NE DOBIVAJU često golmani ocjenu 10 na Sofascoreu, no pošlo je to za rukom hrvatskom vrataru Karlu Letici (28). Nekadašnja zvijezda Hajduka danas brani u švicarskoj ligi za Lausanne-Sport, a čistu desetku zaradio je u prošlom kolu u remiju sa Sionom. Odraz je to kvalitete koju Letica pokazuje iz kola u kolo na golu švicarskog kluba, u kojem je započeo svoju treću sezonu.
Već nakon prve sezone kao najbolji igrač Lausannea dobio je titulu Lord Commander, nastalu kao referenca na popularnu HBO-ovu dramsku seriju Igra prijestolja. Letica je uvršten i u idealnu postavu švicarskog prvenstva dvije sezone u nizu. Zbog toga ga je izbornik Hrvatske Zlatko Dalić uvrstio na pretpoziv za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.
Pomalo je ironično da je 28-godišnji Letica morao do reprezentacije okolnim putem, jer je 2018. godine bio pravi hit. Branio je za seniore Hajduka samo pola sezone, a gol za pobjedu protiv Istre izazvao je pravu pomamu za omiškim golmanom. Htio ga je čak i Real Madrid.
No završio je u Club Bruggeu, što smatra pogreškom u svojoj karijeri. Preko Italije i Rumunjske stigao je u Švicarsku, gdje brani konstantno i dobro. Nada se odlasku na Svjetsko prvenstvo 2026. s reprezentacijom i povratku u neku od liga Petice.
O svemu tome govorio je u Indexovom Intervjuu tjedna.
Branili ste u posljednjoj utakmici za čistu desetku. Provedite nas malo kroz svoj nastup.
Konačno da sam i ja uspio dobiti desetku. Bila je super utakmica i velik bod za nas jer u prvenstvu malo kaskamo. U Sionu su gostovanja teška. Ni najbolji klubovi u Švicarskoj ne mogu sa sigurnošću reći da će tamo uzeti bodove.
Tako da smo i mi malo s respektom ušli u utakmicu i na kraju izvukli bod, što je dobra stvar. Ne mogu reći da smo nezadovoljni, pogotovo načinom na koji se utakmica odvijala.
Jeste li osjećali da vam je to jedna od najboljih utakmica u karijeri kako se susret bližio kraju?
Desetka na Sofascoreu znači sigurno nešto, ali, da budem iskren, bilo je i boljih utakmica koje sam odigrao u Švicarskoj. Tako da mislim da je ocjena više do statistike nego do mog osjećaja. Naravno, bilo je super obrana. Ali da je sad to moja najbolja utakmica, pa i ne bih se složio. Ali nije sigurno daleko od toga.
Vaš Lausanne-Sport je loše krenuo u prvenstvu, ali izbacili ste Bešiktaš iz Konferencijske lige, nakon čega je Ole Gunnar Solskjaer dobio otkaz. Kakvo je to bilo iskustvo za vas i za suigrače?
Utakmica s Bešiktašem bila je sjajna, to je velik uspjeh za moj klub i grad u kojem živim. Nisam siguran, ali mislim da je 20 godina prošlo otkako Lausanne nije igrao u Europi. Utakmica protiv Bešiktaša je predivno iskustvo, igrati pred 30 i nešto tisuća ljudi... Baš je to vruće gostovanje kakva viđamo i u Hrvatskoj. Posebna je to uspomena koja će mi ostati za cijeli život.
Švicarska se često uzima kao ideal neovisne, napredne, visokorazvijene zemlje. Kako vam je živjeti u njoj?
Super. Sigurno da to ima odraz na teren, vidi se da se gušta u svakom pogledu života, ne samo u nogometu. Dobar život van terena sigurno doprinosi dobroj igri na terenu. Žena i ja smo se super prilagodili životu u Švicarskoj. Doslovno guštamo u svakom danu. Predivno nam je.
Lausanne se nalazi u francuskom dijelu Švicarske. Jeste li naučili francuski jezik?
Jesam, stvarno je težak jezik za naučiti, ali dobro, sve ovisi koliko želiš i koliko se daješ tome.
Vaš klub nema velik stadion ni fanatičnu podršku navijača. Švicarci imaju malo "mekšu" nogometnu kulturu od nas.
U Švicarskoj nema velikih stadiona. Ima stadion u Ženevi od 30-ak tisuća mjesta. Ima u Zürichu, koji ima 25-26 tisuća mjesta. Stadion u St. Gallenu ima oko 18 tisuća i onda sve ispod toga su stadioni od osam-devet tisuća mjesta, ovisi kako tko. Švicarci nisu nogometni fanatici, drugačiji je mentalitet nego kod nas.
