POČELA je nova sezona SuperSport Prve NL, a jedan od dvojice igrača koji su se nakon prvog kola izdvojili na vrhu ljestvice strijelaca jest 27-godišnji Tomislav Gudelj. Dok je Niko Gajzler zabio dva gola u pobjedi Orijenta nad Dugopoljem 4:0, Gudelj se dvaput upisao u strijelce za Croatiju iz Zmijavaca u 3:0 pobjedi na gostovanju kod Dubrave.
Gudelj je općenito posljednjih godina jedan od najboljih strijelaca Prve NL, s obzirom na to da je postigao 42 gola u 98 nastupa na drugoligaškim travnjacima. To ga svrstava na četvrto mjesto ljestvice strijelaca druge hrvatske lige u posljednjih 20 godina, a prvoplasirani Ilija Nestorovski mu bježi za samo dva pogotka pa je za očekivati da će Gudelj ove godine postati rekorder.
Od ta 42 gola, Gudelj je 26 postigao u dresu Croatije iz Zmijavaca, kluba koji dolazi iz mjesta iz kojeg Gudelj vuče korijene. Ostalih 16 zabio je za Rudeš, gdje je bio najbolji klupski strijelac u sezoni u kojoj je izboren ulazak u SuperSport HNL.
Ipak, Rudeš mu nije dao priliku u prvoligaškom nogometu, a nakon novog dokazivanja u Zmijavcima, u SHNL-u je debitirao u dresu Varaždina, iz kojeg se uputio na prvu inozemnu avanturu.
Uoči prošle sezone potpisao je za Vitesse, nekad slavni i uspješni nizozemski klub koji je prije toga oduzimanjem 18 bodova bio izbačen iz prve lige. Cilj je bio ekspresan povratak, ali novi financijski problemi doveli su i do izbacivanja iz druge lige te prelaska u amaterski status od ove sezone.
Nakon razočaravajućeg epiloga u Nizozemskoj, Gudelj se odlučio vratiti kući i po treći put obući dres Croatije. O povratku u Zmijavce i turbulentnom razdoblju u drugim klubovima, Gudelj je progovorio u intervjuu za Index.
🔴⚪️Tomislav Gudelj ponovo u našim redovima⚪️🔴 Dragi navijači, s velikim zadovoljstvom objavljujemo da se u naš klub...
Objavljuje NK Croatia Zmijavci u Subota, 9. kolovoza 2025.
Kako ste se odlučili baš za povratak u Zmijavce ovog ljeta?
Godinu dana sam živio u Nizozemskoj i, iskreno, najviše sam se vratio jer imam ženu i dva mala sina ispod dvije godine. Dosadilo nam je vani živjeti i onda smo se dogovorili da ćemo se vratiti u Hrvatsku. Gledao sam mogu li igrati negdje po Hrvatskoj ili blizu Hrvatske, a da mi je prihvatljivo. Kako nije bilo takvih ponuda, nego sve neke egzotike, odlučio sam se vratiti gdje sam već bio. Tu mi je nekako najljepše.
Što su ciljevi kluba u nadolazećoj sezoni?
Klub je već osam godina drugoligaš. Nećemo se lagati da su ciljevi kluba napasti prvo mjesto, nego je cilj biti stabilan i lagano ploviti kroz sezonu. Treba održati klub da igrači iz ovog bazena imaju negdje pokazati se. Nemamo baš puno izbora što se tiče nogometa. Sve je pogašeno i propalo - Zadar, Šibenik, Split... Ostaju Hajduk, Zmijavci i Dugopolje.
Vratimo se na Vitesse, za koji ste potpisali uoči prošle sezone. Kako to da ste se odlučili baš za njih, s obzirom na to da su već tad imali problema i da su zapravo bili izbačeni iz prve lige sezonu prije toga?
U Varaždinu se nisam naigrao, a takav sam lik da nogomet igram baš zato da bih ga igrao. Kontaktirao me tadašnji trener Vitessea, John van der Brom, njihova legenda. Došao je gledati utakmicu kad sam za Varaždin igrao protiv Lokomotive i tu sam mu upao u oko pa me kontaktirao već par mjeseci prije nego sam došao, raspitivao se i govorio da mu treba napadač.
U trenutku kad sam već raskinuo s Varaždinom, imao sam još nekih ponuda na stolu. Ali znao sam da je Vitesse velik klub i da ima ogromnu navijačku bazu, a i htio sam otići vidjeti malo zapada. Kad me on zvao, garantirao mi je da će klub opstati i rekao mi da dođem. Odlučio sam riskirati i otići.
