PROŠLO je dugih petnaest mjeseci otkako je Jason Čulina snažno pogodio loptom u glavu Joeya Didulicu, a od tada se našem bivšem reprezentativnom vrataru gotovo gubi svaki trag.
Podsjetimo, početkom listopada 2006. godine na Alkmaarovom stadionu pred sam kraj susreta, Jason Čulina, australski Hrvat i veliki Diduličin prijatelj, silovitim udarcem iz blizine pogađa našeg vratara u glavu, nakon čega ovaj ostaje nepomično ležati na tlu.
Lopta ga je, prema liječničkom izvješću, snažno pogodila u donju čeljust te je odmah izgubio svijest. Didulica je u teškom stanju iznesen s terena i prevezen u bolnicu, gdje mu je utvrđen težak potres mozga. Iako je prema prognozama, AZ bez svog prvog vratara trebao biti između dva i četiri tjedna, Didulica je van stroja već gotovo godinu i pol dana.
Joey je od tada u sporom procesu oporavka, a još se ne zna kada će na teren. Prisjećajući se tog trenutka, Joeya će reći da mu je gotovo cijeli taj događaj u magli. Sjeća se kaže samo trenutka kada je otvorio oči i ugledao majku koja je došla iz Australije.
"Nakon ozljede odveli su me u bolnicu, gdje sam bio u nesvijesti gotovo sat vremena. Doktor, koji se do tada nije susreo s takvim slučajevima, rekao je samo da imam potres mozga i nije me poslao na daljnje pretrage što je bila velika greška. Na početku uopće nisam prepoznavao svoju ženu niti sam znao da imam djecu, ali se malo po malo pamćenje na sreću vratilo", rekao je Didulica za australske medije, gdje je trenutno na oporavku.
Dan kada je Joey shvatio da silni milijuni ništa ne znače
Didulica se gotovo šest mjeseci borio s teškom svakodnevnom glavoboljom te mučninom, doslovno gledajući kako mu mišići propadaju od konstantnog ležanja u krevetu.
"Bilo je to poput noćne more da budem sasvim iskren. To je bila najteža situacija koju sam doživio kao sportaš u životu i sada shvaćam zašto drugi zbog slične ozljede prekinu profesionalnu karijeru. Da pojasnim, treba prvo pričekati nekih godinu dana da glavobolje prestanu, a zatim treba dovesti tijelo opet u formu što je vrlo teško", napominje Joey.
Iako je vrlo često razmišljao o prekidu karijere, sada, kaže, ne odustaje od povratka.
"Ležao sam u krevetu pokraj svoje žene i često se pitao što je meni ovo sve trebalo, bilo bi najbolje da zauvijek prekinem karijeru. Tada sam shvatio da novac postaje potpuno nebitan kada se nađeš u takvoj situaciji. Dao bih milijune samo da se izvučem iz ovog stanja. No, na sreću, polako se oporavljam, a u tome mi je puno pomogla moja obitelj bez čije velike podrške ovo sve ne bi bilo moguće. Lako je sada odustati i prekinuti karijeru, ali sam oduvijek veliki borac i ne želim se jednostavno predati", ističe bivši hrvatski reprezentativac.
Didulica se odnedavno vratio u rodni grad, gdje trenira u domaćem Geelong Football Club po programu specijalno dizajniranog za njega. Ukoliko nastavi s napretkom, čemu se iskreno nadamo, očekuje se da bi se kroz dva mjeseca napokon mogao vratiti u AZ.
Krvnik Didulica
Podsjetimo kako je 2005. Didulica, braneći za bečku Austriju, radi brutalnog prekršaja nad igračem Rapida završio na sudu, što je dotad bio nezapamćen slučaj. U žaru borbe velikog austrijskog derbija Didulica je koljenom udario suparničkog igrača u glavu, slomio mu nos, "zatvorio" jedno oko te uzrokovao lakši potres mozga.
Unatoč tvrdnjama da je išao isključivo na loptu i nije vidio Lawareeja do posljednje milisekunde, Didulica je kažnjen sa 60 tisuća eura i trogodišnjom uvjetnom kaznom zbog nanošenja ozbiljnih tjelesnih ozljeda te krajnje bezobzirnosti.
Ipak na sreću po Joeya, na višem sudu Didulica je oslobođen. Naime, viši regionalni bečki sud Joeyja Didulicu je oslobodio optužbe za nanošenje ozljede iz nehaja. Sudac je, navodno procijenio da je do Diduličinog starta došlo u žaru borbe za loptu i odbacio Lawreejeve optužbe
Odlazak iz reprezentacije
Didulica je sredinom rujna te kobne 2006. godine odlučio prekinuti reprezentativnu karijeru kako bi se posvetio igrama u svom klubu, AZ Alkmaaru.
"Bila je to teška odluka, no odlučio sam kako je AZ Alkmaar moj prioritet. Imamo vrlo gust program u sljedećih nekoliko mjeseci. Siguran sam kako će AZ profitirati mojom odlukom. Nadam se da će navijači shvatiti moju odluku i poštivati je. Boli me, jer sam ih razočarao", izjavio je Didulica tada.
Odluka koju je nakon višegodišnjeg razmišljanja donio zasigurno je bila jedna od težih u njegovoj profesionalnoj karijeri. No, ipak mora se priznati da je vječno bio na margini, u sjeni Stipe Pletikose, a svojevremeno i Tome Butine. Pravu šansu dugo je čekao, ali nije je dobio..
V.B.
Foto:AFP