TSV HARTBERG, klub iz mjesta sa svega 6000 stanovnika, prošli tjedan bio je nadomak najvećeg uspjeha ikad. Prvi put plasirao se u finale austrijskog kupa, gdje ga je dočekao i s 1:0 pobijedio Wolfsberger. Iako kući sa stadiona Wörthersee u Klagenfurtu nisu donijeli povijesni pehar, nogometaši Hartberga dočekani su kao junaci.
Među njima bio je i Patrik Mijić (26), primjer nogometaša koji ne odustaje. Hrvatski napadač, rođen u Slavonskom Brodu, godinama je igrao za lokalne trećeligaše. Od matičnog Željezničara preko Oriolika i Omladinca iz Gornje Vrbe stigao je u Međimurje 2020. godine. Tek što je napravio iskorak u profesionalni nogomet, doživio je šok.
Plaća je prestala stizati, a on je zabijao dok su mu istovremeno roditelji poskrivećki trpali novac u džepove kako bi imao od čega živjeti. Srećom, imao je odlične suigrače s kojima je preživio izazovno razdoblje.
Zahvaljujući dobrim nastupima, u zimu 2021. stigao je poziv druge momčadi Dinama. Kako je navijač zagrebačkog kluba, nije oklijevao prihvatiti ponudu makar se radilo o šestomjesečnom ugovoru kako bi pomogao u spašavanju od ispadanja iz druge lige. Imao je tri gola i tri asistencije, Dinamo II je ostao u ligi, a Mijić otišao u Sesvete.
Kao i u Međimurju, imao je financijske probleme i, ogorčen na hrvatski nogomet, napustio je klub u veljači 2022. Zaputio se u inozemstvo, završivši u austrijskim drugoligašima Dornbirnu i Hornu, pa konačno na ljeto 2023. zaigrao prvoligaški nogomet u slovačkom ViOnu.
Ispostavilo se da nije sve idealno jer uopće nije dobivao priliku. Preispitivao se je li spreman za najviši nogometni rang sve dok u siječnju 2024. nije otišao u Rogašku. U slovenskom prvoligašu je postao hit. Ukupno je zabio 14 golova u 21 utakmici, spasio klub od ispadanja, osvojio kup i završio u najboljoj momčadi sezone, s time da je odigrao samo proljetni dio.
Pojavile su se priče da ga žele Rijeka, Celje, švicarski St. Gallen, ruski Baltik, poljski Gornik, rumunjski Cluj i austrijski prvak Sturm Graz. Što je od toga, uz Celje, bila istina, ne zna se. No, poznato je da je završio u Hartbergu, gdje je nastavio zabijati.
Mijić je dao intervju za Index dva dana nakon što je zabio 18. gol sezone u pobjedi nad Altachom (2:0), kojom je klub iz austrijskog mjestašca došao na korak do play-offa za Konferencijsku ligu.
U nedjelju ste pobijedili Altach 2:0 u ligi za ostanak austrijskog prvenstva i time osigurali ostanak u Bundesligi te došli na korak do play-offa za Konferencijsku ligu. Vi ste zabili gol iz penala.
Osigurali smo ostanak i 99 posto play-off za Konferencijsku ligu. S LASK-om ćemo igrati jednu utakmicu, čiji će pobjednik ići na petog iz gornje grupe, a to će biti Rapid ili Blau Weiß Linz. Nismo uspjeli izboriti Europu preko kupa, ali imamo utješnu priliku, možda uspijemo preko dodatnih kvalifikacija.
Utakmica s Altachom bila je psihički teška. Tri dana ranije izgubili smo u finalu kupa, prvom u povijesti kluba. Bilo je teško vratiti se. Znali smo da nećemo biti sigurni u ostanak u slučaju poraza, no, Bogu hvala, pobijedili smo pred našim navijačima. Pohvalio bih cijelu ekipu zbog reakcije nakon izgubljenog finala kupa.
U austrijskom kupu zabili ste šest golova i stigli do finala, ali vas je ondje Wolfsberger pobijedio 1:0. Hartberg je tako propustio osvojiti prvi trofej u povijesti kluba. Što je to značilo za klub?