To je nešto što mi mrvicu fali, malo tog navijačkog ludila. Ali za mlade igrače to je super, nemaš prevelikog pritiska navijača, ali ja sam odrastao drugačije, meni te stvari malo fale.
Ima li sportova koje Švicarci cijene više od nogometa?
Ma nogomet je prvi sport, ali opet zavisi u kojem si dijelu, na primjer u St. Gallenu je svaku utakmicu pun stadion, kao i u Luzernu. Taj njemački dio Švicarske dosta više prati nogomet. U ovom francuskom dijelu možda najviše prate hokejaški klub Lausanne, pošto je uvijek puna dvorana.
Ovisi to i o uspjehu i stabilnosti klubova, jer moj klub igra tek treću sezonu u prvoj ligi. Mislim da nogometni klub nije toliko stabilan i da su se ljudi malo štufali. Jer oni su ulazili u prvu ligu, pa ispadali, pa opet ulazili... Sad smo našli stabilnost i zato se ljudi pomalo vraćaju na stadion.
Na kraju krajeva, prošlu sezonu imali smo dosta popunjeniji stadion nego u mojoj prvoj sezoni. Ove će sezone s europskim utakmicama sigurno biti popunjeniji nego inače.
Dobili ste titulu Lord Commander kao najbolji igrač svog kluba, dvije sezone zaredom bili ste najbolji golman švicarskog prvenstva, u idealnoj postavi. Pa vi ste prava zvijezda u ovoj ligi.
Nižu se nagrade, istina, ali to je plod dobrog rada. Na kraju krajeva, to se svaki vikend ponavlja i pokazuje, tako da na kraju su te nagrade došle kao šlag na tortu.
Na početku ove sezone klub je napustio trener Ludovic Magnin, koji vas je postavio za prvog golmana. Otišao je u Basel. Kako ste doživjeli tu promjenu vi i vaši suigrači?
Naravno da se takva promjena osjeti u momčadi, imali smo automatizme, načine kako funkcioniramo i onda se to promijeni. To je impakt na cijelu ekipu. Ali opet imamo rezultat. Napravili smo rezultat u Europi, tako da smo i s novim trenerom našli zajednički jezik. Guramo malo slabije u prvenstvu, ali to je plaćanje danka za igranje u Europi.
Dojam je da švicarski klubovi nisu više velik faktor u Europi. Basel je znao odigrati jako dobre sezone u Ligi prvaka, no njegovim padom više nema prave švicarske prijetnje među elitom.
Ja bih tu situaciju secirao drugačije. Na primjer, Young Boys je imao jednu od lošijih sezona, a igrali su prošle godine Ligu prvaka. Nisu napravili neki rezultat, ali igrati Ligu prvaka je velika stvar. Na kraju krajeva, imate svake godine po tri švicarska kluba koja igraju europska natjecanja i dosta dobro kotiraju.
Slažem se da Basel nije ono što je prije bio. Ali isto tako mislim da se sad vraćaju u staru formu. Prošle sezone osvojili su prvenstvo i kup. U prvenstvu su zbilja dominirali i osvojili ga s 15 bodova razlike. Nije to, doduše, onaj Basel koji je dolazio daleko u Ligi prvaka.
Možete li povući paralelu između hrvatske i švicarske lige?
Ne bih volio povlačiti nikakve paralele, to je na ljudima, neka sami ocijene, to je subjektivan dojam. Jedino što mogu reći jest da je mentalitet drugačiji, da se traže drugačiji zahtjevi, da je švicarska liga intenzivnija, da se puno trči, da ima puno prilika za gol, da su utakmice zanimljive i da je prvenstvo dosta kompetitivno.
Prošle sezone je od prvog do osmog mjesta, usred sezone, sve bilo u šest bodova. Jednostavno, ti ideš sad igrati protiv, na primjer, Winterthura u gostima. To je, uspoređujući dvije ekipe, kao da Rijeka ide igrati u goste kod Šibenika. Nisi siguran kako će to završiti. Može otići na obje strane bez problema. Mislim da u SHNL-u to nije slučaj.
Je li vas iznenadio pretpoziv u reprezentaciju?
Ovo je već treći put da sam na pretpozivu, tako da nisam iznenađen. Naravno, prvi put kad se to desilo, bilo je to ugodno iznenađenje. Svatko od nas koji igramo nogomet sanja da zaigra za svoju državu.
