HAJDUK i Dinamo su u 25. kolu SuperSporta uzeli po tri boda. Hajduk je u ranijem nedjeljnom terminu pobijedio Goricu s 2:1 na Poljudu i time preuzeo vrh tablice od Rijeke, koja je u subotu uzela samo bod (1:1) na domaćem terenu protiv izvjesnog budućeg drugoligaša Šibenika.
U kasnijem terminu Dinamo je uspio iz trećeg pokušaja ove sezone prvi put pobijediti Slaven Belupo, i to u Koprivnici. Plavi su poveli relativno rano pogotkom Luke Stojkovića, a uskoro im je posao olakšao i Ivan Ćubelić, koji je u kratkom roku dobio dva žuta kartona i ostavio momčad s igračem manje.
Utakmice koje su odigrane u razmaku od pola sata vrlo su jasno pokazale koja je najveća razlika između Hajduka i Dinama ove sezone. I solidan su prozor u neki paralelan scenarij u kojem Marko Livaja nema ovako dobru sezonu.
Plavi su utakmicu odigrali u vrlo specifičnim okolnostima. Dosad se ove sezone nije dogodilo, a velika je vjerojatnost da ni neće do kraja prvenstva, da nakon 25 minuta Dinamo vodi iz jedine prave šanse koju je kreirao i da ima igrača više na terenu.
Susret je već tu bio prelomljen i pred domaćinom je bio izuzetno težak zadatak da išta izvuče iz ove utakmice. Bez obzira na to što je aktualni prvak imao dosta olakotnih okolnosti, ovo je bio prvi put nakon dugo vremena da je nešto odigrao, i to protiv suparnika koji ga je dosad ove sezone najprije demolirao u Koprivnici, a onda i neutralizirao u Maksimiru.
Josip Mišić je sjajno komandirao protokom lopte, Luka Stojković je svojim kretnjama konstantno otvarao prostor na desnoj strani napada, a Marko Pjaca i Martin Baturina su nakon driblinga stalno vukli loptu u leđa suparničkoj obrani, koja je stalno bila na zadnjoj nozi.
Dinamo do kraja nije zabio samo čudom, ali je imao dva zicera s otprilike pet metara koja su zapucali Baturina i Ronael Pierre-Gabriel, Wilfried Kanga je pogodio stativu i promašio penal, a Ivan Sušak je čudesno izvadio loptu iz rašlja poslije Pjacinog šuta.
Na drugom kraju Hrvatske Hajduk je na Poljudu dočekao Goricu, klub koji je predzadnji na tablici. Uz to je riječ o klubu koji je osvojio 24 boda, od čega čak 23 kod kuće. U prijevodu, u 11 gostujućih utakmica do Hajduka imali su deset poraza i remi u Puli te su izvan svojeg stadiona zabili samo sedam golova.
Na Poljudu su zabili tri. Dva su poništena - jedan zbog milimetarskog zaleđa, a drugi zbog toga što je lopta u završnoj akciji pogodila asistenta Agona Elezija u ruku. I jedna i druga situacija bile su čista sreća.
A još je veća sreća kako Hajduk postiže pobjede protiv formalno slabijih ekipa ove sezone. Samo u drugom dijelu prvenstva imao je čak tri momčadi koje ni po čemu nisu bile slabiji takmac na Poljudu - Slaven, Varaždin i sada Goricu.
Osijek je jedini protivnik kojeg je Hajduk nadigrao kod kuće u nastavku, a pomalo ironično je da protiv Rijeke u Kupu uopće nije odigrao lošu utakmicu, kada je Rijeka zabila praktički sve što je zamislila.
O Hajdukovim manama u igri odavno se govori, kao i o nedokučivoj zagonetki zašto Gattuso neke stvari ne vidi i/ili ne popravlja, a na sve te probleme je protiv Gorice dodan onaj najveći - neigranje Marka Livaje.
Još jednom se dokazalo koliki je to problem, što nije bilo nimalo neočekivano. Livaja je od povratka u SHNL njegov najbolji i najefikasniji igrač, onaj koji najlakše radi razliku. I bez kojeg Hajduk, što je još važnije, ne zna i nije naučio igrati.
Kad god je ekipi teško u posjedu, duga ili kratka lopta na Livaju predstavlja rješenje svih muka, a takav igrač praktički garantira da će u tri ili četiri situacije na utakmicu izmisliti nešto ni iz čega. Možda je prvoloptaški reći da Hajduk bez Livaje nije favorit ni protiv jednog kluba u ligi, ali istina nije jako daleko od toga.
S druge strane, Bruno Petković je za Dinamo u Koprivnici ušao i igrao prve minute nakon četiri mjeseca pauze. Riječ je o ključnom Dinamovom čovjeku, oko čije se sposobnosti zadržavanja lopte i kreacije "u postu" vrte skoro svi Dinamovi napadi. Zamislite kako bi tablica izgledala da je Petković jučer propustio prvu utakmicu za Dinamo, a kako da je Hajduk igrao četiri mjeseca bez Livaje.
Kad se u tu računicu uvrste i Petar Sučić te Josip Mišić, dolazimo do zaključka da je Dinamo bez tri od četiri ključna igrača igrao u 11 kola, skoro pola dosadašnjeg dijela prvenstva. U tome je ključna i jedina razlika između Hajduka i Dinama ove sezone.
Uz sve Dinamove probleme na terenu, igranje na duplom frontu, adaptaciju silnih prinova i upravljačke pretumbacije, Hajduk je bolji jer je zdraviji. Točnije, jer je Livaja zdraviji. Dinamo je samo širina kadra u kojem odjednom iskoče Kulenović, Stojković ili Torrente zadržala u igri.
Tim će tužnije biti za Plave ako ne osvoje naslov. S budžetom koji je jednak zbroju budžeta svih preostalih klubova lige Plavi su odigrali sramotnu sezonu. Dinamo neće uvijek i zauvijek biti prvak i to je nešto s čime će se njegovi navijači prije ili kasnije morati pomiriti.
Da protiv sebe ima, primjerice, Hajduk koji je pod Valdasom Dambrauskasom igrao puno bolji nogomet ili Kekovu leteću Rijeku, neosvajanje naslova bi u sportskom smislu nešto lakše palo. Izgubiti prvenstvo od ovakvog Hajduka i Rijeke koja na polusezoni proda četiri ključna igrača je umjetnost. No, ako Koprivnica nije bila samo jedan dobar dan kada se puno toga poklopilo, prvenstvo je daleko od gotovog.