Svi u klubu su bili ponosni iako smo izgubili. Nitko nije bio nezadovoljan. Naravno, mi igrači smo htjeli osvojiti, pa smo bili tužni, što je normalno. U finalu nismo ni zaslužili pobijediti, totalno smo podbacili. Wolfsberger je bio bolja ekipa, imali su više šansi i zasluženo su osvojili, mogu im čestitati.
Bilo je to prvo finale za Hartberg, čime je ispisana povijest kluba. Koliko im je značilo pokazuje da je došlo 7000 naših navijača na stadion u Klagenfurtu, a cijeli Hartberg ima 6000 stanovnika, haha. Došlo je puno navijača iz regije. Meni je bilo osobito lijepo zato što me došlo 50-ak ljudi iz Slavonskog Broda, što članova obitelji, što prijatelja.
Društvenim mrežama dijelio se upravo taj podatak. Wolfsberger i Hartberg su klubovi iz malih mjesta od 25 tisuća i 6 tisuća stanovnika. Svi ti stanovnici stali bi na stadion Wörthersee koji prima 30 tisuća i na kojem se igralo finale. Opišite nam kakvo je Hartberg mjesto.
Wolfsberg je malo veći od Hartberga i bliže je Klagenfurtu, pa je imao više svojih navijača. Hartberg je jako maleno mjesto. U tri minute pješice možeš sve obići. Nemaš ovdje što puno za raditi niti nekamo ići. Atmosfera je topla, kad god izađeš, svi te poznaju i svi komentiraju prije i poslije utakmice. Svi su nam čestitali nakon finala kupa.
S obzirom na to da svakodnevno susrećete navijače, moglo bi se pomisliti da ima neugodnih situacija.
Nema ih. Navijači su realni, sretni su što smo osam godina zaredom u prvoj ligi. Žele gledati lijep nogomet, a rezultat kakav bude.
Mladima je potrebno puno različitog sadržaja. Je li vam dosadno u Hartbergu?
Pa je, ali navikao sam živjeti sam. Imam rutinu: čitam knjige i gledam serije te mi vjera daje snagu i olakšava situaciju.
Jeste li putovali po austrijskim gorskim selima, kakva vidimo u serijama Gorski liječnik i Gorski spašavatelji?
Nisam obilazio sela, živim na selu, haha. Kad uhvatim slobodno vrijeme ili mi dođu prijatelji, odemo u Beč i Graz. Mi smo između oba grada.
Zabili ste 12 golova u prvenstvu, čime dijelite drugo mjesto na ljestvici strijelaca iza Brazilca Ronivalda s 14 golova. Imate sjajnu sezonu.
Drugo mjesto u ligi na listi strijelac i drugo mjesto u kupu sa šest golova na listi strijelaca. Za mene perfektna sezona. To sam i htio postići nakon Slovenije, htio sam otići u jaču ligu i ponovno se dokazati. Vjerovao sam u sebe, no nisam mislio da ću biti drugi strijelac. Još su tri kola do kraja, možda budem i prvi.
Kakav je austrijski nogomet?
Stadioni su na visokoj razini, a liga je dobra, igra se s puno tempa, po uzoru na njemački stil. Liga se dijeli na top šest i donjih šest. Cilj nam je bio biti među prvih šest jer onda stalno igraš s velikim klubovima i stadioni su puni. U donjem dijelu su manja mjesta i manje navijača.
Igrali ste za Željezničar iz Slavonskog Broda, Oriolik (2018. - 2020.), Omladinac iz Gornje Vrbe (2020.) i Međimurje (2020. - 2021.). Kako je bilo u tim klubovima?
Željezničar je moj dječji klub. Prošao sam akademiju, u njemu sam naučio igrati nogomet i proveo najljepše dane s prijateljima. Zatim sam igrao po slavonskobrodskim trećeligašima sve dok nisam na preporuku prijatelja Marija Ćubela i mog menadžera Gorana Brkića otišao na probu u Međimurje, gdje je bio trener Goran Vincetić.
Zadovoljio sam na probi i tako je krenula moja profesionalna karijera u drugoj ligi. Cilj mi je bio igrati prvu ligu kako bih vidio mogu li ja to. Vrtio sam se po drugoligašima i na kraju došao do prve lige. Izgleda da mogu, haha.
Kakav se nogomet igra u Slavonskom Brodu i okolici?
