OTIŠAO je kao jedan od najskupljih igrača u povijesti kluba. Slaven Belupo je samo od transfera Mate Jajala i Igora Bubnjića dotad zaradio veći novac. U međuvremenu su ga prestigli i Nikola Katić te Lovro Zvonarek, no Nikola Jambor i dalje glasi za jednog od najvećih talenata Slaven Belupa.
Preko belgijskog Lokerena, Osijeka te portugalskih Rio Avea i Moreirensea, vratio se u koprivničkog prvoligaša nakon šest godina. Nikako mu se ne sviđa što ga prozivaju kapitalcem jer, napominje, još ništa nije pokazao na terenu. Ipak, 26-godišnji podravski veznjak u intervjuu za Index pristao je progovoriti o svojoj još uvijek mladoj, ali bogatoj karijeri.
Ispričao je što se promijenilo u HNL-u i Slaven Belupu od 2016. godine te što ga je motiviralo na povratak. Govorio je o interesu Dinama, nesretnom periodu u Belgiji, posudbi u Osijeku te o tri godine u Rio Aveu, s kojim je skoro izbacio Milan u kvalifikacijama Europa lige nakon neviđene drame, a zatim ispao iz lige iako je klub imao enorman budžet.
Također, objasnio je što hajdukovci mogu očekivati od Tonija Borevkovića, s kojim je dijelio svlačionicu, i za kraj otkrio da je kao profesionalni nogometaš vrijeme korone iskoristio kako bi upisao fakultet.
Putovali ste svijetom, upoznali ljude s raznih kontinenata i iz brojnih zemalja. Kakvi su Vaši Podravci?
Podravci su specifični. S jedne strane smo povučeniji, ponekad ne znamo prepoznati svoje kvalitete. Inače dominiraju Zagrepčani, Dalmatinci i ljudi iz drugih krajeva, dok mi puštamo da sve prolazi pokraj nas. Trebali bismo se nametnuti, vjerujem da imamo temelje za to, ako ništa drugo.
Kakav je bio Slaven Belupo iz kojeg ste 2016. godine otišli u Lokeren, a kakav je današnji u koji ste se vratili?
Najveći problem je što, osim kozmetičkih promjena poput terena, Slaven stagnira, praktički je isti kao prije. Ima nešto manje novca nego tada iako ni tada situacija novčano nije bila bajna. Drugi su klubovi počeli više ulagati, pojavio se privatni kapital u Rijeci i Osijeku, dok su Dinamo i Hajduk svaki na svoj način svijet za sebe i to je problem za Slaven.
Sviđa mi se put kojim idu Lokomotiva i Gorica. Posebice mislim na Lokomotivu, koja kroz školu nogometa izbacuje klince kao na traci. Naravno, imali su isprva pomoć Dinama i napravili zdrave temelje, a sada imaju jednu od najboljih škola u Hrvatskoj. Nažalost, Slaven u tome kaska, izbacuje premalo igrača visoke kvalitete iz škole nogometa.
Vi ste, prema tome, jedan od rijetkih talenata koji su se dokazali vani. Zašto se malo Slavenovih talenata isprofiliralo?
Na prvo mjesto stavio bih Kristijana Bistrovića, po meni je najveći talent naše škole nogometa. Tu je i Lovro Zvonarek, od kojeg imam velika očekivanja. Van je otišao jako mlad, a u HNL-u je igrao na neviđen način.
Tu su i Mato Jajalo te Zvonimir Šarlija, ali meni je to malo. Gledajući razliku u godinama, to je jedan igrač svake dvije-tri godine. Naravno, najmanji smo grad u HNL-u, ali smo talentirani. Mislim da smo puno više napredovali.
Nakon perioda s više inozemnih igrača Slaven Belupo se u posljednje dvije sezone okrenuo domaćim igračima.
Mislim da se situacija okrenula silom prilika, a ne zato što je to bio plan. Žao mi je, domaći bi se dečki trebali zaštititi, ali ne možemo očekivati 11 Podravaca u prvoj ekipi, to je nemoguće. Mladi igrači moraju pokazati da su znanjem i talentom ovdje po zaslugama, a ne zato što su domaći. Nisam bio ovdje da bih mogao dati bolji stav.
A kakav je bio HNL prije šest godina u usporedbi s ovom sezonom?
Lomim se po tom pitanju. Jedva čekam početi igrati, tada ću moći dati konkretan odgovor. No mislim da je bolji. Osijek je puno bolji, Rijeka je stabilna i jedna od najuređenijih sredina, poput Dinama, a Hajduk je jači i pod ovim vodstvom radi odličan posao.
