OSJETIO se iskreni užitak u glasu Jürgena Kloppa kad je to rekao. Nedugo nakon što je njegov lider Premier lige razbio Leicester City na Boxing Day, Liverpoolova menadžera pitali su da kaže nešto o Wolvesima, idućem protivniku. "Vrlo opasna momčad", rekao je. Bio je pun hvale na račun nevjerojatnog rada njihova trenera Nuna Espirita Santa, piše Rory Smith za The New York Times.
A onda su mu, činilo se, misli odlutale prema određenom igraču, onom članu Wolvesa koji je imao običaj privlačiti pozornost. "Čini se da je Traore konačno pronašao svojeg menadžera", rekao je Klopp uz osmijeh.
Klopp je već dugo poznavao Adamu Traorea, oko sedam godina, još iz dana kad je bio trener Borussije Dortmund. I ni onda nije bio sam. Traore je bio tip tinejdžera za kojeg su svi čuli, pronio se glas o njegovom talentu u Barceloninoj akademiji zbog kojeg bi se uši naćulile, a skauti letjeli iz cijele Europe da ga vide. "Uvijek je bilo jasno da će se jednom to dogoditi", rekao je Klopp te večeri u Leicesteru.
U subotu će napuniti 24, a tek je ove sezone postao standardan
No nije jasno zašto je trebalo toliko vremena da se to i dogodi. Traore će u subotu napuniti 24 godine - dva dana nakon svojeg najnovijeg okršaja s Kloppom, pobjede Liverpoola od 2:1 u četvrtak - a tek je ove sezone postao standardni prvotimac elitne momčadi te počeo dobivati priznanja koja je njegova reputacija odavno obećavala.
Dio te pozornosti, poput poziva u španjolsku reprezentaciju, bio je dobrodošao, a dio, poput činjenice da su samo četiri igrača Premier lige češće faulirana ove sezone, baš i ne. No i jedno i drugo su zapravo srdačni komplimenti, dokaz Traoreova razvoja i statusa. I oboje je stiglo kasnije nego što se očekivalo.
Priča o tome zašto je to tako govori da se nogomet zna pogrešno odnositi prema igračima s jedinstvenom kombinacijom vještina, koje je teško kategorizirati po pozicijama i uklopiti ih u momčadsku strukturu. Od početka je bilo jasno da Traore nije talentiran samo zbog brzine i snage nego i onoga što je jedan njegov bivši trener nazvao "iznimnom ravnotežom", zbog koje je već kao osmogodišnjak zaradio mjesto u Barceloninoj akademiji, a predlagali su mu i da postane running back u američkom NFL-u.
Svaki nogometni trener želi brze i snažne igrače, ta su fizička svojstva moćno oružje. No ne zna svaki trener - možda ni većina trenera - kako razviti takvog igrača.
U Barceloni nisu znali što bi s njim
"Imao je takvu brzinu i tolike mogućnosti", rekao je Albert Benaiges, jedan od njegovih trenera u La Masiji, Barceloninoj omladinskoj akademiji. "Ali nismo bili sigurni trebamo li ga koristiti na desnom beku ili desnom krilu. Kad je napunio 18 godina, znali smo da može biti profesionalac, ali nismo znali što će točno igrati."
Na ljeto 2015. Barcelona je odlučila da bi Traoreu više odgovarao otvoreni, dinamični stil nogometa, prema Benaigesu: delikatna Barcelonina igra kratkih dodavanja nije mu omogućila da izvuče najbolje iz svog talenta. Prodan je Aston Villi, koja ga nije kupila na nagovor klupskog menadžera Tima Sherwooda, nego zato što se isticao u klupskoj analizi podataka.
Sherwood je odmah znao da bi Traore mogao biti igrač koji će nasmrt plašiti protivnike.
"Mogao je ubrzati od nule do 60 za otprilike dvije sekunde", rekao je Sherwood. "Ali bio je poput elastične trake koju su previše rastegnuli, svako toliko bi puknuo. Vrlo rijetko sam ga viđao jer je uvijek bio ozlijeđen."
Kad je bio spreman, Sherwood bi koristio Traorea kao zamjenu koja odmah donosi pomak. Villa se borila za opstanak pa nije bilo pouzdano graditi momčad oko Traorea. Eric Black, jedan od Sherwoodovih nasljednika, opisao ga je kao jednog od najbržih igrača koje vidio posljednjih godina, ali i priznao da je nediscipliniran. Jedva je uopće igrao posljednjih nekoliko mjeseci sezone. Kad je Villa ispala, prodan je Middlesbroughu.