Talentiranih igrača će uvijek biti, ali problem je što nemaju prostor za iskorak kada završe kadetski i juniorski staž. Marsonia je treća liga, prije je s njom bio i Oriolik kada su bile tri treće lige, dok je sada jedinstvena. Ni to nije top razina i zbog toga je teško.
Nogometaši pokušavaju pronaći put sa strane, ali teže je kada si stranac, moraš pokazati više od domaćeg, što je normalno. Dobro je što sada Vukovar, BSK Bijelo Brdo i Cibalia igraju drugu ligu, dok su prije, kada sam bio tamo, bili u nižim ligama. Za iskorak je Osijek bio blizu s jedne strane, a tek Zagreb s druge.
U Slavonskom Brodu se uvijek nadamo boljim vremenima za Marsoniju, ali svake godine je sve gore i gore. Nadam se da će ove sezone ostati u trećoj ligi zbog sve djece u klubu.
Profesionalni nogomet počeli ste igrati s 21 godinom. Jeste li u tom trenutku odustali od profesionalizma ili ste i dalje gajili nade?
Razmišljao sam o poslu i od čega ću živjeti. Živio sam od plaćice u klubu, ali s tim se ne može ozbiljnije živjeti. Razmišljao sam o zaposlenju sve dok me Ćubel i Brkić nisu preporučili. Ćubel, koji je igrao prvu ligu sa Zagrebom, rekao mi je da ja to mogu. Vidio je nešto u meni i na njegov sam nagovor otišao u Međimurje. Nisam razmišljao o profesionalnom nogometu u tom trenutku.
Kako je bilo u Međimurju od ljeta 2020. do početka 2021. godine?
Bilo je jako teško i jako lijepo. Međimurje je tada išlo prema dolje, četiri mjeseca nismo primili plaću i bilo je stvarno loše. S druge strane, imali smo dobru ekipu i dobre rezultate, što je zbližilo igrače u teškim trenucima. Prepoznali smo drugačije vrijednosti i od tada sam i dalje u kontaktu s nekolicinom igrača.
U SuperSport HNL-u imamo priču sa Šibenikom, čiji igrači nisu primali plaću jedno vrijeme. Vi ste bili drugoligaški igrač i također niste dobivali zarađeni novac. Kako ste preživljavali?
Bilo je jako teško. Klub nam je osigurao smještaj i hranu. Na početku smo živjeli u stanovima, a onda su nas prebacili u veliku kuću, u kojoj nas je puno živjelo zajedno. Meni su i roditelji davali novac, a imao sam i prijatelje uz sebe. Drugima je vjerojatno bilo teže. Primjerice, cijela ekipa ide na piće, a neki ne mogu jer ne primaju plaću.
Bilo mi je neugodno tražiti roditelje. Ubacili bi mi novac u trenirku bez da sam vidio, a ja kao igram profesionalno nogomet. Iskustvo nije bilo ugodno, ali moralo se i to proći. Prvi profesionalni korak i odmah šok.
U veljači 2021. napustili ste Međimurje i otišli u drugu momčad Dinama.
Razlog odlaska iz Međimurja je očit. Ondje sam dobro igrao i bio jedan od boljih igrača. Dinamu II je trebao napadač u borbi za ostanak. Navijam za Dinamo, tako da nisam ni razmišljao hoću li ići iako je ugovor vrijedio pola godine. Iduće godine su se gasile druge ekipe, pa me nije imalo smisla dulje zadržati. Bila mi je želja igrati za Dinamo, hvala Bogu da se to dogodilo.
Kako je bilo biti igrač Dinama II? U 15 utakmica imali ste tri gola i tri asistencije.
Živio sam u Zagrebu i plaća je bila redovna. Nisam morao razmišljati o problemima kao u Međimurju.
Zašto niste ostali i iduće sezone, prije nego što je ugašena druga ekipa?
Doveli su me samo kako bi se ostalo u ligi. Nije im bio bitan rezultat u idućoj sezoni, nakon koje se ekipa gasila. Stoga su koristili samo svoje mlade igrače na dugogodišnjim ugovorima. To je sasvim razumljivo.