Na kraju se ipak ispostavilo da se klub nije uspio održati. Jeste li u počecima vjerovali da će klub preživjeti i da će se možda vratiti na stare staze slave?
Kad sam došao, stvarno mi se činilo da će uspjeti. Kad ti dođeš i vidiš taj kamp i veličinu kluba, pa dođe domaća prva utakmica, pa treninzi, pa kad ti vidiš koliko tu ljudi žive za klub... Ja sam bio uvjeren tisuću posto da će opstati jer to je i drugi najstariji klub u Nizozemskoj, jedan od najstarijih u svijetu, 133 godine je klub star.
Nerealno mi je bilo u svakom scenariju da propadne klub, ali kako je prošla sezona dolazila kraju, već se tu dalo dalo namirisati da ipak nešto ne štima. Nizozemci su dosta uredni i lijepo prate pravila koja su postavljena. Ako netko ne igra po pravilima, možeš ti biti što god hoćeš, ali nećeš opstati. To vrijedi i za Vitesse, nažalost.
Kako je vama bilo igrati u Nizozemskoj, kako ste bili zadovoljni s minutažom i sa svojim igrama?
Super iskustvo. Kad sam tek došao, posebno prva polusezona, imao sam minutažu, igrao sam i dao dva gola. Djelovalo je dosta dobro. Ipak, taman tako krajem prve polusezone, kad su došle vijesti da se oduzima tad rekordnih 39 bodova, postalo je jasno i ljudima u klubu da ne mogu dohvatiti playoff za povratak u prvu ligu, što je bio plan.
Oni su tada odlučili gurati momke iz svoje akademije, to je jasno iskomunicirano na zimu sa mnom i s još dva stranca, tako da im tu ne mogu ništa zamjeriti. I eto, iako sam u početku bio baš zadovoljan, kad se na kraju sve zbroji što se tiče minutaže, ne možeš biti zadovoljan. U drugoj polusezoni nisam gotovo ni 90 minuta skupio. Bio sam van nogometa i iako je bilo divno i krasno, duboko u sebi si nezadovoljan kad ne igraš.
Kako biste usporedili drugu nizozemsku ligu s našim ligama? Ona je obično na glasu kao liga u kojoj pada puno golova i igra se ofenzivno, je li zbilja tako?
Da, pada puno golova, liga je tako i pravljena. Nizozemska ima zatvoreni sustav kao što je NBA. Imaš dvije profesionalne lige, s 18 klubova u prvoj i 20 u drugoj, i ne možeš ispasti iz druge lige niti itko može ući u drugu ligu. Do promjene može doći tek ako se klub kao sad ugasi ili izgubi profesionalnu licencu, pa onda od nekog amaterskog kluba naprave profesionalce.
Samim tim kad ne možeš ispasti iz lige, nemaš glavno opterećenje i znaš da sigurno ostaješ u ligi. Kad tu dodaš druge momčadi nizozemskih velikana, za koje igraju mladi igrači, naravno da će se igrati za gol više.
Po tome se vidi da su Nizozemci iskusni i da znaju kako nabildati i uljepšati CV igraču. To je bogata država i kad vidiš sve te stadione i uvjete, kad oni to podrže s marketingom i s guranjem mladih igrača, to je ozbiljan biznis.
Kad bih uspoređivao s našom drugom ligom, to je neusporedivo. Što se tiče uvjeta, čak ni naša prva liga ne može doći blizu drugoj nizozemskoj. Kod nas se iz prve lige igrač može prodati, a iz druge teško možeš ići igdje, dok je kod Nizozemaca tu jako prometno upravo iz svih razloga koje sam naveo. Kad te netko dođe gledati, ima što i za vidjeti.
A kako biste po kvaliteti usporedili tu ligu s našim?
Od tih 20 klubova u drugoj ligi, prvih sedam-osam je sigurno razina sredine HNL-a prema vrhu. Ono što su zadnjih godina bili klubovi kao što su Osijek i Varaždin, to je tih prvih osam u Nizozemskoj.
Nezahvalno mi je govoriti o tome, ali čak mislim da bi se klubovi koji osvoje drugu nizozemsku ligu borili za sam vrh HNL-a. Da u zadnjih desetak godina stavite bilo koju našu momčad, osim Dinama, u drugu nizozemsku ligu, nisam siguran da bi je osvojila.
Vratimo se još malo na Vašu prošlost. Rođeni ste u Zagrebu, ali nogometni počeci vežu vas za Hajduk?
