NAPOKON su, tri mjeseca od najave izbora, poznati kandidati za Nadzorni odbor Hajduka za izbore koji će se održati u ponedjeljak, 30. lipnja. Na izborima će sudjelovati samo jedna lista proizašla iz Hajdučke zajednice koja se sastoji od pet osoba. Ističe se na njoj Ljubo Pavasović Visković kao javnosti najpoznatiji kandidat, a uz njega su se kandidirali Josip Babić, Damir Dominiković, Frano Belohradsky i Branimir Britvić.
Kakvo god mišljenje imali o Našem Hajduku, stvarno nema potrebe lagati se. Samo jedna lista na izborima i 5.000 registriranih glasača od ukupno preko 103 tisuće članova težak je poraz Našeg Hajduka. Udruga nije uspjela u onome što joj je osnovna svrha - animirati članove da glasuju na izborima i animirati ljude da se prijave na izbore. Pozitivno je da je napokon preuzela odgovornost, iako ne baš transparentno.
Članovima koji su se prijavili za glasanje ostaje samo da odrade "izbore" do kraja i zaokruže jedini izbor koji im se nudi pa da klub napokon može imati jasnu strukturu i smjer. Također, treba jasno istaknuti da ljudi koji su se prijavili nisu nimalo krivi za način na koji će preuzeti klub. Svojim angažmanom i željom vjerojatno su spasili Hajduk od toga da ostane potpuno obezglavljen, a proces izbora odgovornost je udruge.
Nevjerojatno je da je Naš Hajduk uspio istovremeno nešto provesti prekasno, a opet uz prekratak rok. Još u ožujku objavljeno je da će članovi Hajduka (broj registriranih glasača jasno govori koliko se ljudi učlanilo zbog kluba, a koliko zbog prava glasa) ići na nove izbore za Nadzorni odbor. Zašto se s provođenjem izbora čekalo sve do kraja lipnja?
Jedini logični zaključak jest da se čekalo da se uopće pojavi netko voljan ući u žrvanj kluba koji je u posljednjih 10 godina prožvakao toliko trenera, sportskih direktora, predsjednika i nadzornika. Hajduk je ostao bez ljudi koji su voljni preuzeti upravljačke pozicije pa je napravio puni krug i vratio se do Pavasović Viskovića i Gorana Vučevića koji su tu bili na početku priče o Našem Hajduku. Srećom da postoje i da su voljni uhvatiti se ukoštac s problemima. Opet.
To znači da se Hajdučka zajednica pokazala kao promašena ideja. "Hajdučka zajednica savjetodavno je tijelo koje je osnovala Glavna skupština HNK Hajduk Split d.d. 17. travnja 2021. godine radi davanja mišljenja i savjeta koji doprinose interesima Društva te razmjene iskustva i stručnih znanja, a naročito radi unaprjeđenja kvalitete izbornog procesa za članove Nadzornog odbora", navodi se na stranicama kluba.
O tome koliko su savjetima pomogli ne znamo ništa, ali dio o unaprjeđenju kvalitete izbornog procesa iz ove perspektive zvuči tragikomično. To tijelo trebalo je biti filter za kandidate za pozicije u klubu, a na kraju su uoči izbora morali dodati dva nova člana da bi uopće popunili jednu listu. To što autor ovog članka ili bilo tko drugi misli da su to kvalitetni ljudi i da će to biti dobro za Hajduk, irelevantno je kod ove teme.
Dakle, s izbornim procesom kasnilo se mjesecima, a onda je na izbornoj skupštini Našeg Hajduka održanoj 15. lipnja prvi put javno objavljeno da će se na izborima birati liste, a ne pojedinci. To je dobar smjer jer uništava disperziju odgovornosti kad stvari krenu loše, ali ogromna je pogreška bila dati samo tjedan dana vremena da se ljudi prijave na izbore.
To što se s izborima kasni i želi se što prije dobiti novo vodstvo nije isprika za neozbiljno provođenje procesa. Jedna je stvar donijeti odluku da ćeš osobno izaći na izbore, a potpuno druga pronaći četiri osobe sličnih pogleda na klub i situaciju, skupiti 100 potpisa članova i predati kandidaturu u roku od tjedan dana. To su samo tehnički detalji, a gdje je uopće neko vrijeme za sastavljanje ozbiljnog plana i programa? To nema nikakve veze s normalnim demokratskim procesom, to je samo formalno odrađivanje.
Ono što je najgore u ovoj priči nije da se kasni s izborima nekoliko mjeseci nego da se kasni godinu dana. Nadzorni odbor Hajduka na čelu s Aljošom Pavelinom trebao je biti smijenjen kada je napravio cirkus od načina smjene Lukše Jakobušića i uzrokovao krizu upravljanja klubom koja je rezultirala promašenom sezonom u rezultatskom i financijskom smislu. Kada se prije godinu dana na to upozoravalo, komunikacija od strane NO bila je da je sve u redu i postoji plan. Nije postojao (osim bizarne ideje o Josipu Paviću kao predsjedniku kluba), bila je to teška stihija.