Tri trenera, tri ideje
Ondje je radio s trojicom trenera. Aitor Karanka, prvi od njih, osmislio mu je poseban program u pokušaju da izbrusi njegov talent. Svakog bi tjedna jedno popodne Traore sjedio u Karankinom uredu i gledao snimke svojih posljednjih izvedbi, a menadžer bi mu pokazivao što je činio dobro i što bi mogao popraviti, posebno u igri bez lopte.
Karankin nasljednik Garry Monk tražio je od Traorea da se uklopi u momčadsku strukturu, da zapamti što je formacija i što se traži od njega. Do trenutka kad je stigao Tony Pulis, njegov treći i posljednji trener u Middlesbroughu, Traore je već bio pomalo taktički zbunjen.
"Pokušavao je svima udovoljiti", rekao je Pulis.
Prema Pulisu, Traore je postao omiljeni trenerov projekt. Svaki je trener želio dokazati da je baš on taj koji će uspjeti posložiti njegov talent i da se čekalo samo na njegov dolazak. "Zaboravio je što je njegova prava snaga. To smo ispravili", rekao je Pulis.
Umjesto službenih videoseansi, Pulis bi pozvao Traorea u ured na šalicu čaja i razgovor o Lionelu Messiju. Nije bilo "grube ljubavi". Ako je Traorea trebalo kritizirati ili pozivati na red, to se uvijek događalo u privatnosti. "On je divan dečko, ali neki igrači su malo nesigurniji od drugih", rekao je Pulis. "Uvijek je preispitivao samog sebe umjesto da se pita je li mu trener dao prave upute."
Upute, posebno u obrambenom dijelu, bile su minimalne. Pulis je želio da se Traore fokusira na ono što radi dobro. "Bilo je vrlo jednostavno", rekao je. "Željeli smo da ispunjava prostor i prati protivničkog beka."
Na poluvremenu bi promijenio stranu da bude bliže treneru
To ne znači da je bio nezahtjevan trener. Na nekim utakmicama Pulis bi Traoreu mijenjao poziciju tako da bude na onoj strani na kojoj je menadžer kako bi ga mogao usmjeravati. Ključno je, kaže Pulis, bilo zadobiti njegovo povjerenje. Upalilo je, njih dvojica su i dalje u kontaktu. Čak i sad će Pulis Traoreu poslati poruku kad misli da je igrao dobro ili ako primijeti nešto što je mogao učiniti drukčije.
Traoreovi uspjesi u Wolvesima - potpisao je za taj klub nakon promocije u Premier ligu 2018. - mogu se pripisati Nunovoj odluci da isproba sličan pristup. Na početku mu je plan bio iskoristiti Traoreove sposobnosti da budu u službi momčadi. Tražio je od njega da se fokusira na konkretna utrčavanja ili da slijedi određene uzorke. Međutim, kako su i drugi otkrili, ta je strategija otupljivala Traoreovu osnovnu snagu.
Postupno, Nuno i njegovi pomoćnici shvatili su da je potreban upravo suprotan pristup. Prihvatio je da s Traoreom u sastavu nikad neće imati simetričnu formaciju. Njegove kvalitete nikad neće doći do izražaja u tradicionalnom sustavu.
Umjesto toga, ohrabrivao je ostale igrače da prilagode svoju igru kako bi omogućili Traoreu da procvjeta, da prihvate da će on ponekad izgubiti loptu ili krenuti u trk kako bi pronašao pravi prostor. Njega su ohrabrivali da riskira umjesto da ga kažnjavaju jer se usuđuje biti drukčiji.
Upalilo je. U posljednjih 18 mjeseci igrači su shvatili koji je najbolji način za korištenje raspoloživog oružja. Momčad se sad instinktivno kreće kako bi popunila moguće rupe koje Traore ostavlja za sobom. Kad su protivnici počeli shvaćati kakvu im prijetnju predstavlja, Nuno mu je počeo mijenjati pozicije tijekom utakmice, a suigrači su se po dužnosti prilagođavali.
Istovremeno, Traore je radio na vlastitim nedostacima: popravio je nabacivanja, naučio kontrolirati brzinu kako bi ga suigrači mogli pratiti i uklopio svoje kvalitete u Nunove planove.
Nakon toliko vremena, kao što je Klopp rekao, Traore je pronašao svog menadžera, onoga koji ga ne želi promijeniti, nego se sam rado mijenja zbog njega. Svi koji su radili s njim slažu se da je Traore jedinstven. No trebao se pojaviti Pulis, a zatim i Nuno da bi netko uopće razumio što to znači.