DEAN KLAFURIĆ (51) ovog ljeta postao je novi trener TSC Bačke Topole, kluba koji je prošlu sezonu srpskog prvenstva završio na trećem mjestu, iza Partizana i prvaka Crvene zvezde. Hrvatski stručnjak naslijedio je Žarka Lazetića (42), koji je otišao nakon gotovo tri godine.
Prije no što je sjeo na klupu momčadi iz Vojvodine, Klafurić je sporazumno raskinuo ugovor s Veležom, mostarskim klubom u kojem je proveo jednu sezonu i s njim osvojio treće mjesto u bosanskohercegovačkoj Premijer ligi. Ranije u karijeri vodio je Slaven Belupo i Goricu u Hrvatskoj, žensku reprezentaciju Hrvatske, Ethnikos na Cipru, Legiju iz Varšave, s kojom je osvojio dvostruku krunu u Poljskoj, te mađarski Honved. Radio je i u zagrebačkom Dinamu, Al-Nassru i Al-Ainu kao asistent.
Novi izazov bit će mu TSC, koji je godinama među najboljim srpskim klubovima i koji je prošle sezone igrao Europsku ligu. U njoj je u grupi s West Hamom, Freiburgom i Olympiacosom ostvario jedan remi i pet poraza.
Klafurić je dao intervju za Index za vrijeme priprema u Sloveniji, tijekom kojih je s TSC-om pobijedio Šahtar 1:0, dok mu je isto pošlo za rukom u siječnju, kada je s Veležom slavio 4:3 protiv istog, kvalitetnog suparnika.
Postali ste trener TSC-a iz Bačke Topole, kluba koji je prošle sezone osvojio treće mjesto u srpskom prvenstvu iza Crvene zvezde i Partizana. Kako ste završili u TSC-u?
TSC sam preuzeo po odlasku trenera Lazetića, koji je preuzeo Maccabi iz Tel Aviva. Dobio sam poziv na razgovor te smo se vrlo brzo dogovorili. Privuklo me što otprije znam o kakvom je klubu riječ. Poznajem nekolicinu igrača i ljude koji vode klub, znam kakve uvjete imaju u smislu trening-kampa i stadiona.
Klub je odlično organiziran te zadnjih godina ostvaruje fascinantne rezultate. Kada vas zove takav klub, to se ne odbija, mnogim trenerima je to posao za poželjeti.
TSC je sezonu 2023./2024. završio na trećem mjestu, 2022./2023. osvojio drugo mjesto iza Crvene zvezde, a prije toga bio je četvrti, peti i četvrti. Što još možete reći o TSC-u?
Organizacijski je klub na jako visokoj razini. Klub se nalazi u malome mjestu, pa u njemu vlada obiteljska atmosfera, što je jako bitno za postizanje rezultata, brz napredak i otklanjanje eventualnih pogrešaka. Ostvarili su odlične rezultate u Srbiji i prošle sezone su bili u grupnoj fazi Europske lige.
Prošlosezonskim plasmanom na treće mjesto klub će ovog ljeta igrati play-off za Europsku ligu, odnosno osigurao je nastup u grupnoj fazi Konferencijske lige. Svi znamo tko su Crvena zvezda i Partizan, a od ranije znamo da su Vojvodina i Radnički iz Niša jaki klubovi. No, TSC se zadnjih pet godina smjestio odmah iza Crvene zvezde i Partizana.
Trenutno ste na pripremama u Sloveniji. Kako teku i koji je plan?
Naslijedio sam trenera Lazetića, koji je već bio započeo i isplanirao pripreme. Moj stručni stožer i ja smo se brzo adaptirali zahvaljujući ljudima u klubu i igračima spremnima za rad. Ništa im nije teško, drago mi je što imaju radnu etiku na tako visokoj razini.
Ništa nismo mijenjali po pitanju programa priprema. Kondicijski trener koji je radio s prošlim trenerom već je dobrim dijelom proveo plan, tako da smo se naslonili na prijašnji rad te pokušavamo implementirati svoje ideje. Kolega Lazetić je ostavio fizički, mentalno i taktički spremnu momčad.
TSC ima prekrasan stadion s 4500 mjesta. Što kažete na njega?
Stadion je prekrasan, što bi se reklo u nogometnom žargonu - bombončić. Manji je, ali kao takav odgovara potrebama TSC-a jer Bačka Topola ima 15 tisuća stanovnika. Stadion je tipično mađarski, moderan je, kakvi su izgrađeni diljem Mađarske, pa i u Osijeku, u smislu funkcionalnosti i arhitekture.
Akustičan je, zatvoren sa svih strana, ima impresivan sky box i lože koje su upečatljive i zbog dodatnih sadržaja koje nude tijekom utakmica. Lijepo je na njemu igrati. S obzirom na to da je manji, usporedio bih ga s Honvedovim.
