PROSLAVA 60 godina Hrvatskog rukometnog saveza prije nekoliko je dana u Zagrebu okupila i one nepomirljive. Na jednom mjestu Červar, Balić, Metličić, Petika i mnogi drugi po strani su ostavili sva razočarenja, a bilo ih je i previše za sport koji su "unisono" učinili najuspješnijim. Takva je bila i minula godina. U njoj smo uzeli još jedno srebro zlatnog sjaja, preživjeli smjenu generacije i ostali bez posljednjeg rukometnog frajera s pokrićem. No, krenimo redom...
''A sad mu je ostala samo jedna…nije ni to loše, manje će mahati uz teren'', komentirali su Červarovi kauboji nesreću svog izbornika koji je slomio ruku na utakmici makedonskog prvenstva. Lino je bio pretemperamentan te večeri, zanijelo ga je na parketu i završio je na hitnoj.
Imamo Francuze, ali ne ove godine
Červarov lom ruke bio je uvertira u pripreme za Austriju. Iza nas je bilo srebro u Zagrebu. Solidni Zagreb, odličan početak Duvnjaka u HSV-u, Vori je na pripreme došao s ponajboljom godinom iza sebe. Lacković je na pripremama na čajanki povodom rođenja sina na razbijenu čašu ozlijedio ruku i praktički ostao neupotrebljiv veći dio prvenstva. Najveće rasprave i zamjerke Červaru vodile su se oko dugogodišnjeg kapetana Petra Metličića. Pero je odjednom postao prestar, zaključio je Zoran Gobac, ovaj Červar. Kopljar je trebao biti ''taj''. To se ipak nije dogodilo.
Priliku su dobile mlade nade: Marić i Mataja. A pod upitnikom je bila najpoznatija kralježnica u Hrvata. Koliko će ona dopustiti da se razmaše rukometni Il Genio? A dopustila je jako puno.
Već u prvim nastupima protiv Norveške i Ukrajine vidjeli smo maestralnog Balića, efikasnog Dragu Vukovića i odličnog Mirka Alilovića. Raspisali su se Austrijanci o ''rukometnom Jordanu'' i bradatom rukometnom boemu, letargija Ivana Balića educirala je rukometno ne previše obrazovane Austrijance.
U drugom krugu po skupinama potvrdu super forme Červarovi igrači potvrdili su protiv Danske u još jednoj utakmici na nož sa starim suparnicima. Od starog znanca Jespera Hvidta ostao je samo pogled Pipa Inzaghija kad ga ulove u zaleđu. Još jedno polufinale protiv nabrijanih Poljaka. Bogdan Wenta je vjerovao da nas ovaj put zaista imaju. Nije išlo. Tonči Valčić je bio cijelo prvenstvo standardno dobar, Duvnjak se probudio u završnici, Vuković je igrao svoje najzrelije role. Zrnić je iskoristio lošije izdanje Čupića. Sidomiak je hvatao duhove po crti, jedan od lajtmotiva prvenstva je kad mu je Balić izlelujao i isfintirao ga lijevo desno po crti, a Szmal ispratio egzekuciju pogledom.
A onda, kako kaže Eric Cantona u Nikeovoj kultnoj reklami o turniru nogometnih zvijezda na napuštenom brodu, "Le grand finale". E, sad smo mi bili kao Poljaci. ''Konačno ih imamo''. I izgledalo je tako, barem prvo poluvrijeme. Dvije minute prije kraja…kontra Duvnjaka, bijes Omeyera i pogled na semafor - vodimo 12:9, delirij na tribinama.
Narcisse se dignuo, Karabatić uozbiljio, smanjio zaostatak i vratio galske pijetlove u život. Nije bilo Indijanca Bertrana Gillea pa nismo gledali klasičnih francuskih 5-1 u obrani. U drugom poluvremenu leti Abalo, leti Narcisse, ubija nas Guigou, razgrće Sorhaindo, a naši gledaju. Francuzi rade seriju 8:1 i vode 17:13.
Vuče nas Balić, sedmerce promašuju Čupić i Zrnić, Alilović ponovo na visini zadatka, ali i naravno - Thierry Omeyer. ''Konačno ih imamo - da, ali ne danas, ne ove godine.''
25:20 za Francuze na kraju. Šesta velika medalja u Červarovoj eri. Još jedno srebro, ali i - Manuel Štrlek.
''Ma, taj mali je avion'', hvalili su prije prvenstva Štrkija direktni konkurent Ljubo Vukić i Vlado Šola. Šutljivi dečko iz Dubrave je na svom prvom velikom natjecanju završio u najboljoj sedmorci.
Galski pijetlovi su europski, svjetski i olimpijski pobjednici. Galski pijetlovi pobjednički kukuriču. Hrvatskoj je ostala utjeha, da smo po prvi puta preživjeli smjenu generacije.
