U INDEXOVOM STUDIJU ugostili smo Nikolu Šafarića, trenera Varaždina, momčadi koja drugu godinu zaredom priređuje najveće iznenađenje sezone u SHNL-u. U dva kola do kraja sezone Varaždin mora osvojiti još samo jedan bod, u susretima protiv zadnjeg Vukovara i direktnog konkurenta istoga, kako bi drugu sezonu zaredom osigurao plasman u Europu.
S obzirom na to da se radi o klubu s drugim najmanjim proračunom u ligi - lošije kotira samo Vukovar - može se reći da su Varaždinci predvođeni Šafarićem kao menadžerom engleskog tipa napravili pravo malo čudo. Šafarić se te teme dotaknuo u velikom razgovoru za Index.
Osim toga, govorio je o tome kako hrvatski klubovi još uvijek nedovoljno cijene domaće trenere, prisjetio se trenutka kada je "s 50 eura u džepu" igrao za reprezentaciju i otkrio idealnih 11 igrača s kojima je u karijeri dijelio svlačionicu.
"Kako nas cijene? Pogledajte prošli izbor za trenera godine u SHNL-u"
Mislim da se sve nas gleda podcjenjivački, na sve nas mlade, domaće, hrvatske trenere. Gleda nas se s nekom sumnjom, dok vidim da se treneri izvana više cijene. Prošle godine bio je izbor za trenera godine; stvarno nisam opterećen time, ali se odlično nadovezuje na ono o čemu pričamo.
U izboru su bili i Mario i Garcia, a mi smo s manjim budžetom od Slavena i Istre završili ispred njih, osvojili četvrto mjesto i ušli u Europu. Đalović je, naravno, osvojio dvostruku krunu i tu nije bilo nikakve dileme, ali ostaje dojam da domaće trenere cijenimo tek kad zagusti i kad su u pitanju financijski problemi. Premalo nam se vjeruje.
Ja sam kroz Akademiju HNS-a stvarno stekao jako puno znanja, Akademija mi je dala izvrsne smjernice. Nogometna akademija na čelu s profesorom Kublom ulaže jako puno truda, iako neki treneri to možda ne gledaju kako bi trebali.
Od prvog dana bio sam na svakom predavanju, nije uvijek bilo lako, ali to je i poanta - stavljaju te pod stres da vide kako funkcioniraš u takvim situacijama, jer utakmica je stres. Klubovi bi se, i zbog budžeta i zbog svega, ipak trebali više okretati našim mladim stručnjacima.
Mi kao nacija smo nogometna i sportska, kroz rezultate pokazali smo da imamo veliko znanje, a iako u infrastrukturi možda malo zaostajemo, uvjeren sam da imamo odlične trenere i odlične igrače.
"Imao sam 50 eura u džepu i igrao za Hrvatsku. Osjećao sam da sam uspio"
Najljepše mi je sjećanje kad smo moj pokojni tata i ja po stepenicama Varteksa išli potpisati prvi stipendijski, profesionalni ugovor. Toliko smo bili uzbuđeni, ponosni i sretni što sam uopće dobio ponudu da potpišem ugovor. Posebno mi je bilo drago zbog njega, jer je s takvim ponosom išao gore na potpis. Drugi je trenutak prvi nastup za reprezentaciju, opet u Varaždinu, uz cijelu moju obitelj na tribinama.
Kad sam poslije radio u Akademiji i vodio mlađe kategorije, na roditeljskim sastancima često sam čuo rečenicu: "Važno mi je da mi dijete uspije." Pitao sam ih - što za vas znači "uspjeti"? Većina nije imala jasan odgovor. Onda sam im dao svoj primjer, jer volim govoriti o onome u što sam sto posto siguran, a to su moja iskustva.
Igrao sam za hrvatsku reprezentaciju i u džepu sam imao 50 eura. Igrao sam s braćom Kovač, Kranjčarom, Eduardom, Srnom i drugima. U tom trenutku osjećao sam se kao da sam uspio u životu. Financije mi nikad nisu bile glavna vodilja i nisam se njima opterećivao. Nisam se ni naplatio kroz karijeru koliko su možda moj talent i rad zaslužili, ali za to nemam kome drugome tražiti krivca osim sebe. Možda sam trebao neke hrabrije iskorake, drugačije odluke, ali bila su to drukčija vremena, tržište je bilo manje i sve je zajedno izgledalo drugačije.
Bez obzira na sve, nisam opterećen time. Znao sam zašto su se neke stvari dogodile, napravio sam analizu, preuzeo odgovornost i nisam upirao prstom ni u koga. Jedino sam, kako znam reći, ujutro dok sam se umivao, znao prstom upirati u onoga s druge strane ogledala. Kad je igračka karijera završila, znao sam da želim biti trener, okrenuo sam se tom poslu i krenuo svojim putem bez prevelikog razmišljanja što će biti.
Šafarićevih idealnih 11
Iskreno, nisam razmišljao o tome i nisam došao pripremljen na to pitanje, ali hajdemo probati. Na golu bi bio Tomislav Butina. U trenutku kad je bio u primeu, to je bilo strašno - baš top vratar. Mrmić je isto bio odličan, ali Bučo mi je ostavio najjači dojam.
Na desnom boku nema puno dvojbe - Darijo Srna. Kapetan reprezentacije, vrhunska karijera, bio mi je suigrač u mladoj i A reprezentaciji. Ja sam tada bio više "statist", on je igrao, ali to ništa ne mijenja na tome tko je i što je napravio. Bilo je tu još potencijala, recimo Sabolčki, koji bi vjerojatno bio jako blizu da mu se nije dogodilo ono što se dogodilo, ali Srna je ispred.
Stoperski par: desni stoper Robert Kovač. Tu ne treba trošiti puno riječi, svi znamo kakav je igrač bio. Lijevi stoper je moj bivši suigrač iz Varteksa Grgica Kovač. Možda nije bio "najbolji" u klasičnom smislu, ali meni je bio najelegantniji. Kao klinac sam ulazio u ekipu dok je on bio ispred, ponekad je igrao i libera. Imao je nevjerojatnu eleganciju u igri, šteta što nismo duže zajedno igrali, ali razlika u godinama je napravila svoje.
Na lijevom beku stavio bih Pranjića. Hrman je bio odličan, ali Pranjić je ipak ispred. U vezi bih krenuo s Nikom Kovačem. On je igrač koji daje ravnotežu, lider i u svlačionici i na terenu. Uz njega bih stavio Miljenka Mumleka. Kad je odlazio iz kluba, mislio sam da će se klub raspasti, kasnije shvatiš da je svatko zamjenjiv, ali on je stvarno bio nositelj kvalitete. Tek u veteranskim danima shvatiš koliko je klasa - kad ti izgubiš dio moći, a on i dalje radi razliku. Bio je jedan od stvaratelja jakog, onog starog kluba.
Treći vezni bi bio Niko Kranjčar. Njegova kvaliteta s loptom, nogometna inteligencija, sve to skupa ga čini logičnim izborom za ovu momčad. U vrhu napada je Eduardo da Silva. On je špica.
Na jednom krilu bi bio Domagoj Abramović. U mlađim reprezentativnim kategorijama, ako je reprezentacija zabila 50 golova, on ih je zabio 40. Nevjerojatan golgeter, strašan potencijal i sigurno je mogao napraviti veću karijeru nego što je na kraju ispalo. Na drugom krilu bi bio Mladen Petrić.