U Europi se, mislim, države znatno više brinu o ligama i generalno su ulaganja veća. Mislim da HNL kaska za Europom, ali istovremeno napreduje. Drago mi je što je praćeniji, to je zasluga medija, da je HNL tu gdje je.
Rekli ste da Vas je na povratak motiviralo to što se govorilo da je Slaven kandidat za ispadanje.
I dalje stojim kod toga, to ćemo dokazati kroz prvenstvo. Trener Zoran Zekić govorio je kako su se Slavenu prošlih sezona događale crne rupe, veliki broj utakmica bez pobjeda, pa tako mislim da je cilj zadržati konstantu igre i rezultata. Imamo dobru ekipu, vjerujem da ćemo kroz rezultat izbaciti pojedince, a oni se transferirati i donijeti klubu novac.
Trener Zekić je temperamentniji, zbog čega je i cijeli Slaven Belupo više u medijima. No govori se da je Slaven dosadan klub koji uvijek završava na sedmom mjestu HNL-a.
Slaven stagnira, ali je stabilan. Teško je očekivati da će biti zanimljiv kao prije 10-15 godina, kada se borio za Europu i kada su u Koprivnicu dolazila velika imena. Nema toliko novca kojim bi se pratila vodeća četvorka, bez toga je to gotovo nemoguće.
Nismo dosadan klub, tu smo gdje jesmo, financije diktiraju puno toga. Ako se to jednom promijeni, sigurno će ljudi u klubu reagirati i baciti se u borbu za viša mjesta. Sada to nije realno. Iako su budžetom Gorica i Lokomotiva ispred nas, mislim da se možemo odvažiti i potući s njima.
Pravu priliku dao Vam je trener Željko Kopić, koji je nakon Slavena vodio Hajduk i Dinamo. Što mislite o njemu?
Nikada neću govoriti protiv bivšeg trenera, bilo da sam igrao ili nisam. Kopić je prvi stao iza mene u klubu, dao mi je šansu kada nije bilo dobro. Nije me stavio na klupu, već me istrpio i to se na kraju isplatilo. S njim smo imali jako dobru sezonu tako da sam zahvalan na prilici koju mi je dao.
Možda je tih i miran, ali kod njega je disciplina na prvom mjestu. S odmakom od šest godina, nikada nisam prošao teže pripreme nego kod njega. Bio je miks svega: teretane, suhog trčanja i rada s loptom. Volio je posjed i igru, što mi je odgovaralo.
U Hajduku je on, po meni, dobro krenuo, ali prodali su mu nekoliko igrača. Pitanje je kako bi bilo da se to nije dogodilo. U Dinamu ne znam što se dogodilo, ali u Dinamu nije dosta samo pobjeđivati u HNL-u ili pobijediti Ludogorec. Priznaju se samo pobjede protiv Seville i Tottenhama, ondje su očekivanja enormna, letvica je visoko postavljena.
Nakon Nikole Katića (2.2 mil. eura), Mate Jajala (dva mil. eura), Lovre Zvonareka (1.8 mil. eura) i Igora Bubnjića (1.5 mil. eura), Vi ste peti najveći transfer Slavena ikad. Nije bila tajna da ste 2016. otišli jer je klubu trebao novac. Na Transfermarktu stoji da je vrijednost vašeg transfera u Lokeren bila 700 tisuća eura. Je li Vam bilo objašnjeno zašto morate ići?
Nije mi direktno rečeno, ali je bila javna tajna da se netko mora prodati. Imali smo puno dobrih igrača, poput Filipa Ozobića, Nikole Pokrivača ili Dine Štigleca, ali njima je istjecao ugovor. Ugovor na dulji period imali smo samo ja i Muzafer Ejupi. Bilo je neminovno da se nas dvojicu pokuša prodati. Nisam siguran koja je točno bila cijena transfera, ne sjećam se.
Nije mi to bio pritisak, želio sam to i za to sam radio. No htio sam ostati još jednu sezonu jer sam odigrao tek šest mjeseci u kontinuitetu. Čini se kako je odluka bila loša, no ne bih rekao da jest. U Lokerenu se promijenio trener pa sam izgubio status standardnog igrača. Kao iskustvo bilo je odlično.
Spominjalo se da ste imali ponudu Dinama.
Da, bio je Dinamo, žao mi je što se nije izrealiziralo, no nije bilo ništa konkretnije. Bilo je upita, no stajalo je na čekanju. A Slaven također nije mogao čekati. Da je došla konkretna ponuda Dinama, sigurno bih prihvatio bez razmišljanja. Uz Ajax i Benficu, možda u Europi nema boljeg kluba za razvoj. U igri je bila i Braga. Ovo nikada nisam izjavio.
