Foto: Index/Saša Čobanov
Ovom pobjedom hrvatski su ragbijaši odradili velik dio posla u osiguravanju ostanka u diviziji 2A jer su i drugi put pobijedili neposrednog konkurenta Izrael. U prvom meču ovih dviju reprezentacija odigranom u studenom prošle godine, Hrvatska je slavila 31:20.
Nakon pet odigranih kola Češka je prva u skupini sa 18 bodova koliko ima i drugoplasirana Švicarska, Hrvatska je treća s 11, Malta koja ima utakmicu manje je četvrta s devet bodova, dok je Izrael na začelju s osam i prijeti mu ispadanje u diviziju 2C.
Desetkovana Hrvatska
Hrvatska je u ovaj meč ušla znatno oslabljena neigranjem trojice ponajboljih igrača - Jaija Ayouba, Marija Ozicha i kapetana Tonćija Buzova, koji je nedavno igrajući za svoj Hillhead Jordanhill Rugby Football Club iz Glasgowa doživio tešku ozljedu vratnog kralješka. Srećom, prve liječničke prognoze nakon operacije pozitivne su i Buzov se jako dobro oporavlja.
Sama utakmica bila je izjednačena od samog početka. Momčadi su se izmjenjivale u vodstvu uglavnom poentirajući nakon pretvaranja, dok je prvu značajniju prednost napravio Izrael polaganjem i pretvaranjem nakon toga za odlazak s 6:9 na 13:9. S tim se rezultatom otišlo na odmor, a sličnu smo utakmicu gledali i u nastavku. Izrael je dobrim dijelom drugog poluvremena imao prednost i hrvatski ragbijaši bili su pred porazom, no domaći nisu iskoristili čak tri pretvaranja u nizu, a minutu prije kraja iz jedne ne naš obećavajuće gužve hrvatski Južnoafrikanac Jason Newton uspio je izvesti polaganje, a zatim i uspješnim pretvaranjem staviti točku na i velikog hrvatskog slavlja usred Izraela.
Newton je bez konkurencije bio prvo ime ovog susreta. S jednim polaganjem i savršenim učinkom iz pretvaranja upisao je čak 21 od 26 hrvatskih poena.
"Pobjedu želim posvetiti našem kapetanu Buzovu"
Nakon utakmice razgovarali s kapetanom hrvatske reprezentacije Nikom Jurišićem, igračem zagrebačke Mladosti i Tomislavom Burazinom, članom splitske Nade.
"Ovo je fantastičan rezultat i pobjedu želim posvetiti našem kapetanu Buzovu. Cijela je momčad igrala za njega i ne mogu vam opisati koliko sam sretan što smo uspjeli. Također, ponosan sam na momke jer su pokazali da znaju igrati ragbi i premda su nas mnogi već unaprijed otpisali, doma se vraćamo s velikom pobjedom. Bili smo bolji od njih, vjerovali smo u pobjedu i svima smo dokazali da možemo puno. Srce je presudilo. Istina, oni su promašili tri pretvaranja, no ono njihovo polaganje nakon kicka je nešto što se u ragbiju događa jednom u pedeset utakmica, tako da ne možemo reći da je sreća bila ta koja nam je donijela pobjedu. Srce je presudilo", za Index je rekao kapetan Hrvatske.
Čudnovate zgode Tomislava Burazina
Tomislav Burazin je bio važan kotačić u igri hrvatske reprezentacije, no malo je nedostajalo da ''ludi'' Splićanin ne zaigra u Izraelu. Naime, na aerodromu u Zagrebu, neposredno prije polijetanja za Beograd, gdje je hrvatska reprezentacija presjedala na putu prema Tel Avivu, Burazin je primijetio da mu nedostaje putovnica. Do posljednjeg trenutka, doslovce do polijetanja vjerovao je da je riječ o spački suigrača, koji će mu vratiti dokumente. Međutim, kad je bilo jasno da od putovnice nema ništa i kad je saznao da je putovnica u hotelu, bilo je kasno. Avion je morao poletjeti bez Burazina, a dok bi mnogi nakon toga odustali od svega i otišli kući, Burazin je sjeo u automobil, odjurio u hotel, pokupio putovnicu i jureći 250 na sat pratio avion koji je letio prema Beogradu. Da Burazinova avantura dobije dodatnu dozu dramatike pobrinuli su se hrvatski i srpski prometni policajci koji su ga zaustavljali, svatko na svojoj strani granice, zbog prebrze vožnje, no kad im je objasnio zbog čega luduje po cesti, progledali su mu kroz prste. Kako se na transfer za Tel Aviv u Beogradu čekalo gotovo tri sata, Burazin je stigao ipak na vrijeme, a rekao nam je kako mu niti u jednom trenutku nije palo na pamet odustati jer je i on želio pobjedu nad Izraelom pokloniti kapetanu Buzovu.
"Iskreno, kad sam krenuo automobilom prema Beogradu nisam se nadao da ću uspjeti, no kad u nešto vjeruješ, nema toga što te može zaustaviti. Znam da bi mnogi na mom mjestu odustali, međutim, ni na kraj pameti mi nije bilo da to napravim. Cijelim putem dok sam vozio Tonći mi je bio u mislima. Mogu reći da mi je čak i suvozač bio u tim trenucima. Tonćija znam od samih svojih početaka i ovu sam utakmicu morao odigrati zbog njega. Ništa drugo nije dolazilo u obzir. Tonći, drži se, vidimo se uskoro", poručio je Burazin.
Netanya, umjetno i izolirano mjesto
Inače, utakmica se igrala u malenom gradiću Netanyji, po svemu specifičnom naselju koje pomalo podsjeća na nekakav čudan hibrid američkog i gotovo pa sovjetskog poimanja urbanizacije i stila života.
Premda smještena na samoj obali, tek tridesetak kilometara udaljena od megalopolisa i turističke oaze Tel Aviva, Netanya je umjetno mjesto, gotovo pa izolirano od susjednih gradića. Bez automobila gotovo je nemoguće kretati se po mjestu, pa čak i otići na samu plažu. Grad je to bez povijesne jezgre i pripadajuće tradicije, lišen šarma i estetike i svodi se na nepregledni niz poslovnih i stambenih zgrada (u kojima žive ljudi koji rade u tim firmama). Također, tu je i Wingate Institut, golemi sportski kamp socijalističkog tipa u kojemu žive, uče i treniraju djeca iz cijelog Izraela, a cijeli je kompleks doslovce omotan žicom zbog obližnjih vojnih postrojenja. Promijeniti novac nemoguća je misija, kafića za popiti kavu nema ni za lijeka, a engleskim se jezikom rijetko tko služi. Jedino što vam preostaje jest čeznutljivo gledati prema horizontu, tamo gdje su blještava neonska svjetla Tel Aviva.