BAYERNOVA europska avantura je završila. Kovač nije imao dovoljno sreće, ali ju pristupom nije ni zaslužio. No bilo bi sasvim promašeno na njega svaliti svu krivnju.
Rigidno i oprezno s obje strane
O samom susretu se nema zapravo puno toga reći. Obje momčadi nastupile su s izrazito suzdržanim stavom u kojem su maksimalno tri ili četiri igrača napadala suparnikovu zonu nastojeći ju probiti. Liverpoolova "bauštelska" sredina oplemenjena je ulaskom Fabinha, ali postavka na terenu i dalje je ostala slična - na prste jedne ruke mogu se nabrojati situacije u kojima je jedan od Liverpoolovih veznih ušao između suparnikovih linija u postavljenom napadu. Takav stil nije Bayernu radio previše problema u obrani i domaćin je uvijek s dovoljno igrača iza lopte branio svoj gol.
Prvi gol, koji je svakako usmjerio susret potpuno u korist Liverpoola, izolirani je incident uz ozbiljnu Neuerovu grešku, a ne plod sustavne igre. S druge strane, Bayern nije bio ništa opasniji. Bez ijedne rotacije u posjedu, Liverpool ih je vrlo lagano pritiskao već u iznošenju lopte u drugu liniju i Bayern nije mogao kao momčad napredovati uz teren. Umjesto toga, odlučili su se na testiranje zadnje Liverpoolove linije dubinskim loptama. Jednu od njih vrhunski je iskoristio Gnabry koji je lažnim kretanjem slomio Robertsona i vratio Bavarce u utakmicu. Ali bilo je to premalo, puno premalo za Bayern.
50-50 dvomeč i nada umjesto kontrole
Liverpool u oba susreta nije nadigrao Bavarce - bio je to tipični 50-50 ziheraški dvoboj kod kojeg će pobjedu odnijeti izolirani potezi ili greške. Nijedan od trenera nije dovoljno vjerovao svojoj ekipi da kontinuiranom kontrolom zbivanja može biti bolja od suparnika. Time su se dali na kocku sreće koja bi možda već u sutrašnjem dvoboju pala na stranu domaćina. Kovač je ispao od Liverpoola i daleko je to od ikakve sramote - iako je to bilo teško zamisliti prije samo nekoliko godina, Englezi su danas bolja momčad. Ono što je bitnije za Kovačevu budućnost je pitanje zašto je prihvatio alibi-ispadanje kao legitiman kraj u Europi za ovakvog velikana.
Kovačevo alibi-ispadanje
Jer baš je to bila postavka Bayerna u ovim utakmicama - totalni alibi. Postavit ćemo se čvrsto, ne riskirati ništa u napadu, svesti utakmicu na "jednu loptu" i nadati se da će ona upasti u suparnikov, a ne naš gol. "Radije ću izgubiti 1:0 i činiti se tvrdim orahom, nego nešto pokušati odigrati i primiti dva gola iz kontranapada" aksiom je koji je možda vrijedio za hrvatskog stručnjaka kada je vodio Eintracht protiv jačih suparnika, ali pozornica Allianz Arene to neće i ne može tolerirati. Bayern smije ispasti i Kovač smije pogriješiti, ali se jednostavno ne smije dogoditi da Bayern u dva susreta ne dođe ukupno pet puta smisleno pred suparnikov gol, a da se navijači jednom uspješnom probijanju linija vesele kao nekad golovima.
Već nakon prve utakmice pisao sam kako je Kovač morao hrabrije pristupiti susretu na Anfieldu. Gol u gostima, najgluplje nogometno pravilo, jednostavno je prevelika prednost da se ne bi barem malo riskiralo da ga se postigne. I teško je tada bilo zamisliti, ali bi Bayern s boljim rezultatom i uzlaznom formom danas u Münchenu dočekao Liverpool nad kojim su se nadvili tamni oblaci sumnje u to da su još jednom prosuli šanse u domaćem prvenstvu.
Na kraju krajeva, čak i da je Bayern prošao dalje takvim pristupom, kolike su mu šanse u ostatku natjecanja? Nije to bio problem samo ove utakmice ili dvomeča, Kovač Bayernov bolid "vozi" kao Eintrachtov čitavu sezonu. Ekipa koja u svojim redovima ima Jamesa Rodrigueza, Thiaga, Lewandowskog, Comana, Goretzku i Gnabryja može i mora igrati smisleniji nogomet. Razlika između današnjeg, u Bundesligi bitno boljeg Bayerna, u odnosu na Bayern iz prve polusezone je isključivo u defanzivnoj kompaktnosti - jednostavno ih je jako teško slomiti. Ali Bayern nije klub stvoren da bude orah, Bayern je stvoren da bude čekić. Ili barem da traži način da bude čekić.
Uprava mora biti prvooptuženik
I konačno, slabašna sezona Bayerna, koja se može okarakterizirati i teškim rezultatskim promašajem u slučaju da na kraju sezone ne dignu naslov prvaka Njemačke, sasvim sigurno nije primarno Kovačeva krivica. Uprava Bayerna, koja u potpunosti luta od Sammerova odlaska, nema pravo sakriti svoj loš rad iza Kovačevih leđa. Bayernova svlačionica nesumnjivo obiluje talentom, ali i velikim i sada preteškim bremenom "starih zaslužnika" koji su se uvalili u ugodne skute dominacije u domaćem prvenstvu i karijere im jednostavno stagniraju.
U tu grupu spadaju i Hummels i Neuer i Müller i Boateng i Alaba - sve igrači koji su se donedavno smatrali ponajboljima na svijetu na svojoj poziciji. Kod njih, a i nekih drugih (čitaj: Robben i Ribery) biologija je odradila svoje i iluzorno je poslije tolikih godina napora i ozljeda očekivati istu razinu igre kao prije četiri sezone. Zapravo, prilično je tužno da se i u 2019. godini Bayern u probijanju suparničkog bloka okreće Riberyjevim uslugama, a žestoko oplakuje izostanak Robbena. Obojica su ponajbolja krila svoje generacije, vjerojatno i najveće strane legende u povijesti kluba, ali vrijeme je za nova rješenja i novi Bayern.
Je li Kovač pravi čovjek za predvođenje te ekipe, ne može se još uvijek reći sa sigurnošću, ali dojam je da Niko osjeća kako je "preskočio stepenicu" i da se ne snalazi najbolje tamo gdje su svjetla pozornice najjača. Bez obzira na to, bilo kakva smislena analiza Bayernovog pada mora u sebi sadržavati i nesposobnost uprave da anticipira i prevenira probleme, kao i angažiranje trenera nesposobnih i nenaučenih da provedu potrebnu smjenu dijela ekipe.
Kovačev posao otežan je odlukama na koje nije mogao utjecati i to se jednostavno mora uvažiti. Suditi Kovaču za njegove, ali i za grijehe prethodnika i nadređenih ne bi bilo nimalo sportski ni džentlmenski. Kovač možda nije idealan tip za Bayern, ali uprava je napravila gotovo sve da mu šansu da se dokaže maksimalno oteža.