Naime, u Portugalu nije bilo naših igrača koje bih pitao kakva je liga. Gledajući s ove pozicije, trebao sam izabrati Bragu. Pravu veličinu toga kluba shvatio sam kada sam došao u Portugal. U Lokerenu sam imao Marka Mirića, s kojim sam igrao i u Slavenu. Bili smo si dobri te mi je rekao da dođem u Lokeren. Tko zna, da sam otišao u Bragu, možda bi bila druga priča. Ne volim govoriti hipotetski.
Kako je bilo u Lokerenu, u koji ste došli kao 21-godišnjak i u kojem ste ubrzo doživjeli promjenu trenera?
Kada sam došao, upao sam u prvih 11. Odlaskom trenera nakon dva mjeseca izgubio sam mjesto u prvoj postavi. Novi trener, nove ideje. Promijenio je četiri-pet igrača i jedan od njih, nažalost, bio sam ja. Cijelu sezonu bio sam zacementiran na klupi, stoga sam tražio izlazak kroz posudbu.
Nije bilo lako, ali sam u karijeri prošao kroz teške trenutke. Ako se iz toga izađe s čistom glavom, onda je to veliko iskustvo. Tada sam imao drugačiji pristup. Stvari poput ozljeda bile su splet nesretnih okolnosti, no ne krivim nikoga, preuzimam odgovornost za svoje postupke. Treba poći od sebe, samo to možemo kontrolirati.
A Belgija je divna, odlično organizirana zemlja za život premda mi više odgovara Portugal jer su ljudi otvoreniji i više našeg mentaliteta. Belgijanci su hladni, poput Nijemaca. Kada sam bio u Lokerenu, koji je u međuvremenu otišao u stečaj pa se spojio s drugim klubom, on je bio u rangu, recimo, Lokomotive i Gorice.
Stabilan klub sredine tablice, fokusiran na prodaju mladih igrača. Shvatio sam da mi je portugalska liga više igrački odgovarala. Nažalost, tada nisam imao prave ljude oko sebe, a s dvadesetak godina nisam mogao razlučiti i razmišljati kako sada mogu.
Tražili ste, kažete, posudbu kojom biste se vratili. Došli ste u Osijek 2017. te sezonu završili na četvrtom mjestu.
Bila je to druga sezona otkako su se mađarski vlasnici pojavili. Pratio sam njihov rad i svidio mi se projekt, zanos koji se pojavio u Slavoniji. Nakon što su skoro ispali iz lige, počeli su dovoditi kvalitetne igrače i trenere. Pričao sam s tadašnjim trenerom Zoranom Zekićem i sportskim direktorom Alenom Petrovićem, odlučivši kako bi to bio dobar potez.
Trener Zekić nije osoba koja će tetošiti igrače. Trebao sam doći u Osijek, maksimalno raditi i izboriti se za poziciju, pa bi šansa došla prije ili kasnije. Završili smo četvrti, jako smo dobro igrali protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, ali smo dosta bodova prosuli protiv malih ekipa koje su se zatvorile u 16 metara, nismo ih mogli dobiti na individualnu kvalitetu.
Sve u svemu, solidna sezona u koju sam ušao nespreman jer nisam odradio pripreme. Osijek je te sezone počeo rano u kvalifikacijama za Europa ligu, izbacio je PSV pa ispao od bečke Austrije. Ekipa je pobjeđivala, a ja sam ritam uhvatio u listopadu. Razgovaralo se o tome da ostanem, no odlučio sam se za Portugal.
Iako niste igrali, bili ste u klubu i gradu. Kako je Osijek doživio pobjedu nad PSV-om i ispadanje od bečke Austrije?
Grad je gorio, a osjećaj bio fantastičan. Stadion se napunio, Slavonci su odlični ljudi, pa se pobjeda proslavila. Nije postojao imperativ ulaska tako da mislim kako smo sve napravili protiv PSV-a. Od Austrije smo nesretno, zbog gola u gostima, izgubili. Imali smo dobre šanse, ali nažalost nismo uspjeli.
Nakon Osijeka, 2018. otišli ste u portugalski Rio Ave i ondje se zadržali do 2021. Nakon što je Vaša momčad u prvoj i drugoj sezoni bila sedma i peta, u trećoj je ispala iz lige.