Je li TSC-ov stadion primjer stadiona kakve bi trebalo graditi u Hrvatskoj?
Apsolutno, to je primjer stadiona kakve bi trebali imati klubovi iz manjih sredina. Čini mi se da će stadion u Kranjčevićevoj biti vrlo sličan TSC-ovom, samo s dvostruko većim brojem sjedećih mjesta.
Prošle sezone vodili ste mostarski Velež i s njim u bosanskohercegovačkoj Premijer ligi osvojili treće mjesto s 59 bodova iza Zrinjskog sa 76 i prvaka Borca sa 78 bodova. Što možete reći o prvom trenerskom iskustvu u nogometu BiH?
Uživao sam u Veležu i Mostaru, prekrasnom gradu. Ostvarili smo zaista dobar rezultat i napravili velike stvari, ne samo u rezultatskom smislu već i u ostalim segmentima rada kluba. Rezultati su bili bolji od očekivanih, ponosan sam na ono što smo napravili.
U drugom dijelu sezone na posudbi ste imali Dinamova igrača Vitu Čaića (19), koji igra na poziciji defenzivnog veznog. O kakvom je igraču riječ?
Vito se dokazao kroz Dinamovu omladinsku školu, bio je kapetan juniora i kao takav je došao na posudbu u Velež. Poznavao sam ga od ranije, od njegovih malih nogu. Poznajem njegov karakter, njegovu najveću kvalitetu.
Posvećen je nogometu, treninzima i utakmicama, a iskustvo u Veležu bit će mu jako bitno u prilagođavanju na seniorski nogomet. Dolazak u Velež bit će mu dobar međukorak prije no što zaigra u SuperSport HNL-u.
Dinamo ima brojne talentirane igrače. Je li Čaić jedan od onih o kojima se malo priča?
Možemo tako reći, da. Potrebno mu je puno rada jer je seniorski nogomet nešto drugo. Čaić je imao tešku ozljedu leđa, koja mu je sigurno usporila razvoj. Seniorski nogomet ima nove zahtjeve, ali njegov karakter i pristup jesu ono što je potrebno. O njemu samome ovisi kako će plivati u hrvatskom nogometu.
Kažete da mu je dolazak u Velež bio dobar međukorak prije SHNL-a. Kakva je bosanskohercegovačka Premijer liga?
Premijer liga je u ekspanziji iz dva razloga. Prvo, podigla ju je kvaliteta travnjaka, koji se još uvijek rade i koji omogućavaju bolju izvedbu igrača na terenu. Slično se dogodilo HNL-u prije nekoliko godina. Drugo, važna je prošlosezonska odluka prema kojoj se igrači s područja bivše Jugoslavije ne smatraju strancima. Time se pojačala kvaliteta lige.
Napustili ste Velež nakon jedne sezone. Predsjednik kluba Senad Kevelj rekao je da ga je šokirao Vaš odlazak i da je Vaš agent poručio kako "više niste emocionalno spremni voditi Velež". Što znači da niste bili "emocionalno spremni" i zašto ste otišli nakon jedne uspješne sezone?
Na moj zahtjev otišao sam sporazumnim raskidom ugovora. U posljednje vrijeme su nam se počele razilaziti ideje i način kako postizati sportske rezultate. To je kulminiralo pred početak priprema i u tom sam trenutku osjetio da je raskidanje ugovora najbolje za Velež kao klub i za mene kao trenera jer ne mogu raditi u uvjetima u kojima ne osjećam povjerenje.
Mogao sam ostati i naplatiti svoje usluge, ali mislim da je ovo bilo najbolje za Velež, iako možda ne i za moju obitelj. Smatram da je to bilo moralno s moje strane.
U konačnici, rastali smo se u dobrim odnosima. Zahvaljujem se predsjedniku i Upravi kluba, kao i igračima, suradnicima, radnoj zajednici, medijima, navijačima i mostarskoj raji. Svi su mi omogućili da se prekrasno osjećam u Mostaru.
Približava nam se kraj Europskog prvenstva, s kojeg je Hrvatska ispala nakon grupne faze. Hrvatska reprezentacija mogla bi doživjeti velike kadrovske promjene, osobito zato što bi je Luka Modrić (38) i Ivan Perišić (35) mogli napustiti. Ode li Modrić, koga vidite u ulozi glavnog igrača?
Jedan igrač za mene nikad nije glavni. Naravno, Modrić je fantastičan, ali prvenstveno je bitno imati momčad. Reprezentacija ima kostur, a Modrić je vođa. Svaki će igrač jednom otići, pa tako i on, ali moramo na to biti spremni. I spremni smo.
No, pustimo čovjeka da uživa, vidim da još nije rekao zbogom nogometu. Možemo biti sretni što imamo takvog kapetana, koji voli svoju državu i reprezentaciju i koji toliko daje za nju. Vođa će se istaknuti prirodnim putem, teško je reći tko će to biti. Tim izbacuje pojedinca.
