DVANAEST dugih godina hrvatske košarke nije bilo na svjetskoj sceni. Posljednje Olimpijske igre odigrali smo davne 1996. u Ateni, a posljednje Svjetsko prvenstvo još dvije godine ranije, 1994. u Kanadi.
>Ždrijeb nam donio Argentinu, Australiju, Iran, Litvu i Rusiju
Nekoć najjači hrvatski izvozni proizvod, ono po čemu je cijeli svijet raspoznavao mladu i neovisnu državu, dvanaest godina gotovo da nije postojalo. Na životu su nas održavala Europska prvenstva gdje smo redovito sudjelovali, međutim i tu je uspjeh izostao. Jedno šesto, dva sedma i čak tri jedanaesta mjesta, nisu rezultati vrijedni posebnog isticanja.
Koliko je vremena prošlo od posljednje hrvatske košarkaške olimpijske ekspedicije najbolje se može dočarati ako se zaviri u popis košarkaša koje je tada vodio Petar Skansi. Kukoč, Rađa, Komazec, Vranković, Tabak, Perasović, Rimac, Mulaomerović, Mrsić, Alanović, Josip Vranković i Marcelić imena su koja bude nostalgiju i sjećanja na zlatna vremena hrvatske košarke. Gotovo je nevjerojatno da u međuvremenu nismo uspjeli napraviti potreban iskorak, a daleko od toga da nismo imali momčad koja je to mogla pa čak i zaslužila. Stvari se jednostavno nisu poklopile...
Zajedništvo - dobitna formula
Sinoć je to napokon uspjelo Jasminu Repeši i generaciji u kojoj nema tako velikih imena, ali koju krasi rijetko viđen momčadski duh i strahovita borbenost. Nema sumnje da je riječ o velikom uspjehu za kojeg i sami akteri kažu da spada u najveća dosegnuća u njihovim karijerama.
"Ako nastave s ovako kvalitetnim predstavama kao na predolimpijskom turniru u Ateni, nije isključeno i veliko iznenađenje", smatra Dino Rađa, jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u povijesti koji je u razgovoru za Index prokomentirao, mogli bi smo ga nazvati, povijesni uspjeh reprezentativne košarke.
"Nažalost velik uspjeh je. Međutim meni je posebno drago da se nakon dvanaest godina konačno pojavimo na jednom velikom takmičenju kao što je Olimpijada. Mislim da bi u nekakvom naletu mogli napraviti i nekakvo iznenađenje i plasirati se visoko", kaže Rađa.
Jeste li očekivali ovako dobre igre reprezentacije u kojoj se nije davalo ovoliko kredita?
"Mi smo stalno tu negdje. Koketiramo s nekim uspjehom i stalno nam bježi za dlaku i bilo je pitanje samo kad ćemo napraviti neki uspjeh. Stalno sam očekivao da će doći jedna godina kad ćemo prekinuti taj zločesti niz pehova i to se jednostavno moralo dogoditi. Nije bilo moguće da stalno zapinjemo za jedan koš."
Što vas je posebno impresioniralo u igri naših? Više nema velikih zvijezda, ali igramo momčadski s puno duha i borbenosti.
"Teško mi je komentirati igru s obzirom na sramotni potez Hrvatske televizije koja nije otkupila prava za prijenos. Niti sam mogao gledati, niti prisustvovati. Moram naglasiti još jednom da je neprikazivanje ovog turnira sramota, jer je očigledno da je samo novac HRT-u jedini danas važan, a ne neke nacionalne vrijednosti. Za OI će se vjerojatno potući da mogu to prenositi. To je tragedija."
U cijeloj priči najgore je prošao HRT-ov komentator Slavko Cvitković. Priča se i o suspenziji, jer je javno iznio svoj stav.
"To je samo potvrda da danas lova je isključivi i jedini motivator svega. Cvik je još u bivšoj državi bio legenda, a u ovoj je od prvog dana prošao s košarkom sve živo. S reprezentacijom je prošao svaku rupu na kugli zemaljskoj gdje smo god igrali. Isto je i s klubovima. On plaća jer je samo rekao istinu. To je prava sramota. Zapravo, to je još jedna sramota."
Treba li i dalje uopće razmišljati i povratku "izgubljeni sinova" koji već neko vrijeme odbijaju zaigrati za reprezentaciju?
"Trener je taj koji odlučuje koga hoće, a koga neće. Postoje razlozi objektivni i subjektivni da bi se netko otkazao reprezentaciji. Nije isto igrati s dvadeset godina ili s trideset godina. Ili netko tko igra u NBA-u po pet minuta i zapravo čitavu sezonu putuje i ništa ne radi ili netko tko u Euroligi nosi momčad po 40 minuta. Svaki slučaj je zaseban i treba ga komentirati kao jedinku. Ne treba generalizirati i stavljati sve pod istu kapu."
Što očekivati od ove reprezentacije u Pekingu?
"U Pekingu će biti i autsajdera, ako budemo igrali kao što smo igrali mislim da možemo napraviti iznenađenje. Ključna je četvrtfinalna utakmica. Ne sumnjam da ćemo se plasirati u četvrtfinale, a onda će nam ta nokaut utakmica odlučiti o sudbini. Ona para gaće, ideš ili kao pukovnik, ili kao pokojnik. Kasnije je sve otvoreno. No, mislim da su Amerikanci ove sezoni malo ozbiljniji i da će oni to odraditi dosta lako. Sve ostale je zaista otvoreno."
Marko Petrak
Foto: AFP, eZadar