Čim sam se vratio u Belgiju na pripreme, znao sam da se neću dugo zadržati. Odlučio sam se na Portugal zbog jačine lige i novog iskustva. Dobro sam odabrao, prva je sezona zbilja bila odlična. Međutim, od tri sam godine ukupno 18 mjeseci bio izvan stroja zbog ozljeda. To je ostavilo traga na meni.
Rio Ave je zbilja velik klub u Portugalu, većinu vremena provodi u Europi. U vrijeme ispadanja klub je imao najveći proračun u povijesti, nikada nisu uložili više novca. Odlično smo ušli u sezonu, skoro smo izbacili Milan i tako zamalo ušli u skupine Europa lige.
Iskreno, mislim da smo imali prevelik broj igrača od kojih su svi očekivali da igraju. Bilo nas je 30 spremnih na igranje četvrtkom i nedjeljom. Nažalost, nismo ušli u skupine i tu je došlo do nezadovoljstva. Promijenila su se trojica trenera, sve je krenulo nizbrdo.
Mislili smo kako ćemo se izvući, ipak smo mi Rio Ave. Nije bilo nikoga tko će lupiti šakom o stol i reći da tako ne može ići. Ispadanje je svima u Portugalu bilo šokantno. U prvoj utakmici kvalifikacija za ostanak izgubili smo 3:0, a u drugoj 2:0. Nismo postojali na terenu. Čudna, turbulentna sezona.
Vodstvo kluba bilo je svjesno koliko su uložili. Klub je bio u financijskim problemima i morao se odmah iduću sezonu vratiti u prvu ligu. Da nisu, a srećom jesu, vjerojatno bi ga prodali nekom investitoru.
Je li ispadanje Rio Avea u drugu ligu bilo glavni razlog Vašeg odlaska u Moreirense 2021. godine? Nažalost, Moreirense je također zatim ispao iz lige.
Tada sam bio ozlijeđen, praktički cijeli drugi dio sezone nisam igrao za Rio Ave. Ali da, to je bio glavni razlog. Možda sam mogao ostati u klubu u kojem me svi znaju, nisu me tjerali. Međutim, došle su ponude iz prve lige. Koji bi igrač na mojem mjestu ostao u drugoj ligi? Teško je reći, možda sam mogao bolje procijeniti, ali što je tu je, nisam dobro odabrao.
Moreirense me uzeo ozlijeđenog i dao mi trogodišnji ugovor. Nisam prošao pripreme, počeo sam trenirati tek u rujnu, nakon osam-devet mjeseci pauze. Hvatao sam korak, a treneri su bili skeptični jer smo od prvog kola počeli gubiti, bojali su se borbe za ostanak.
Nisu odlučili dati mi šansu zbog duge pauze, htjeli su stabilnost. Sezona mi je protekla trenirajući, a ne igrajući. Raskinuo sam ugovor i došao u Slaven Belupo. Imao sam opciju ostati, nisu me se htjeli riješiti. Trener je rekao da računa na mene ako ostanem.
U Rio Aveu se odmah osjetilo da se žele vratiti u prvu ligu, no u Moreirenseu to nisam vidio. Pustili su igrače koje smatram vrlo dobrima pa nisam vidio ambiciju. Naravno, prijelazni rok još traje, sve se može promijeniti, ali odlučio sam se za stari-novi početak.
U kvalifikacijama za Europa ligu u sezoni 2020./2021. s Rio Aveom ispali ste od Milana nakon što ste izbacili Borac iz Banje Luke i Bešiktaš. Regularni dio protiv Milana završio je 1:1, poveli ste u produžetku pa gol za 2:2 primili u 120. minuti iz penala, koji je igrajući rukom skrivio Toni Borevković, danas igrač Hajduka, te dobio drugi žuti karton. Jedan od tih penala ste i vi zabili.
Nikada nisam mislio da će jedan Milan tako slaviti pobjedu protiv kluba poput Rio Avea. Za mene nepojmljivo, pamtim Milan za koji sam kao klinac navijao, onu generaciju Gennara Gattusa, Andrija Ševčenka i Andree Pirla.
Toni je skrivio penal i dobio crveni, imali smo tri penala za pobjedu... Bio sam treći u raspucavanju i da suigrač prije mene nije promašio, došao bih drugi put na red. Na prvu je osjećaj bio užasan, ali kasnije smo bili ponosni.
Izbacili smo Bešiktaš, budućeg prvaka Turske, dok smo Milan držali na konopcima, a i oni su zatim osvojili naslov u Italiji. Ekipa je bila ponosna, unatoč porazu taj je rezultat odjeknuo. Nažalost, predugo smo pričali o Milanu, dok smo u prvenstvu gubili utakmice.
