SVJETSKO klupsko prvenstvo u punom je jeku. Prije pet dana u Sjedinjenim Američkim Državama započeo je lukrativan turnir koji je novi FIFA-in skupocjeni projekt. Prvi put u povijesti dobit ćemo svjetskog klupskog prvaka nakon dugog, jednomjesečnog natjecanja na kojem sudjeluje čak 32 kluba sa svih šest naseljenih kontinenata.
Iako je FIFA-in PR mjesecima nabijao najave za natjecanje i predstavljao ga kao "najveći klupski turnir na svijetu", početni dojmovi u široj javnosti nisu pretjerano pozitivni. Stadioni diljem SAD-a zjape prazni, a to se ne sviđa ni čelnicima svjetskog nogometa s obzirom na to da je ovaj turnir uvertira za Mundijal koji će se sljedeće ljeto održati u SAD-u, Kanadi i Meksiku.
Prije nego što je turnir i započeo, dio nogometne javnosti bio je nezadovoljan njegovim formatom. Iza europskih klubova, primjerice, dugačka je sezona. Umjesto na oporavak i pripreme, osam klubova sa Starog kontinenta ima mjesec dana dužu sezonu što bi ih moglo staviti u nepovoljan položaj uoči sljedeće sezone.
Iako je nagradni fond čak milijardu dolara, a osvajač bi mogao osvojiti oko 130 milijuna dolara, što je neznatno manje od onoga koliko je dobio PSG kao prvak Europe, igračima ovo natjecanje predstavlja dodatno opterećeni raspored kada bi se odmarali.
Mnogi su dovodili u pitanje i kriterij pozivanja na turnir. Primjerice, iz Europe su na turnir otišla zadnja tri prvaka (ne računajući PSG koji je to postao prije manje od mjesec dana) te još devet klubova s najvećim UEFA-inim koeficijentom.
Pri tome je primijenjen kriterij da iz svake države mogu biti najviše dva kluba, pa tako na turniru nema Barcelone i Liverpoola koji spadaju među najbolje klubove svijeta. S druge strane, tu su Red Bull Salzburg, Benfica i Porto koji globalno privlače nemjerljivo manju pozornost. Pitanje je i koji je smisao utakmica poput one između Bayerna i Aucklanda, koju su Nijemci pobijedili s 10:0.
Većina utakmica, bar onih najzanimljivijih, igra se u terminima prihvatljivim Europljanima. To često znači da se utakmice u SAD-u igraju usred dana, po najvećim vrućinama koje dodatno otežavaju posao igračima. Osim toga, utakmice po danu daju dojam da se igra klasična prijateljska utakmica u srpnju ili kolovozu na drugom kraju svijeta.
Velika tema su i prazni stadioni. Utakmice se igraju u vrijeme kada većina ljudi radi, ulaznice su vrlo skupe (prije početka turnira najjeftinije su koštale oko 150 dolara), a stadioni su glomazni i vrlo ih je teško popuniti.
Jučerašnju utakmicu između Ulsana i Mamelodija, južnokorejskog i južnoafričkog prvaka gledalo je tek 4 tisuće ljudi. Službeni podaci govore da je dosadašnja popunjenost tek 52%. Kada se uzme u obzir medijan, tada je popunjenost 43%. To znači da je pola utakmica imalo više, a pola manje taj postotak posjećenosti.
Naravno, nogomet je odavno sport koji se igra za navijače ispred televizije. DAZN je kupio prava za TV prijenose i platio ih čak milijardu dolara, ali slike praznih tribina sasvim sigurno utječu i na imidž natjecanja.