Koliko god ja bio već tamo i koliko god da sam proživio te osjećaje (u mlađim kategorijama op.a.), opet je to predivan uspjeh i znak da jako dobro obavljam svoj posao.
Jeste li u kontaktu s izbornikom Dalićem ili nekim iz stručnog stožera?
Jesam, s trenerom golmana Marijanom Mrmićem sam u stalnom kontaktu. Nisam u kontaktu s izbornikom Dalićem, ali Mrmić je zadužen za golmane i stvarno se često čujemo.
Samo jedan nastup za reprezentaciju puno znači za svakog igrača.
Ma naravno. Evo primjer, igraš za prosječan klub i dobiješ poziv u reprezentaciju. Ti momentalno postaješ internacionalni igrač. Odmah ljudi iz tvog kluba, ali i iz drugih gledaju na tebe drugačije. Mijenja im se percepcija. S tim dolazi i samopouzdanje. Svatko od nas voli čuti lijepu riječ o sebi, a poziv u reprezentaciju znak ti je da dobro radiš. Teško je doći do poziva u reprezentaciju.
Pretpostavljamo da vam je želja otići na Svjetsko prvenstvo 2026. s Hrvatskom.
Naravno, ako je moguće otići u Ameriku s reprezentacijom, to bi bilo ispunjenje velikog sna. Ali nisam previše opterećen time, nego jednostavno radim svoj posao, pokušavam ga raditi najbolje što mogu, pomoći svojoj ekipi i donositi bodove. Ako dobijem poziv u reprezentaciju, to će samo biti šlag na tortu.
U Hrvatskoj vas najviše pamte kao golmana Hajduka iako ste tamo branili dosta kratko.
Bio sam u Hajduku 12 godina. Ali za seniore sam branio samo pola sezone, to je točno.
Navijači Hajduka pamte vas po golu Istri za pobjedu u 96. minuti. Tim ste se golom proslavili. Kako je nagli porast popularnosti utjecalo na vaš život i karijeru?
Uvijek sam pokušavao držati noge na zemlji, biti ponizan i raditi kao što i dan danas radim svoj posao najbolje što znam. Trudim se da vanjski utjecaji ne dolaze izravno do mene, ali je u tom trenu svašta dopiralo do mene. Branio sam kasnije dobro i protiv Dinama i protiv Rijeke.
Gol koji ste spomenuli bio je dodatan poklon s neba. Pokušao sam se odvojiti od pompe, nisam se želio prepustiti tome, što sam dosta dobro uspijevao. Živio sam u Omišu, imao sam svoje navike, imao sam svoju ekipu. Nisam dao da utječu na mene mediji i sve što se pisalo i govorilo. Nastavio sam normalno živjeti.
Marca je tih dana bila pisala da vas je htio dovesti Real.
To je istina, ta priča je imala temelje, bilo je na kraju te sezone dosta opcija za nastaviti karijeru. Na kraju smo odabrali Club Brugge. Ali dobro, to je završena priča. Sad je najlakše reći da je bilo bolje nešto drugo izabrati, ali je u tom trenu možda to bila najbolja opcija.
Vaša epizoda s trenerom Ivanom Lekom u Club Bruggeu nije završila baš dobro.
Eto, sve ste rekli.
Nije vam baš do priče o odnosu s Lekom...
Ne volim otvarati te teme zato što je to period u mom životu u kojem mi karijera nije tekla prema planu. Bilo je dosta okolnih stvari koje se ne znaju i onda sam ja ispao negativac. Ali dobro, to je nogomet i život, nije uvijek sve pošteno i kako bi trebalo biti, pa tako ni tad, ali Bože moj...
Na tim stvarima se uči i odrasta i to mi je možda dalo snagu da shvatim kako u biti ima dosta nepravde u nogometu i da se nakon nakon toga vratim s još većom željom i motivom za najviši nivo europskog nogometa.
Jesu li vam belgijski mediji i javnost stvarali pritisak? Imali ste nekoliko kikseva na golu Club Bruggea, a bila je i afera s navodnim pranjem novaca u transferima. U njoj je i bivši trener Leko bio na ispitivanju, a jedan od spornih transfera bio je i vaš.
Bilo je dosta pritisaka, ali nikad nije izašla cijela istina. Bio je velik skandal u belgijskom nogometu i zna se tko je bio uključen i u što je bio uključen i za koga se što tražilo i optuživalo, tako da netko tko voli o tome čitati zna o čemu se radi.
