MILE ŠKORIĆ, lokalni heroj i kapetan Osijeka, u 29. godini dobio je poziv Zlatka Dalića da hitno krene za Split. Reprezentaciju su poharale ozljede i korona i izbornik Zlatko Dalić nije imao stopera kojeg može staviti ispred portugalskog napada teškog pola milijarde eura.
Nazvao je Milu Škorića i rekao mu da Hrvatska treba igrača koji će čuvati Cristiana Ronalda. Tri dana ranije Škorić je igrao u Kupu protiv trećeligaša Kurilovca. Ime s rezervnog popisa, s iskustvom od samo tri nastupa za Hrvatsku i igrač kojem je Dalić protiv Walesa u Osijeku iz pristojnosti dao jednu minutu u sudačkoj nadoknadi, kako bi mu omogućio da doživi skandiranje svojih navijača, nakon poziva je sjeo u vlastiti automobil i dojurio u Split na trening. Tom gestom osvojio je navijače Hrvatske i nakon utakmice na Poljudu više nije bio samo lokalni heroj. Cristiano Ronaldo pored Mile Škorića nije imao šanse. Kapetan Osijeka za Index je napisao tekst o godini koju će zauvijek pamtiti.
Nažalost, ova je godina bila sve, samo ne normalna. Krenulo je s pandemijom i bilo mi je jako žao svih suigrača koji su se razboljeli. Igrom slučaja, u tom zlu, koje nam se dogodilo, meni se otvorila prilika u reprezentaciji. Cijelo sam vrijeme naporno radio i trenirao i kao svaki sportaš nadao se svojoj prilici. Dočekao sam ju zahvaljujući povjerenju izbornika Zlatka Dalića i mislim da sam i svojim trudom opravdao poziv te odigrao vrlo dobru utakmicu. Zauvijek ću ju pamtiti.
Skoro cijeli život sam proveo kao igrač Osijeka i već sam rekao da ne bih imao ništa protiv da ovdje završim karijeru. Odličan je osjećaj kad si u klubu toliko godina i kad znaš koliko te cijene klub i grad. U karijeri mi ne fali baš ništa i, da mogu birati, opet bih izabrao isti put. Svaki igrač ima svoj izbor i neki svoj put. Neki odlaze u inozemstvo jako mladi kako bi probali napraviti veću karijeru, neki ostanu ovdje ako procijene da im je tako bolje. U sportu je sreća bitan faktor, neki talenti odu pa uspiju, nekima se sreća nikad ne osmjehne. No vjerujem da svaki igrač želi postići najviše što može, napraviti karijeru i financijski se osigurati. Svatko ima pravo na svoj put, a ja sam izabrao svoj i nisam pogriješio.
Još ima odanih igrača. Kažu da sam legenda, ali navijači će o tome na kraju odlučiti
Drago mi je što ljudi cijene moju odanost Osijeku. U današnjem nogometu to je možda rijetkost, ali ipak ima još igrača koji su odani. Ne mislim da sam zbog toga poseban, ali mi je drago kada ljudi to prepoznaju. Iskreno, ne vidim se u nekom drugom klubu u Hrvatskoj. Ne razmišljam u tom smjeru, ja sam kapetan Osijeka i tu želim ostati. Kažu da sam legenda kluba, ali ne osjećam se tako.
Osijek je imao puno igrača koji se mogu nazvati legendama. O tome odlučuju navijači. Ja sam klubu dao puno i na to sam ponosan. Preko Osijeka sam došao do reprezentacije. Igrati za Hrvatsku je neopisiv osjećaj. U Osijeku me izbornik uveo u zadnjoj minuti, a protiv Portugala sam imao zadatak da pazim da nam Ronaldo ne zabije nakon kornera. Osjećaj je za mene bio isti. Velika je stvar biti dio reprezentacije, a zaigrati u takvim utakmicama iznimna je čast.
Želim podići pehar s Kohortom i da nam se svima život vrati u normalu
Suigrači u reprezentaciji bili su mi velika podrška, od prvog dana su me prihvatili kao da sam tamo oduvijek. Dobio sam mnoge savjete od velikih igrača, to mi je također donijela ova godina.
Donijela mi je i puno lijepih trenutaka s navijačima. Moj odnos s Kohortom je oduvijek izuzetan i pun obostranog poštovanja. Kohorta je uvijek bila uz mene, i na tome sam im zahvalan. Najveću podršku crpim iz svoje obitelji, oni su uvijek uz mene. I u teškim i u dobrim trenucima.
Dijelimo prvo mjesto s Dinamom, a ja oduvijek maštam o podizanju pehara s Osijekom. Nadam se da će mi se ta želja uskoro ostvariti. To bi bila kruna moje karijere.
To mi je ujedno i jedna od najvećih želja u 2021. godini. Želim nastaviti igrati za Hrvatsku i, naravno, želim da nam se životi svima vrate u normalu, da bude što manje potresa i tuge. Dragi ljudi, neka vas sve prate zdravlje i sreća.