SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo El Matadorom
Mario Alberto Kempes rođen je 15. srpnja 1954. godine u Bell Billeu, a karijeru je započeo u lokalnom Institutu, za kojega je igrao do 1973. godine, kada prelazi u Rosario, za koga je u dvije godine zabio 86 golova u 107 susreta. 1977. godine kupuje ga španjolska Valencija, za koju pak u četiri godine zabija sjajnih 95 golova u 143 utakmice. Čak dva puta Kempes je bio najbolji strijelac španjolske lige, što mu je i donijelo poziv izbornika Argentine Cesara Luisa Menottija na SP 1978. godine.
Kempesu dva puta trofej Picichi u dresu Valencije
Uslijedio je jednogodišnji povratak u Argentinu, preciznije River Plate, nakon čega se opet vratio u Valenciju. 1984. godine, kao 30-godišnjak, Kempes napušta Mestallu i prelazi u Hercules, pa dvije godine kasnije u First Vienna pa St. Pollte. Kempes je karijeru završio u poznim godinama, a još 1995. godine, kao 41-godišnjak igrao za čileanski Fernandez Vial. 1996. godine Kempes prelazi u Indoneziju gdje i završava svoju karijeru.
Što se tiče reprezentativne karijere, Kempes je za Argentinu nastupao od 1973.-1982. godine, a skupio je 43 nastupa, upisavši 20 golova. Gotovo trećinu golova koje je postigao za nacionalnu vrstu postigao je samo u drugoj fazi svjetskog prvenstva u Argentini. Nakon što je završio karijeru, Kempes se posvetio trenerskom poslu, međutim nikada nije posebice napredovao. Vodio je indonezijske, bolivijske, peruanske i ine momčad. Shvativši da neće daleko dogurati, 2001. godine prestao je s trenerskim poslom i dao se u komentatore. I dan danas, pred mikrofonima se rado sjeti tog jedanaestog izdanja SP-a.
Prvi put u Argentini, domaćini namještali termine utakmica
Upravo to jedanaesto izdanje svjetskog prvenstva održano je od 1. - 25. lipnja 1978. godine u Argentini. Čehoslovačka, Jugoslavija i SSSR nisu se uspjeli kvalificirati, Engleska se propustila kvalificirati po drugi put uzastopce, a Iran i Tunis osigurali su svoj prvi nastup na SP-ima. Format natjecanja ostao je isti kao i četiri godine ranije, međutim ovdje je po prvi put Fifa uvela jedanaesterce kao sistem odlučivanja pobjednika u knockout susretima nakon produžetaka. Osim nedolaska Johana Cruijffa, još jedna kontroverza povezana je s ovih prvenstvom. Naime, sve svoje utakmice domaćini Argentinci igrali su u večernjem terminu, tako dobivši značajnu prednost u odnosu na ostale reprezentacije.
Kempes bez gola u prvoj fazi SP-a
Argentinci su bili smješteni u skupinu 1 zajedno s Italijom, Francuskom i Mađarskom. U prvoj utakmici s 2:1 svladali su Mađare, da bi istim rezultatom pala i Francuska četiri dana kasnije. U posljednjem kolu Italija je golom Bettege slavila s 1:0 preuzevši prvo mjesto. Argentina je završila druga ispred Francuske i Mađarske, a interesantno je kako Kempes nije postigao ni jedan jedini gol. Uz Argentinu su se u drugi krug plasirali Poljska, Zapadna Njemačka, Austrija, Brazil, Peru i Nizozemska. U prvoj utakmici drugog kruga ukazao se Mario Kempes, koji je sa dva gola potopio Poljake. U drugoj utakmici Argentina je bez golova remizirala s Brazilom, da bi u posljednjem kolu sa 6:0 svladala Peru. Opet je dvostruki strijelac bio Kempes.
Kempes šestim golom u četiri utakmice potopio Nizozemce u produžecima finalne utakmice
24. lipnja Brazil je u utakmici za treće mjesto svladao Italiju, a dan kasnije, na rasporedu je bilo finale, na Monumental stadionu u Buenos Airesu. Pred 72 tisuće gledatelja poveli su Argentinci golom Kempesa. Nizozemci su izjednačili osam minuta prije kraja, pa je utakmica morala u produžetke. U 104. minuti Kempes je postigao svoj drugi gol na utakmici, a konačnih 3:1 postavio je Bertoni. Argentina je mogla početi slaviti, prvi naslov svjetskog prvaka bio je u rukama popularnih Gaučosa. Najbolji strijelac svjetskog prvenstva postao je sjajni Mario Kempes, koji se sa šest golova u posljednje četiri utakmice upisao u zlatne stranice ovoga SP-a.
Zanimljivo je kako je Kempes prvi nogometaš koji je osvojio zlatnu kopačku i paralelno postavo prvak svijeta. Do tada, najbolji strijelci najčešće su dolazili iz redova trećeplasiranih reprezentacija, što je i kasnije često ostao slučaj ( npr. Davor Šuker).