MIRKO FILIPOVIĆ otvorio je dušu u fotelji Aleksandra Stankovića. Tijekom emisije još je jednom pokušao doći do odgovora zašto više ne pronalazi motiv kad uđe u ring, nekoliko se puta vraćajući mislima borbi s Dos Santosom. Dugo je Stanković raspravu vodio u smjeru novca, ali odgovor je uvijek bio jedan te isti:
"Borba je moj život, ja bez borbe ne mogu."
Iskreno je priznao da svaki borac u ring najprije ide osigrati egzistenciju, no novac trenutno nije ono što ga muči, mada se može tumačiti da mu je otprilike u isto vrijeme nestalo motivacije financijskog imperativa.
Filipović razloge traži u lijenosti i starosti, i napominje da možda podsvjesno strahuje od novih lomova, ozljeda i rehabilitacija.
"Ne bojim se nokauta i ne bodim brigu o onima koji misle da me strah. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali oni koji se nisu barem pet puta oznojili kao ja na treningu, nemaju pravo kritizirati."
Filipović je progovorio i o svom privatnom životu i aspiracijama, ljubavi prema povijesti i posjetu Aushwitzu koji je za njega bio jedno od najtraumatičnijih iskustava. Govorio je, dakako, i politici, potezima Ive Sanadera i aktualnim predsjedničkim kandidatima. Njegov favorit je, doznali smo, Ivo Josipović i njemu će dati svoj glas.
Stanković se uspio naći na istoj valnoj duljini s Filipovićem, kojeg su zaista zaintrigirale neke njegove novinarske provokacije. Dok je govorio o svom teškom porazu protiv Dos Santosa, Mirko je Stankoviću u šali poručio da ga čeka ispred televizije.
"Zadnju sam borbu možda izgubio, ali tebe Stankoviću još uvijek mogu natamburati."
većinu emisije Cro Cop je ipak u ozbiljnom tonu govorio o svom spartanskom životu, 20-godišnjoj vojsci i planovima za budućnost čije su konture još uvijek prilično nejasne.
"Žalim što sam iznevjerio navijače u posljednjoj borbi, ali da budem potpuno iskren, naviše mi je žao samog sebe. Zahvalan sam onima koji mi daju podršku, ali ovo je moj život i meni je bilo najteže kada sam izgubio. Zašto sam nakon Grand Prixa toliko pao... zaista ne znam. Teška ozljeda me zaustavila prošle godine, od Grand Prixa sam imaom četiri operacije", rekao je i potvrdio da je istinita informacija da su ga uoči meča umivali ledom zbog umora i neispavanosti.
"Ne treba u tome tražiti uzorke poraza. On je bio gladniji i to je cijela mudrost. Meni ostaje da pronađem odgovor na pitanje zašto nisam htio riskirati."
Mirko kaže da nije tražio prekid borbe, već je nakon udarca u glavu u potpunosti izgubio sliku na jednom oku.
"Sve mi je bilo crno u tom oku, nisam vidio ni suca ni protivnika. Tada je sudac utrčao i počeo mahati. Iskreno, bolje da je meč prekinut. Zdravlje je najvažnije. Kao borac mrzim priznat da je tako, ali čovjek mora biti pošten i reći da jest."
"Teške su me misli proganjale nakon te borbe, ali smaram se borcem i naći ću motiv. Nije sramota pasti, sramota je ne ustati.", poručio je i potvrdio još jednom da će u UFC-u odradit još dvije ugovorene borbe.
"Zaista ću pokušati naći motiv. Ne radi se o pripremi, sve je stvar glave, to je najteže u ultimate fightu. Uvijek pobijedi onaj tko je agresivniji. Tu nema rukavica. U ultimate fightu postoji lucky punch, a toga nema ni u nogometu ni u košarci. Kada dva čovjeka od 110 kg uđu u ring, uvijek netko možde odjednom završiti u nokautu. To je tako. Ja znam da više ne grizem i to jest problem."
