"NAVIJAJ, srušit će se stadion, nek je nered, nek je lom...", smiješno je zvučala buka iz zvučnika tužno praznog Maksimira dok su igrači izlazili na teren.
Seoski ugođaj na promociji prvaka
Kao i protiv Pjunika, Ajaxa i Temišvara, čuo se svaki jači uzdah s tribina i klupa, a posebice dobacivanje cinično raspoložene publike.
Za razliku od tih sablasnih prilika, ovaj put smo ostali prikraćeni za urlike Krune Jurčića od kojih se čak i strašnim redarima Sokola ledila krv u žilama. U odnosu na ljeto i jesen smirio se Kruno, ali ne i njegovi igrači pa smo, zahvaljujući tišini, jasno čuli njihova međusobna prigovaranja.
Dojam je kompletirao Štefančić golom u 5. minuti, ali ipak je došlo i do tračka svjetlosti, i to upravo kada se činilo da će oblačna masa koja je stizala od Dubrave, potopiti i ono malo nesretnika na tribinama.
Kramarićev gol je mračnu frontu natjerao da zaobiđe Maksimir i krene prema istoku, ali je čak i sunce koje je nakratko zasjalo, Sammir preplašio nevjerojatnim promašajem.
Slavio jedino Jurčić
Zbog ambijenta u kojem se odigravala, dodjelu medalja i podizanje pehara uz polijevanje šampanjcem bilo je najbolje otkazati, i samo gledanje izvještačenog slavlja gdje je likovao tek Jurčić, pokazujući medalju prema vrhu tribina, bilo je mučno. Isto mišljenje dijelio je i gazda Zdravko pa je odlučio izbjeći taj otužni cirkus, koji je očigledno bio previše čak i za njega.