PETNAESTAK sati nakon što je postao košarkaški besmrtan, razgovarali smo s Dinom Rađom. Novi stanar Košarkaške kuće slavnih javio nam se iz autobusa. Karavana se seli iz Springfielda. Dino i svi članovi Generacije 2018. svoje prstenje će dobiti u gradiću nedaleko od Kuće slavnih.
U intervjuu za Index prije nekoliko dana Rađa je rekao kako vjeruje da će se tijekom govora pošteno isplakati i da misli da će ga emocije rasturiti. Dobro se držao. Bilo je tu smijeha, spontanog aplauza cijele dvorane, ali i nešto malo neizbježnih suza. Amerikanci su oduševljeni Rađinim govorom.
''Je, dobro je bilo. Nisam želio previše daviti ljude. Znaš, kad stojiš tamo i držiš govor, osjećaj je čudan, nadrealan. Izgubiš se totalno. Nisu to ni trema, niti strah. Impresionira te cijela situacija. Ja pričam, a iza leđa mi sjedi jedan Larry Bird. Nisi više siguran sanjaš li ili si budan. Ma cijela priča s Larryjem je nevjerojatna. Čovjek je jedva stigao na vrijeme, došao je pet minuta nakon početka ceremonije tako da s njim nisam stigao ni popričati, zahvaliti mu se. Nakon što je program završio, došao sam do čovjeka da mu kažem barem hvala. A on je samo odmahnuo rukom, kao to se podrazumijeva. Ne možeš vjerovati. Tolika veličina, takva legenda, a tako skroman i jednostavan lik. Nismo mi nikad zajedno igrali, nekoliko puta samo smo trenirali. Stojko je s njim igrao dvije godine. Odmah me pitao gdje je Stojko. Kad sam mu rekao da je u publici, bilo mu je baš drago'', kazao nam je Rađa i dodao kako su mu brojni prišli i kazali da ih je govor oduševio te rekli da je to bio jedan od najboljih u povijesti Hall of Famea.
Valjda zato što si se zahvalio među ostalim i čistačicama i što si spomenuo Dražena?
''Vjerojatno si u pravu. Kako neću spomenuti te divne žene. One su nam bile više od matera. U dvorani sam bio više nego doma, a one su za nama prale i čistile od 6 ujutro do 11 navečer. A Dražen je Dražen.''
Jesi li uspio odspavati išta?
''Ma kakvi. Ništa. Jedva čekam doći kući i spavati.''
Kako su ti sinovi doživjeli ove događaje?
''To si tek trebao vidjeti. Prije dva dana imali smo druženje u sklopu ceremonije na koje su došle brojne legende. I sad, prolazi Isiah Thomas, a njih dvojica u čudu gledaju i vidim po njima da im nije jasno gdje se nalaze. Odem ja do Thomasa, zagrlimo se, popričamo, a reakcija njih dvojice je bila: ''Jebote, moj ćaća se grli s Isiahom Thomasom''. Ili kad su me vidjeli s Dominicom Wilkinsom. S njim sam igrao i baš smo prijatelji. Kad smo se vidjeli, bila je to baš ona prava, iskrena emotivna reakcija. Ne zagrljaj i rukovanje iz kurtoazije. Najmlađi sin je emotivac i njemu sam ja bio u prvom planu, a ova dvojica starijih igraju i prate košarku i njima je sve ovo bilo san snova.''
Dakle, znaju tko su Thomas i Wilkins. Znaju oni i povijest, a nije im kao i većini klinaca NBA počeo s LeBronom.
''Ma znaju sve. Sve prate, istina, najveći hit im je bio kad su u dvorani jučer vidjeli Westbrooka i Irvinga, ali oduševljeni su bili i starom gardom.''
U tom trenutku autobus je stao, a Dino je otišao po svoj prsten.