"Pokušat ću promijeniti pristupu treningu, za neke stvari znam da su bile krive. Angažirat ću i sportskog psihologa."
Mirko se stalno vraćao tom gladijatorskom osjećaju, koji mu ne dopušta predah. Tijelo traži trening, mada mu je sto puta došlo da se ostavi takvog života.
"Stankoviću, ja to jednostavno volim. Od šeste godine treniram, pa i sada sam morao naštimati štopericu da ne zakasnim u emisiju. Ne mogu se pomiriti da je kraj, ma da mi netko ponudi sto milijuna dolara, ne bih se mogao ostaviti treninga. Što će mi sav novac, pa s čim ću ispuniti život?"
Svoje posljednje borbe opisao je kao čistu katastrofu; "Ti poraza u sedam borbi, to je zaista katastrofa. Ne znam, puno sam puta rekao dosta mi je svega, dosta mi je vojske 20 godina. Svaki dan, bez kontrole i usmjerenja trčao sam 11 kilometara još od djetinjstva.
Lupao sam po vreći u garaži koja nije imala vrata, lopatom sam iz nje čisto snijeg. Ni danas ne mogu objasniti odakle taj žar. Bojim se dana kada ću se ostaviti. Znate li vi kakav je to život: svaki dan je isti: ustajanje u sedam da mogu prošetati pse, trening u pola devet do jedanaest, juha na stolu u dva sata, spavanje do pet i opet trening do 23. I tako 20 godina."
Filipovi tvrdi da ga ne brinu ismijavanja, jer "nitko normalan ne može se ismijavati u ovom sportu", ali kritiku teško podnosi.
Što zaista planira raditi kada se ostavi borbe?
"Neću učiti mlade, imao sam loših iskustava. Pojavio se u mojoj dvorani jedan dečko, 19 godina, hrabar, strahovito jak udarac, velika želja. Nakon desetak dana rekao sam mu da ostane, inače to ne radim. Živio je u podrumskom stanu, bio je dobar student. Davao sam mu mjesečni džeparac od 500 eura i plaćao sam mu stan. Mislio sam, neka odradi deset borbi i stane na noge. Od deset borbi on je osam izgubio, nije dolazio na treninge redovito, nije slušao. Nemam živaca za takva razočaranja. Neću niti u biznis, život je prekratak da bi ga trošio kao Mavrović."
Smeta li što u Hrvatskoj nema status sportaša?
"Ne zamaram se što nisam priznat kao sportaš u Hrvatskoj. Imao sam par neugodnosti kada mi Ministarstvo nije htjelo napisati potvrdu da sam sporaš. nema potrebe za takvim omalovažavanjem, nakon toliko prolivene krvi. Ipak su milijuni ljudi gledali hrvatsku zastavu kada sam pobjeđivao, i slušali hrvatsku himnu."
Odgovarao je Stanković i na pitanja o svojoj gaži u politici. Ne zna zašto su mu zamjerali neaktivnost u saboru niti je primjetio da mu se ljudi smiju iza leđa, kao nekom ograničenom boksaču.
"Da mi Bill Gates pokloni milijarde i da vratim vanjski dug Hrvatske, uvijek bi se neki pitali - pa što mu to treba"
Filipović kaže da je prekasno shvatio da u Saboru vlada stranačka sprega, "da se radi o običnoj glasačkoj mašineriji".
Demantirao je i glasine da ga je Sanader vrbovao u HDZ, a o odlasku bivšeg premijera rekao je;
"Čini mi se da on nije tip koji će reći "odradio sam svoju dionicu, odlazim". Mislim da je bio prisiljen otići; zbog bolesti, obitelji ili ucjene."
Nova premijerka zaradila je pozitivnu ocjenu Cro Copa, jer je dokazala da nije lutka na koncu.
"Milanovića vidim kao čovjeka koji može preuzeti vlast. Hoće li imati dovoljno snage i uspjeha na tom mjestu, zaista ne znam. Jednom smo trčali zajedno i nije tada bio baš u formui. Mislio sam da ću morati zvati hitnu po njega."