Luka Sučić je impresionirao na Euru od mladih igrača. Biste li još nekoga izdvojili tko Vas je iznenadio?
Sučić je jedan od njih, a tu je i Martin Baturina u ofenzivnim ulogama. Za reprezentaciju je bitna trenutna forma, sigurno će biti još igrača koji će se nametnuti u klubovima.
Tijekom 2016. i 2017. bili ste pomoćni trener u saudijskom Al-Nassru i Al-Ainu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Bogati klubovi toga dijela svijeta u zadnjih godinu i više dana doveli su brojne nogometne zvijezde koje plaćaju ogromnim novcem. S druge strane, imamo primjer engleskog veznjaka Jordana Hendersona, koji je otišao u Al-Ettifaq, pa se vratio za par mjeseci. Po čemu se tamošnji način života razlikuje od europskog da dio nogometaša zbog toga ne želi ići iako im nude velike plaće?
Imao sam privilegiju raditi u tim velikim klubovima, ponajboljima u Aziji. Saudijska liga je jača od emiratske, a u obje su igrači dobro plaćeni. No, saudijska je bolja i plaćenija te marketinški praćenija. U Saudijskoj Arabiji su stadioni dobro ispunjeni, dok su u UAE-u stadioni prazni i ne postoji toliki interes za nogometom.
Imaju iznimno dobre uvjete za rad i veliku količinu novca, zbog čega su sposobni povećati razinu nogometa i dovesti najbolje igrače. Vidimo da u posljednje vrijeme i sve veći broj trenera odlazi onamo. Mnogima je ta liga interesantna zbog financijskih razloga.
Život je ondje drugačiji, osobito ljudima s našeg područja. Englezima je adaptacija uvijek teška jer su zatvoreni i žive tradicionalnije. Moje iskustvo je takvo da svaki igrač ima problema pri adaptaciji na novu zemlju.
Odlazak u Saudijsku Arabiju je nešto sasvim drugo zbog mentaliteta tamošnjih ljudi, načina života, klime i hrane koja je drugačija nego u Europi. Tko se nije spreman brzo adaptirati, imat će problema.
Imate iskustvo treniranja u SuperSport HNL-a, pa ste tako igrali i protiv Hajduka. Posljednjih dana spominju se potencijalni dolasci Ivana Rakitića (36) i Edina Džeke (38) u splitski klub. Što mislite o tome?
Ljudi iz kluba znaju zašto ih pokušavaju dovesti. Sigurno će im donijeti trenutnu kvalitetu te će pomoći mlađim igračima, pa i popularizirati Hajduk i ligu. Ljudi u klubu moraju napraviti balans između mladih igrača, koji su eventualno spremni za prodaju, i starih koje treba iskoristiti za postizanje rezultata i pomoć ostalima.
Kako vidite dolazak Gennara Gattusa u Hajduk?
Gattuso se uvijek promatra kroz prizmu svog igračkog mentaliteta, koji je bio vrlo specifičan s izraženim emocijama. Mnogi ga gledaju kroz njegovu igračku karijeru. No, svaki igrač koji postaje trener mora promijeniti način gledanja na nogomet.
Pratio sam Gattusa, on nije onakav trener kakav je bio kao igrač. Bio sam pozitivno iznenađen izvedbom njegovih momčadi u Milanu i Napoliju, težio je igri i nadigravanju. Gattuso je veliki profesionalac. Poznavajući njegov karakter, on odgovara Hajdukovom stilu i tradiciji. Moglo bi to biti zanimljivo.
Dinamo je u play-offu Lige prvaka te bi prolaskom jednog suparnika igrao najbolje klupsko natjecanje, a ujedno bi dobio desetke milijuna eura. Bi li na temelju tih financija stvorio nedostižnu prednost u odnosu na ostatak SHNL-a, u kojem su ga klubovi poput Hajduka i Rijeke ozbiljno pritisnuli proteklih sezona?
Financijski sigurno, no sve ovisi o odlukama vodstva kluba kako bi investirali taj novac. Dinamo je još uvijek najjači, najiskusniji i najorganiziraniji klub u Hrvatskoj, s najboljim igračima i uvjetima. Za očekivati je da će biti prvi pretendent za titulu u idućoj sezoni.
Sada ste u TSC-u, no razmišljate li o daljnjoj budućnosti ili ste fokusirani na sadašnjost?
Vjerujem u Božju providnost. S razlogom sam u TSC-u, kao što sam dosad bio u ostalim klubovima. Ne mogu utjecati na budućnost, već mogu samo uživati u poslu. Trenerski posao je moj poziv, ne umaram se radeći u nogometu, već se punim energijom. Puno se bolje osjećam kada radim nego kada sam bez posla. Živim nogomet, takav sam otkad znam za sebe.