U drugoj ekipi Dinama igrali ste s Martinom Baturinom, sada prvom zvijezdom zagrebačkog kluba i hrvatskim reprezentativcem.
Martin je odskakao od svih. Nadam se da će napraviti transfer kakav zaslužuje u najjače lige svijeta i ondje se dokazati. Bio je tada klinac, uvijek pozitivan i pristojan dečko spreman za šalu.
Bili ste i suigrač s golmanom Nikolom Čavlinom, ofenzivcem Nikom Jankovićem koji je sada u Rijeci, braničem Rokom Jurišićem koji je u Osijeku...
S Jurišićem sam bio na pripremama prije nego što je otišao u Rijeku. Bili su tu i Luka Jelenić, koji je sada u Osijeku, te Justin de Haas, koji igra prvu portugalsku ligu. Imali smo talentiranu, ali jako mladu ekipu za drugu ligu, gdje su tereni loši, a ekipe grube. Mladim igračima to može biti problem kada izađu iz juniorskog nogometa. Druge ekipe su odlične za mlade nogometaše.
Je li se više osjetila konkurentnost među igračima s obzirom na to da su se svi nadali prilici u prvoj ekipi?
Nije. Konkurencija je uvijek bila zdrava, igrači su se rotirali, a ozračje je bilo fer. Znali su da svi pričaju o njima, a mogli su ispasti iz lige, stoga je svima bio cilj ostati u ligi. To smo na kraju i ostvarili.
U Sesvetama ste proveli drugu polovicu 2021. godine.
U Sesvete sam otišao kako bih odradio još jednu drugoligašku sezonu. Nisam ondje bio prezadovoljan. Krenula je druga polusezona, a ja sam imao nesuglasice s Upravom oko financija. Odlučio sam otići, a klub mi nije pravio probleme.
Tad sam odlučio napustiti Hrvatsku. Od tri kluba, u dva sam imao prepirke oko financija. Ukazala se druga austrijska liga, gdje mi je bilo super.
Hrvatsku ste napustili s gorčinom?
Da. Rekao sam: "Neću više igrati Drugu HNL, ne sviđa mi se to." Naravno, Dinamo II ne računam kao drugoligaški klub, on je na višoj razini.
Kako je bilo u austrijskim klubovima Dornbirnu i Hornu? U Dornbirnu ste bili od veljače do ljeta 2022., a u Hornu ste proveli jednu sezonu i otišli u ljeto 2023.
U Dornbirn sam došao na polusezoni, usred borbe za ostanak. U 14 utakmica imao sam sedam golova i dvije asistencije, što je pokazatelj da sam super igrao. Potom sam dobio poziv Horna, s kojim sam potpisao ugovor na godinu dana. Opet drugoligaški nogomet...
S Hornom smo bili jesenski prvaci, a ja najbolji strijelac kluba. Kako nisu dobili licencu za prvu ligu, nestale su i ambicije pa su u drugom dijelu sezone stavljali mlade igrače kako bi se profilirali. Mi, koji smo donijeli uspjeh na polusezoni i kojima je istjecao ugovor, prebačeni smo na klupu i dobivali smo minutažu na kapaljku. Tako sam završio epizodu u Hornu.
Nakon toga sam konačno došao do prve lige. Otišao sam u ViOn iz slovačkog grada Zlate Moravce. Ondje nisam dobio pravu šansu. Ulazio sam s klupe i igrao jako malo. Preispitivao sam se mogu li ja to, da bi se zatim ukazala Rogaška u prvoj slovenskoj ligi. Tamo sam eksplodirao.
Usporedite drugu austrijsku i drugu hrvatsku ligu.
Praćenost i financije su veći u Austriji, a liga infrastrukturno i kvalitativno bolja nego u Hrvatskoj. Naravno, ovisi u kojem si klubu, neki plaćaju više, a neki manje. Daju ti novac i kažu: "Evo, na pozornici si." I ti se onda probaj izboriti za veći ugovor. Mnogi nogometaši dolaze zbog toga.
Spomenuli ste slovački ViOn, u kojem ste bili od ljeta 2023. do siječnja 2024.
Htjeli su me dovesti, ali od trenutka kad sam potpisao, nisam se osjećao bitnim. Takva je bila i minutaža, pa sam na zimu odlučio raskinuti i potražiti novi klub. Nije imalo smisla ostati, nisam imao minutažu niti mi je bilo osobito lijepo.