Frustrirajuće je bilo slušati riječi sada već bivšeg predsjednika Našeg Hajduka Dine Markovića koji je na skupštini udruge izjavio: "Jedna od naših najvećih zamjerki prema NO jest što smjena bivšeg predsjednika i angažman novog nije napravljena kako treba. Ne tvrdimo da je aktualno vodstvo nepripremljeno, ali mi smo godinama pokušali napraviti da prijelazni period bude odrađen kako treba. Hajduk je imao najveće probleme kada su smjene, bude bezglavost mjesecima."
Zar je zaista bilo potrebno skoro godina dana da bi se došlo do ovog zaključka? Bili su potrebni sati i sati konzultacija da bi se došlo do zaključka da nije baš dobro smjeniti predsjednika kluba preko telefona na benzinskoj pumpi i šutnuti niz stepenice nakon tri godine rada, a da uopće ne razgovara s nekim novim predsjednikom kako bi ga uputio u ono što je aktualno i bitno? Sporost odlučivanja glavni je manjak ovakvog načina upravljanja, ali to nije problem od jučer.
Sada je kristalno jasno da će lista Pavasović Viskovića preuzeti klub i samim time da će Vučević u svoje ruke preuzeti sportski sektor u cjelini kao član uprave za sport. Što će biti s ostalim pozicijama, možemo samo nagađati. Kad je sve već tako kristalno jasno, ti ljudi već bi danas trebali preuzeti klub i krenuti s radom.
Formalnost izbora i skupštine kluba koja će biti odrađena 17. srpnja, na kojoj će novi Nadzorni odbor biti potvrđen, stvarno treba zanemariti. To su stvari koje se moraju provesti kako bi se zadovoljila forma, a sadržaj je svima jasan. Klub nema vremena za glumatanje demokracije koja to nije i nema vremena da se svi skupa pretvaramo da je jako važno da se novi ljudi ne oglašavaju službeno kako bi privid procesa bio završen.
Ono što je u ovoj priči jako pozitivno jest činjenica da je Naš Hajduk ovakvim načinom provođenja izbora vrlo jasno preuzeo odgovornost kao suvlasnik kluba. Ova lista očito je izbor Našeg Hajduka i iza njega mora stajati. Lista je posljednji pokušaj da se održi vjera u projekt kluba navijača. Uspjeh Vučevića bit će i uspjeh Našeg Hajduka. Neuspjeh također. Hajduk boljeg nema i treba mu se vjerovati.
Pisali smo ranije da je najgora solucija za Hajduk status quo oko uloge Našeg Hajduka i da se jednostavno mora ponašati kao vlasnik ili se maknuti. Koliko god ovaj proces izbora bio ružan, u ovom trenutku to je bilo nužno. Hajduk će sada imati jasan smjer i jasnu liniju odgovornosti koja ne počinje od Nadzornog odbora nego od Našeg Hajduka.
Navodno će biti dosta promjena u samom načinu funkcioniranja i ovlasti Nadzornog odbora, gdje bi se trebali skinuti okovi upravi kluba i pustiti ih da rade. Kad već svi skupa ulaze u klub s istom idejom, zaista je besmisleno da svaki posao uprave Nadzorni odbor mora razmatrati i odobravati.
Posljednji korak koji je preostao udruzi jest transparentnost. Zašto glumiti da je sve normalno i eto odvija se "festival demokracije" kad je jasno da to nije tako? Zašto takvim načinom ponašanja izlagati klub i udrugu ruganju nakon godina busanja u prsa o demokratskom Hajduku?
Izađite i jasno recite: "Zaj*bali smo, ovo do sada nije bilo dobro, naučili smo nešto i vjerujemo da je ovo dobar smjer". Nitko im to neće zamjeriti jer je to pošteno, za razliku od pretvaranja da "nema nikakvih problema". Svi ti ljudi htjeli su samo najbolje, ali su udarili u zid. Ako se navijačima ne može jasno reći kako stoje stvari, koji je uopće smisao cijele priče?
Pred Hajdukom je zahtjevno razdoblje jer će netko morati izaći kao nekad davno Josip Paladino (prvi predsjednik NO u ovom sustavu) koji je rekao "novca nema, niti će ga biti". Sada netko mora izaći i reći "Hajduk je zaostao 30 godina u pogledu infrastrukture, analitike, skautinga, organizacije i svega što čini jedan nogometni klub. Vrijeme praznih obećanja završeno je, moramo izgraditi bazu koju nemamo". Za to treba hrabrosti, ali to je jedini mogući smjer za budućnost Hajduka. Ili se možemo pretvarati da je sve dobro.