenere sam imao, puno su me naučili. Život ide dalje, rukomet nije samo Domagoj Duvnjak, rukomet je hrvatska reprezentacija koja je pokazala da smo se vratili u vrh.
Kad se pogleda cijeli turnir, izgubili smo od Egipta. Morali smo dobiti Island pet razlike i jesmo. Luda utakmica s Mađarskom pa s Francuskom, vratili smo se od 5:0 protiv Slovenije... Veselim se sutra doći u domovinu. Jedva čekam. Vjerujem da ćemo se i večeras malo opustiti, za puno igrača će ovo biti prvi doček, nadam se da će uživati. Ova medalja ide navijačima koji su nas gurali od prve utakmice, bez njih ne bismo došli ovdje.
Imali smo privilegiju igrati doma, navijači su nas gurali. Prije Islanda smo došli do zida, bilo je sve ili ništa. Ta utakmica je nevjerojatna. Island je igrao fenomenalan rukomet, nisu izgubili na prvenstvu, a mi smo ih lagano pobijedili. To je presudan trenutak bio. Vidjeli smo da možemo.
Poslije Slovenija pa Mađarska od koje smo gubili četiri razlike pet minuta prije kraja. Drago mi je da su dečki shvatili da nema odustajanja. Ni danas nismo odustali. Dali smo sve od sebe, ali Danska je bila bolja. Čestitam im, život ide dalje.
Od prve utakmice do zadnje bila mi je privilegija, čast i odgovornost. Svaki put kad sam čuo Lijepu našu... Bilo je tu svega. Svakakav sam dolazio na utakmice, ali emocija prevlada. Ponosan sam, to su ogromne brojke, ogromne godine, puno turnira."
Martinović: Želimo dići rukomet u Hrvatskoj
Ivan Martinović je rekao: "Predivan osjećaj što smo bili u finalu, malo žalim što nije zlato, ali mislim da svi možemo biti zadovoljni. Ponosan sam. Nadam se da će se što više djece vratiti trenirati rukomet. To nam je svima bilo u glavi, želimo dići rukomet u Hrvatskoj i jedva čekamo sutra se vratiti u Zagreb.
Vjerovali smo da možemo, iako je Danska najjača ekipa na svijetu. Tu smo bili do 8:8, ali onda dođe ta situacija gdje Danska iskoristi svaku našu grešku i odu na 5-6 i toga se drže. Mogu im samo čestitati i svaka im čast, zasluženo su prvaci. Kapa do poda svim igračima, tko god da je ušao, svi smo dali sve od sebe. Mogu samo reći da smo zasluženo ušli u finale, medalja je tu."
Sigurdsson: Volio bih vidjeti ovu utakmicu u Zagrebu
"Naravno da smo razočarani, htjeli smo dulje držati utakmicu otvorenom. Bila je velika borba. Pokušali smo sve što smo mogli, ali sreća nije bila na našoj strani. Htio bih vidjeti ovu utakmicu u Zagrebu, bilo bi interesantno. Čestitke Danskoj, nevjerojatna su ekipa, a to pokazuje i rezultat. Mi ćemo pokušati idući put", kratko je poručio izbornik Dagur Sigurdsson.
Šušnja: Pokušavali smo sve, ali nismo uspjeli
Leon Šušnja je izjavio: "Malo jesam tužan, bili smo na korak do zlata. Stvarno sam ponosan na ekipu i sve što smo pružili kroz prvenstvo. Napravili smo veliki uspjeh za Hrvatsku, za nas i na to moram biti ponosan. Treba prvo čestitati Dancima, bili su stvarno dobri. Pokušavali smo sve, ali nismo uspjeli.
Drago mi je radi Duleta, Kare i Pešića, što su završili sa srebrom. Stvarno sam sretan. Od prvog treninga smo vjerovali u medalju, osjetio se karakter ekipe. Rekli smo da možemo daleko ako budemo vjerovali, uz atmosferu u Zagrebu, koja je bila fantastična. Rekao bih da smo napravili odličan rezultat. Mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što smo napravili, jedva čekam doći u Hrvatsku i vidjeti sve ljude. Hvala im na velikoj podršci."