Drugog dana Svjetskog prvenstva napunit će 31. rođendan, ali da nije bilo ogromnog pritiska argentinske javnosti, Diego Milito bi ga proslavio zavaljen gledajući utakmice na televiziji i tri medalje na zidu. U velikoj konkurenciji Maradoninih bezumnih poteza otkad je postao izbornik Argentine, posebno se ističu dva, a lako je mogao i treći.
Kada je objavio prošireni popis od 30 nogometaša za SP, sve je zaprepastio time što nije pozvao dva igrača Intera: kapetana prvaka Europe, neuništivog i sjajnog Javiera Zanettija, kao i neumornog radnika i destruktivca u vezi, Estebana Cambiassa. Vrlo lako se moglo dogoditi da na tom proširenom popisu ne bude još jedan zaslužni interovac, Diego Milito, kojeg je Maradona pozvao pod velikim pritiskom argentinske javnosti i publike.
Ni Diego nije mogao previdjeti Diegovu trilogiju
Nije vjerovao čovjeku koji je prije tjedan dana postigao jedini pogodak na Interovu gostovanju kod Siene u posljednjem kolu Serije A i tako Interu donio petu uzastopnu talijansku titulu. Desetak dana prije toga je u finalu kupa postigao jedini pogodak na Olimpicu protiv Rome. Naravno, poznat je finale Militove trilogije: oba pogotka Bayernu u madridskom finalu Lige prvaka i Interova europska titula nakon 45 godina.
Ovosezonski skor mu je fantastičan: U Seriji A 35 utakmica - 22 gola, talijanski kup 5 utakmica i 2 gola i u Ligi prvaka 11 utakmica i 6 golova. Ukupno 51 utakmica i 30 golova!
Vratimo se na početak: napadač Diego je u Argentini protiv brata, braniča Gabriela, igrao u derbijima najvećih rivala, Diegova Racinga i Gabijeva Independientea, a kasnije će biti suparnici u španjolskoj Primeri, kada je iz Zaragoze (gdje su zajedno igrali) godinu dana mlađi Gabriel prešao u Barcelonu.
Obitelj je, nažalost, imala i mučnije oblike zbližavanja: 2002. su iz obiteljske kuće u Bernalu nepoznati počinitelji oteli oca Jorgea kako bi iskamčili otkupninu od braće koja su tada još igrala za klubove u Buenos Airesu. Pušten je nakon samo jedne noći, ali očigledno se radilo o opasnim tipovima spremnim na sve, jer Militovi su platili veliku sumu kako bi im oslobodili oca. Eto još jedne poveznice s Olićem, čijeg su menadžera Dragana Marića vozili u gepeku kako bi "shvatio" što je dobro za budućnost njegova klijenta.
Početkom 2004. Diego dolazi u Genou, koja je tada bila u Seriji B. Na popisu klubova gore nalazi se njegov skor u sezoni i pol, ali je na kraju 2004./05. zbog namještaljki, umjesto u Seriju A, Genoa deložirana u Seriju C, a braća su se spojila u Zaragozi koja je sjajnog strijelca dobila za siću od 5 milijuna eura.
Za njega su "svi" čuli nakon polufinalne utakmice španjolskog kupa 2006., kada je Realu zabio četiri gola u pobjedi 6:1, a 2007. nakon bratova odlaska u Barcelonu postaje kapetan momčadi. Međutim, tamo mu slijedi još jedan šok - iako je Milito sezone 07./08. zabio 17 golova, a momčad puna zvijezda bila predestinirana za barem Kup Uefe, ispali su u Segundu. Militu je slijedio povratak u Genou u kojoj je igrao s Ivanom Jurićem i izborio plasman u Kup Uefe, nakon čega za 25 milijuna eura prelazi u Inter. Sve ostalo je povijest.