Veljaču je najavio jedan od najboljih šutera svijeta. Kiro Lazarov ''pogledaj kako Balić igra, mogle bi se dogoditi velike stvari u Ligi prvaka''.
Sve je ostalo na - moglo se. HSV se poigrao sa Zagrebom u Areni, sa Ciudadom je bilo nešto više drame - ali rezultat je bio isti. Još jedan poraz Zagreba protiv najvećih. I kako to obično biva, i ždrijeb se grohotom nasmijao Maglajliji i Bašiću. Kuglice su izronile - Barcelonu. Gobac je pak šokirao otkazom trenerima i ustoličio Nenada Kljajića.
Rutenka, Igropulo, Hansen, Tomas, Šarić i društvo su obrisali pod Arene sa Zagrebom, a posebno je impresionirao Šarić koji je u prvom poluvremenu, skupio čak 15 obrana. Nešto manje bolno bilo je u Barceloni. Ajde bar David Baruffet, koji je igrao posljednje susrete grandiozne karijere, nije zabio Džombinu glavu u stativu. Čovjek spomenik španjolskog rukometa zaključio je 2010. karijeru sa čak 80 osvojenih trofeja s Barcelonom.
Barca, individualno najjača momčad Europe igrala je finale s Kielom. Final Four bio je spektakularno organiziran u Koelnu. Dvadeset minuta prije kraja Katalonci su vodili šest razlike, roletu je zatim spustio, pitanje za 100 kuna - Thierry Omeyer. A najbolji igrač europskog prvenstva i vjerojatno najdominantnije ime rukometne 2010. Čeh Filip Jicha. Jicha, koji izgledom i snagom, podsjeća na veća poljoprivredna motorna vozila zabio je 11 u finalu za konačnih 36:34. Kiel je slavio drugi naslov prvaka u zadnje četiri godine.
Zagreb CO i Podravka su slavili još jedan naslov prvaka Hrvatske. Zagreb je dobio, kakvog takvog konkurenta, europski konkurentnu momčad Kasima Kamenice - Nexe.
Za nas je ljeto donijelo neke nove spoznaje. I više nego dobre. Naši kadeti su postali prvaci Europe. U finalu je pala Španjolska 27:26. Ante Kaleb ''kršten'' je kao novi Balić, velike potencijale pokazali su Teo Ćorić i Mirko Herceg.
Smjenu generacije nije preživio samo - Lino
Lino Červar je nakon sedmogodišnjeg uspješnog, tu i tamo kontroverznog, stolovanja napustio kormilo reprezentacije. Prvi pomoćnik i bivši kapetan Slavko Goluža sjeo je na njegovo mjesto.
Jedno od najvećih krila svih vremena Mirza Džomba, dvoumio je oko prekida velike igračke priče. Na kraju se odlučio za još jedan ugovor u inozemstvu. Kielce Bogdana Wente dovelo je Mirzu. Zagreb je napustio i kapetan Denis Špoljarić. Popularni Dempa otišao je u Bundesligu pojačavši, zajedno s Ivanom Ninčevićem, Fuchse Berlin.
Transfer priče ljeta bili su Kiro Lazarov i Petar Metličić. Kultni kapetan kauboja bio je spominjan kao ''dodatni paket'' Zagrebu uz još nešto eura za Kiru. Završilo je tako da je Pero dignuo sidro iz Ciudada i zajedno s Alilovićem zatvorio roster Noke Serdarušića u Celju. Lazarov je otišao u Ciudad za 200.000 eura.
Ipak, ljeto je završilo s knedlom u grlu. Zbog raka pluća napustio nas je najveći rukometni frajer - Velimir Kljajić. Veliki Kljun otišao je u 64. godini. Sve što ''išta'' znači u rukometu skupilo se tog 17. kolovoza na Mirogoju.
Najveći svih vremena vući će nas i u Švedskoj
Krenula je nova europska priča. U HSV-u je cijelu jesen upečatljivo igrao naš trojac - Vori, Lacković, Duvnjak. Lac je proglašen i najboljim igračem Bundeslige u studenom.
Zagreb je na krilima Vukića i Šege pregazio Constantu u Rumunjskoj, a da je mali kljun odradio pravi posao na pripremama pokazala je utakmica protiv Ciudada u Areni. Remi s najboljom ekipom desetljeća u Europi pokazao je da je Zagreb na pravom putu. Novi Zagreb vuku Valčić i preporođeni Balić. Veliku jesen imali su Gal, Šego, Vukić i Horvat. Potonja dvojica završila su je nažalost - na rehabilitaciji.
Dobar posao napravile su cure, iskorak na EP-u u Danskoj bio je mali, ali za nas ipak značajan.
Tamo negdje na isteku godine stigla je i potvrda da je Ivano Balić najbolji rukometaš svih vremena. Nepoderiv, s dimenzijom više, vući će nas i za koji dan u Švedskoj. Na putu do još jedne medalje...