Promijenili ste dosta klubova i u svakom se kratko zadržali, ali uvijek ste imali razlog za odlazak.
Menadžeri mi kažu da sam promijenio puno klubova, a ja im odgovaram da sam svaki put imao itekako dobar razlog. Sve je to bila škola.
Kakav je život nogometaša koji nastupaju u drugim i trećim ligama? Uvijek se govori o prvoligaškim igračima, kao što se u tenisu govori o sjajnom životu onih iz top 100, dok su ostali u manjim ili većim problemima.
Drugoligaški klubovi su odskočne daske za karijeru. Ako jedan igrač neće, netko drugi, tko ne gleda samo novac, sigurno hoće doći.
Vi ste primjer da uvijek treba vjerovati u sebe.
Brojnim sam igračima govorio da nastave igrati i ne odustaju. Kako se meni otvorilo, tako može i drugima. No, nisu svi jednako jaki u glavi da bi to sve izdržali.
Vi ste izdržali i došli u Rogašku u siječnju 2024. Ukupno ste u 21 nastupu zabili 14 golova, spasili klub od ispadanja iz prve slovenske lige i završili u najboljoj momčadi sezone kao jedini igrač koji nije iz Celja, Maribora i Olimpije, i to samo nakon jedne polusezone. Postali ste hit.
Trener Oskar Drobne pružio mi je podršku koju nisam imao u Slovačkoj. Stao je iza mene, a ja sam mu vratio s 11 golova u 17 prvenstvenih utakmica. Ostali smo u ligi i osvojili kup te ispisali povijest. Zamalo sam i u Hartbergu ispisao povijest. Šteta što nisam uspio dvije godine zaredom.
A onda je opet došla ista priča. Nakon pola godine promijenio sam klub jer je Rogaška izbačena u četvrtu ligu. Izgleda da trava ne raste tamo gdje ja dođem, haha. Klub je zbog licence izbačen u nižu ligu, a ja sam sa slobodnim papirima mogao birati gdje ću nastaviti karijeru. Odabrao sam Hartberg.
Zašto je Rogaška izbačena? Ondje mi je stvarno bilo lijepo. Bili smo klapa i to se vratilo na terenu. Gledajući samo drugu polusezonu, bili smo četvrti na tablici. Izborili smo ostanak i uzeli kup, a onda nisu ispunili kriterije za dobivanje licence. Bio mi je to prvi veći trofej u karijeri, zauvijek ću ga pamtiti.
Nakon tih sjajnih nastupa, pojavila se priča da vas žele Rijeka, Celje, švicarski St. Gallen, ruski Baltik, poljski Gornik, rumunjski Cluj i austrijski prvak Sturm Graz. Što je od toga bilo istinito?
Bilo je istinito za Celje. Bio sam u kontaktu s trenerom Damirom Krznarom, malo je nedostajalo da ondje završim. U priči je bila i Olimpija, a od Sturma nisam imao ponudu, iako su me navodno dvaput došli gledati. U tom trenutku im valjda nisam bio zanimljiv, ali možda ću sada biti.
Bio sam slobodan igrač, za mene nije bilo potrebno platiti odštetu, pa sam imao ponude iz svih zemalja. Odabrao sam Austriju jer sam mislio da je liga najbolja od ponuđenih. Financijski sam imao bolje ponude od Hartbergove, ali sam odlučio doći ovamo. Ako ovdje opet nešto napravim, kao u Sloveniji, bit će mi lakše napraviti idući korak. Čini se da nisam pogriješio.
Ugovor s Hartbergom imate do 2027. godine. Kakve želje i ciljeve imate?
Cilj mi je probati izboriti play-off za Konferencijsku ligu s ekipom i zabiti što više golova kako bih bio najbolji strijelac lige. Klupske ciljeve smo više-manje ispunili, sezona je bila uspješna.
Ima li ponuda iz SuperSport HNL-a?
Bilo ih je na ljeto, nakon odlaska iz Slovenije, ali me se nisu dojmile. Sada ih nema, ali tko zna, možda i zaigram u HNL-u. Pitanje je tko je od hrvatskih klubova spreman platiti odštetu.