Ja nisam imao veze s takvim poslovima, a ispao sam jedan od krivaca. Pošteno sam radio svoj posao. Nitko ne može reći da sam napravio nešto što nije bilo po propisima ili što nije bilo pošteno. To je period karijere i života u kojem nisam bi najsretniji s tim da sam nogometaš.
Novi početak pronašli ste u Serie A, igrajući na posudbama za SPAL i Sampdoriju.
Odlazak u Italiju bio je pun pogodak i dan danas stojim iza toga jer sam u Italiji odrastao kao golman. Nadopunio sam se taktičkim i tehničkim zahtjevima i tek sam tad postao kompletan golman.
Što to konkretno znači?
To znači da sam da sam profitirao od Italije koliko god sam mogao profitirati na način da sam promijenio tehničke elemente koji mi dan danas donose ploda. Taktički sam se obrazovao.
U Hrvatskoj nisam imao nikoga da mi to toliko u detalje objasni kao što to su znali treneri koje sam imao u SPAL-u i Sampdoriji. Tu sam najviše napredovao. Danas sam zahvalan i koristim sve te savjete i zahtjeve koje su stavili ispred mene.
U Sampdoriji vas je vodio Claudio Ranieri. Što možete reći o njemu kao treneru?
To je gospodin trener svih vremena, najbolji trener kojeg sam imao. Gospodin čovjek koji se nikad nije izderao. Jako pazi na odnos s igračima, a opet ga svi poštuju. Zna se tko je trener, a tko igrač.
Kad sam stigao u Sampdoriju, on je već tamo bio drugu sezonu. Postavio je automatizme i imao zahtjeve od igrača. To je stvarno super funkcioniralo. Ostvarili smo velik napredak. Od momčadi koja se borila za opstanak došli smo do desetog mjesta na kraju sezone.
Kako Ranieri vodi računa o svim igračima, vidite da je to viši nivo. To stvarno nisam nikad doživio. On svoje vrijeme posveti svakom igraču. Zna komunicirati i kako izvući maksimum iz igrača.
Igrali ste u Italiji protiv sjajnih napadača, je li vam neki od njih ostao u posebnom sjećanju?
Istaknuo bih Ibrahimovića, koji se taman bio vratio u Milan. On je posebna osobnost. Kvaliteta se vidi iz aviona, ali nije to bio Zlatan koji je žario i palio u PSG-u. Tad su najopasniji bili Lorenzo Insigne i Lautaro Martinez. Tu stvarno vidiš kako igrači velikom brzinom donose odluke. To su napadači najvišeg nivoa.
Nakon odlaska iz Club Bruggea 2021. godine uslijedile su dvije sezone u Rumunjskoj, u Cluju i Hermannstadtu.
Nakon posudbi u Italiji htio sam braniti pod svaku cijenu. Nisam uopće gledao na koji nivo idem. Kako se prijelazni rok bližio kraju, a ja nisam nalazio ponudu kojom bih se zadovoljio, dogovorio sam se s Clujom. Obećali su mi da ću braniti. Možda je i bilo bolje da nakon te dvije sezone Italije i Belgije krenem ispočetka, krenem igrati i da opet krenem ispočetka graditi svoj put.
Kad sam potpisao ugovor, trener me nije vidio u svojim kombinacijama. Do zadnjih pet utakmica kad je krenula vatra na sve strane. Bili smo prvi s 14 ili 18 bodova više od drugog i izgledalo je kao da ćemo lagano do titule. No onda se naša prednost u pet utakmica smanjila na samo dva boda. Onda me trener izvukao iz naftalina.
Na kraju smo osvojili prvenstvo, ali nisam htio produljiti ugovor. Nismo se uspjeli dogovoriti. Otišao sam u Hermannstadt, mladi klub u centru Rumunjske. S njima sam dogovorio da želim braniti sve utakmice. Na kraju sam odradio cijelu sezonu i početkom druge otišao u Lausanne.
Hermannstadt ne zvuči baš rumunjski, više njemački.
Da, to je grad koji su osnovali Austrijanci još za vrijeme Austro-Ugarske. Bilo je tamo u nekom periodu 50 posto austrijskog stanovništva i pričalo se njemački. Sad ima samo jedan posto Austrijanaca, ali ime je ostalo.
U periodu dok ste bili u potrazi za klubom, jeste li imali ponude iz Hrvatske? Je li vas Hajduk htio vratiti?
