SLOVENIJE nije na eurima bilo još od 2000., kad su zajedničkim snagama kontinentalnu smotru organizirali Belgija i Nizozemska. Nakon 24 godine posta Matjaž Kek je odveo Slovence na EP, a to je napravio na impresivan način. Slovenija i Danska su uvjerljivo pomele ostatak skupine i s 22 boda na vrhu podijelile su prvo mjesto i vizu za Njemačku.
U subotu je održan ždrijeb skupina za Euro, a Slovenija je dobila nezgodnu grupu s Engleskom, Danskom i Srbijom. Nazvali smo Matjaža Keka, koji se trenutačno odmara u Mariboru, da nam prokomentira šanse Slovenije, ali i Hrvatske u takozvanoj skupini smrti, a nismo mogli izbjeći ni HNL i činjenicu da je Hajduk nakon 19 godina postao jesenski prvak Hrvatske.
Slažem se, grupa je jako teška. Engleska je jedan od prvih favorita za naslov, Danska je uvijek moćna, s njom smo igrali u kvalifikacijama i znamo što može i kakva je to ekipa. Zatim, tu je i Srbija koja, znamo to svi, ima jako kvalitetnu momčad. Ne bih rekao da smo totalni autsajderi, ali je očigledno da nismo favoriti.
No, svaka utakmica će nam biti izazov i siguran sam da ćemo pokazati ogromnu želju. Nakon što smo se plasirali, veselje je bilo ogromno, a sad smo već u procesu organizacije, dogovaranja pripremnih utakmica, traženja kampa. Želimo napraviti sve da u Njemačku dođemo maksimalno spremni jer znamo što nas tamo čeka.
Da, 24 godine nas nije bilo na eurima, a nešto manje i na SP-ima. Naravno da je cijela država slavila, ali moram biti iskren i reći da su očekivanja pred početak kvalifikacija bila takva da se od nas tražio plasman. Grupa nije bila nepremostiva i odmah na početku smo se postavili kao netko tko zna što mu je cilj i od prve utakmice smo izašli sa stavom da se i nas tu nešto pita.
Činjenica da smo bili al pari s Danskom dovoljno govori kako smo odigrali kvalifikacije. Jako mi je drago zbog ovog rezultata jer je nogomet dugo bio u sjeni košarke, rukometa, odbojke i nekih drugih sportova u kojima je Slovenija ostvarivala fantastične rezultate.
Volio bih da se ova euforija prenese na cijeli slovenski nogomet, da ovo ne bude jedna lijepa priča koja će se ubrzo ugasiti. Moramo biti mudri i pametni i na valu ovoga raditi za boljitak svog nogometa.
Ne utvaramo si da smo nogometna velesila koja ima neograničen bazen top igrača i da moramo biti na svakom natjecanju, ali možemo iz ovoga nešto naučiti, ulagati u klince i infrastrukturu jer je to jedini preduvjet da napredujemo. Bilo bi jako loše da nas opet toliko dugo ne bude na svjetskoj sceni.
Ne vidim ništa dobra za nogomet u kojem uvijek 10 istih reprezentacija igra između sebe. Zašto Slovenija ne bi bila u egalu s Dancima i zbog čega Armenija ne bi namučila Hrvatsku? Ne smijemo zanemarivati globalnu popularnost nogometa i činjenicu da ga svi na svijetu igraju.
Zašto bi Francuska stalno igrala protiv Engleske, Španjolske ili Italije? Zar nije ljepota nogometa u tome da se neki mali klub probije u Ligu prvaka i tamo napravi neko iznenađenje? To je moje mišljenje iz kuta gledanja jedne male reprezentacije koja je ipak bila i na Euru i na svjetskim prvenstvima te koja je imala klub u Ligi prvaka.
Skupina smrti da, ali samo ako to promatramo iz kuta ostalih ekipa u skupini, ne Hrvatske. Zbog čega bi reprezentacija koja je na dva svjetska prvenstva osvojila srebro i broncu i koja je igrala u finalu Lige nacija trebala strepjeti i plašiti se bilo koga? Zašto bi se Hrvatska trebala bojati jedne Italije?
Dok je Hrvatska ostvarivala sve te rezultate, Talijana nije bilo na dva svjetska prvenstva zaredom. Sigurno će Hrvatska lakše ući u fajt s Italijom nego s nekom ekipom koja ne kotira tako visoko, ali je itekako opasna. Uvjeren sam da će Hrvatima biti teže protiv Albanije, koja je osvojila svoju skupinu, nego protiv Španjolske ili Italije.
U redu, istina, skupina je teška, redom su to sve rivali s težinom i rejtingom, ali rejting ima i Hrvatska. Ona je i u ovim kvalifikacijama pokazala zašto je sam svjetski vrh. Imala je problema, bilo je nekih poteškoća, ali kad je stala pred zid, napravila je ono što je trebala napraviti.
To su odlike najvećih ekipa. Sreća? Jednom može biti sreća, ali baš svaki put? Ma kakva sreća. Naravno da su pred Hrvatskom ogromna očekivanja. Bilo bi suludo da nisu kad govorimo o reprezentaciji koja je bila druga i treća na svijetu. S tim se Hrvatska treba naučiti živjeti, ali to je i jedan ogroman privilegij.
Bez ikakve dvojbe, ova jesenja titula je za silni navijački puk, za to hajdučko srce velika satisfakcija, ali mrtvi se broje nakon 36 kola. Tek tada možemo podvući crtu. Naravno da je ovo velik vjetar u leđa za Hajduk i oduševljava me ova serija Karoglana nakon smjene Leke.
Krasno je vidjeti da je jedan mladi stručnjak uspio trgnuti momčad koja je bila u krizi. Međutim, Hajduk se ne smije zanositi jer jesenja titula je samo bonus i motiv više da se u nastavku sezone bude pravi. S druge strane, svatko tko misli da Dinamo neće napraviti sve da obrani titulu je naivan.
Jasno, sve te negativnosti oko vođenja kluba su uzele danak, ali siguran sam da će i podrška Boysa biti ogromna i da će Dinamo na proljeće biti puno jači nego što je sad. Na kraju, i ta Rijeka. Rijeka na neki svoj posebni način gura odlično i zasluženo je u vrhu.
Mišljenja sam da ćemo do kraja prvenstva gledati zanimljiv troboj i bit će važan svaki bod ili gol. Ne mogu reći tko će biti prvak jer je sve u bod, dva, a na proljeće treba biti najbolji i pokušati iskoristiti sve kako bi se zadržala pozitivna atmosfera koju Hajduk ima preko svojih navijača. Rijeka je slična priča.
Mislim da, čak ni onda kad smo uzeli titulu, oko Rijeke nije vladala tako pozitivna atmosfera kao što je sad. Siguran sam da će se aktivirati i Boysi, čitava Dinamova familija, kako bi pomogli da se dođe do prvog mjesta.