Teško je držati 20 igrača unutra. Sjećam se, prvo kolo igrali smo protiv Tondele, no o njoj nitko nije pričao jer smo kasnije igrali s Bešiktašem. Bila je euforija kada smo prošli i shvatili da ćemo igrati s Milanom.
No u međuvremenu smo igrali s Vitorijom Guimaraes, koja jest velik klub i s njom je veliki derbi, ali znaš da ne igraš svaki vikend s Milanom. Protiv Tondele i Vitorije bili smo bliže pobjedi, odigrali smo neriješeno, no jasno je da su misli lutale.
Što Hajduk može očekivati od Tonija Borevkovića, s kojim ste igrali?
Bit će pojačanje za Hajduk. I sa stoperom iz Boaviste (Chidoziejem Awazijem, op. a.) činit će dobar dvojac. Ako otkupi Tonija, Hajduk će dobiti igrača na kojeg će godinama moći računati. On je profil igrača kakav nisu imali prošle sezone i koji im je prijeko potreban. Cijenim ga kao igrača i osobu, mislim da su on i Hajduk dobro odabrali.
Drugačiji je od prošlosezonskih stopera. Puno je brži, stabilniji na lopti i ne boji se igrati, to su mu tri glavne karakteristike. Inače je miran, tih i povučen, usredotočen na nogomet. O njemu mogu reći samo sve najbolje. Dobro je ušao u sezonu, želim mu da nastavi u tom ritmu.
U intervjuu prije odlaska iz Slavena 2016. u Lokeren rekli ste da ne želite ostati vječiti talent. Iako imate tek 26 godina, bojite li se da nećete ispuniti sav potencijal, uzevši u obzir sve što Vam se dogodilo u karijeri?
Mislim da sam se, u neku ruku, vani dokazao. Portugalska liga je dobra, ondje sam stvorio neko ime. U prilog tome govori da me Moreirense, kada sam ispao s Rio Aveom, uzeo ozlijeđenog. Nažalost, ozljede su napravile svoje.
Koliko se brzo ime u nogometu stvori, toliko se brzo i izgubi. Kako bi mi karijera izgledala da nije bilo ozljeda, ne znam. Isto tako, imamo još puno godina ispred sebe. Veselim se novom početku, mogu još puno toga dati.
Od ljudi koji Vas poznaju saznao sam da ste, citiram, "jako bistar dečko". Profesionalni nogometaši nemaju puno vremena obrazovati se i graditi karijeru.
Teza da nemamo vremena je glupost. Jednostavno sam tako odgojen. Roditelji su mi, kada mi je bilo šest godina, rekli da moram donijeti 5.0 iz škole želim li početi trenirati. Počeo sam trenirati tek kada sam na polugodištu donio takve ocjene. Naravno da u gimnaziji nisam imao 5.0, ali su ocjene bile jako dobre uz više obaveza. Govorili su mi da škola mora biti na prvome mjestu.
S obzirom na to da sam vrlo mlad otišao van, nisam mogao upisati fakultet, što sam jako želio. No, otkako se pojavila korona, a neki fakulteti prešli na online rad, upisao sam ekonomiju. Sada završavam drugu godinu. Jako pratim i volim to područje.
Nogomet me donio natrag u Hrvatsku, zbog čega će mi biti lakše polagati ispite. Nije lako jer ne mogu ići na predavanja te moram puno ispita riješiti u kratkom roku. Da, ne poznajem puno igrača koji igraju profesionalno i studiraju, ali to mi je bila velika želja. Volim čitati i imam hobije, poput šaha. Navukao sam se nakon gledanja serije Damin gambit, često ga igram online. To me ispunjava izvan nogometa.
Brojni igrači iskoristili su HNL kao ligu za povratak. Vidite li ga i Vi tako ili se planirate zadržati u Hrvatskoj?
HNL vidim kad odskočnu dasku. Razlika u današnjem i HNL-u prije šest godina jest da si danas možeš osigurati život. Prije desetak godina to je bilo nezamislivo, uz izuzetak Dinama i Hajduka. Igrom u prvom četiri kluba, ako dobro investiraš novac, možeš si osigurati život.
Ti igrači ne moraju žuriti van kao ranije, kada se odlazilo da bi se zaradilo. Sada do tog novca možeš u HNL-u. Ne razmišljam dugoročno. Nakon svih tih ozljeda želim biti zdrav i igrati u kontinuitetu. Sljedeći trening i sljedeća utakmica.