Da, rođen sam u Zagrebu, ali cijeli život sam odrastao u Splitu. Korijene vučem baš iz Zmijavaca, i otac i majka su mi iz Imotske krajine. U trenutku mojeg rođenja su živjeli u Zagrebu, ali od treće godine sam u Splitu. Svi u obitelji su mi žestoki hajdukovci, iako u Imotskom ima i dinamovaca.
Seniorsku karijeru ste započeli u Zmijavcima i s Croatijom prošli puno toga, a onda je uslijedio prelazak u Rudeš...
Da, s Croatijom sam iz treće lige ušao u drugu, odigrao tu i drugoligaškog nogometa. Rudeš me zvao kad je trener bio Ivica Landeka, sadašnji pomoćnik Marija Kovačevića u Dinamu, a s njim je bio i Mario Jurić, koji vodi Nogometni sindikat.
Kad sam igrao protiv njih, vidio sam da su složili super ekipu, a tražili su još napadača. Kontaktirao me gospodin Čondrić iz Rudeša jer sam im upao u oko i vrlo brzo smo se dogovorili. Bila je to dobra kombinacija jer mi je odgovarao njihov tadašnji stil igre, a njima je trebao tip napadača kakav sam ja.
Vidjelo se i po statistikama da Vam je odgovaralo. Bili ste najbolji strijelac Rudeša i jedan od najboljih strijelaca lige, izborili ste ulazak u SHNL, ali niste se zadržali u klubu nakon toga. Kako to?
To je bilo možda i najgore razdoblje moje karijere. Preko noći je došlo do toga. Nisam samo ja bio među igračima koji se nisu zadržali. Od momaka koji su tada s Rudešom osvojili drugu ligu, ne znam jesu li dvojica ili trojica nastupila u prvoj.
A na kraju je rezultat u prvoj ligi bio jako loš - Rudeš je ispao sa samo devet osvojenih bodova...
Zato je i bio loš. Kad pogledate Varaždin i Goricu, oni su pri ulasku u prvu ligu ostavili većinu momčadi koja je osvojila drugu, a ciljano bi dodali par igrača. Imaš momčad koja je u pobjedničkom nizu. Ako netko osvoji drugu ligu, ima i kvalitetu da ostane u prvoj.
To što je napravio Rudeš je prije toga napravio i Dragovoljac. Kad te netko uvede u veći rang, a ti promijeniš cijelu ekipu, nećeš ostati. Treba nagraditi one koji su te uveli, no tako to biva, vrati ti se bumerang. Meni je žao i radi sebe i radi momaka jer je to bila dobra ekipa i dobra klapa, a na kraju je malo tko dobio pravu šansu.
Pisalo se i da je bilo nekih nesuglasica između Vas i kluba kad je došlo do rastanka...
Ne bih želio ulaziti u tu priču. Bilo pa prošlo, život ide dalje, nemam zašto nekog prozivati. Tko je bio u klubu, dobro zna što je bilo.
Iz Rudeša ste se vratili u Zmijavce, opet igrali jako dobro i u 12 utakmica zabili osam golova, a onda ste napokon dobili priliku i u SHNL-u, točnije u Varaždinu. Kako vam je ondje bilo?
Slična priča kao i u Vitesseu. Dođem, krenem igrati, pa ostanem bez minutaže, no to je nogomet. U Varaždinu je bilo dobro. To je ozbiljan i posložen klub. Tada je trener Kovačević imao zdravstvenih problema pa je, kada sam dolazio, Nikola Šafarić postao trener.
On me i zvao da dođem i neočekivano brzo sam dobio dobru minutažu, ali onda sam gotovo pa preko noći ostao bez nje. Nikad nisam dobio valjan razlog zašto, ali na kraju nije ni bitno. Svatko radi što smatra da treba.
Sada ste opet u Zmijavcima - vjerujete li da Vam to još jednom može poslužiti kao odskočna daska za nešto više i možda novi povratak u SHNL?
Iskreno, uopće ne gledam u tom smjeru ovaj put. Kad sam se iz Rudeša vraćao u Zmijavce, bio sam pun bijesa i želje za dokazivanjem jer sam se osjećao izdano. Htio sam se pokazati i pokazao sam se te dobio poziv Varaždina.
Ali nakon ove zadnje dvije godine, gdje sam prošao i našu prvu ligu i veći klub vani, a Vitesse je, bez obzira na sve, velik klub, dođeš do situacije kad prestaneš nešto loviti i pokušavaš uživati. Ovaj put isključivo gledam na to da uživam u nogometu i da pomognem klubu koji volim. Hoće li to biti odskočna daska ili neće, to me sad ni najmanje ne zanima.