Bilo je ponuda iz Hrvatske. U Hajduk sam se ja jednom htio vratiti, ali oni su tad bili popunjeni. Nisu htjeli ni razgovarati o tome. Bio sam u nekom trenutku i u pregovorima s Goricom, ali se nismo uspjeli dogovoriti.
Zanimljivo je da ste u švicarski Lausanne stigli na preporuku Ivana Klasnića.
Tako je, Ivan Klasnić je s Ludovicom Magninom bio cimer u Werder Bremenu. To je ta poveznica. Ivan je dosta i pomogao u svemu tome i na kraju krajeva završio je taj posao. Svi smo od toga profitirali.
Koliko pratite hrvatske klubove?
Pratim najviše Hajduk i Dinamo u Europi kad ne igramo u istim terminima. Volim popratiti hrvatske klubove. Pogledao bih i Rijeku, ali nekako smo uvijek u istim terminima pa uglavnom mogu samo pogledati rezultate.
Hajduk je vaš klub pa vas moramo pitati da ocijenite njegov ulazak u ovu sezonu i može li konkurirati za titulu.
Prvenstvo je tek počelo. Poraz od Dinama u derbiju boli. Hajduk se dugo bori s oscilacijama i tu plaćaju ceh, ne mogu zadržati konstantu cijelu sezonu. Stvarno prošle sezone nije tako loše izgledao da nije mogao osvojiti prvenstvo, ali na kraju ga opet nije osvojio. Rijeka je iskočila i osvojila prvenstvo. Malo više konstante značilo bi puno u svemu tome.
Imate li golmana u SHNL-u koji vam se posebno dopada?
Pa nemam, iskreno, ne pratim toliko SHNL osim Hajduka. Drag mi je Zelenika jer smo trenirali zajedno prije nego je on otišao u Poljsku. Osobno je stvarno super dečko i u Varaždinu brani na visokom nivou, koliko sam vidio. Ove ostale dečke baš i ne poznajem tako dobro, osim Zelenike, Ivušića i Malenice.
Vidjeli smo kako je Torcida gađala bakljama igrače Hajduka. Kako to komentirate?
To su stvari koje ne priliče nogometnim terenima. Naravno, iza toga stoje frustracija i očekivanja koja se nisu uspjela ispuniti i onda dolazi do frustracije koja se iskazuje na kriv način. Treba biti podrška svom timu i voljenom klubu, ali postoje pravila ponašanja koja bi se trebala poštovati. Ali dobro, nisam ja taj koji bi o tome odlučivao, niti koji će ta pravila provoditi.
Imate li zanimaciju van nogometa?
Ribolov, ali samo u moru. Idem u podvodni ribolov, lovim sa štapom, big game fishing... To je posebna ljubav. Ne stignem često ići u zadnje vrijeme, ali dosta mi je dva-tri puta godišnje da napunim baterije. Još par godina pa ću vjerojatno nakon karijere više ići u ribolov.
Pretpostavljamo da je bilo tu i značajnih ulova.
Pa ima, jednom sam uhvatio zubaca od desetak kila. Nisam ga vagao pa ne mogu reći koliko je imao u gram, ali sigurno je bio oko deset kila. Bila je i jedna sabljarka od oko 60-70 kila. Uglavnom se mogu pohvaliti zubacima, uvijek se može naći neki od tri pa do sedam-osam kila.
Po struci ste elektrotehničar. Jeste li ikad radili u struci?
Točnije, tehničar sam za elektroniku. Nisam nikad radio taj posao za nekog drugog, ali za sebe i svoje radim što god treba. Općenito, tip sam koji sve pokušava naučiti raditi. Kad sam išao u školu, iz toga sam izvukao maksimum da naučim što bi mi moglo služiti u životu.
Nije to posao koji bih mogao cijeli život raditi, završio sam tu srednju školu spletom okolnosti. Upisao sam arhitekturu i onda mi je bilo dosta naporno putovati iz Omiša konstantno dva puta dnevno na treninge pa u školu.
Trajalo je to dvije godine, a onda sam se prebacio u Omiš u tehničku školu te završio srednju za tehničara za elektroniku. Imam prste za strojarstvo i za takav zanat. Da nisam uspio u nogometu, išao bih studirati strojarstvo. Još mi za to nije kasno, ali mislim da me život ipak vodi u drugom smjeru.
Imate li neispunjenu profesionalnu ili privatnu želju?
Profesionalna želja mi je vratiti se u neku od liga Petice. Nije mi to samo želja, nego i cilj koji sam si postavio. Sve sam podredio tome da mi se ta želja i ostvari. Privatna želja mi je imati što više vremena za ribolov.