OSVETA Turcima je iza Slavena Bilića i igrača, a bogme i kvalifikacije koje su donijele dosta turbulencija u reprezentaciju.
Put prema Poljskoj i Ukrajini započeo je poslije devetke od Engleske (1:4 u Zagrebu i 1:5 na Wembleyju) i dva mršava remija s Ukrajincima, koji su na kraju otišli u dodatne kvalifikacije. U situaciji kad je Fabio Capello postrojio Engleze bilo je iluzorno nadati se prvom mjestu, ali nakon što se pored Ukrajine nisu uspjeli dokopati drugog mjesta, povjerenje u Bilića i igrače ozbiljno je poljuljano.
Bilić nije podnio ostavku (iako je morao), već je govorio kako će se iskupiti plasmanom na Euro 2012. I plasirao se, ali za iskupljenje će biti potrebno "još nešto", jer dovoljno je samo prisjetiti se oba okršaja s Grcima i Gruzijcima.
Runje branio više od pola utakmica u skupini
U bitno drukčijoj postavi od one koja je prohujala Istanbulom Hrvatska je započela kvalifikacije. S Runjom na golu, Srnom i Strinićem na bekovima te napadačkim dvojcem Petrić-Eduardo naši su slavili u Rigi protiv Latvije 3:0, ali entuzijazam je splasnuo četiri dana kasnije.
Na Maksimir su stigli bunkeraški orijentirani Grci, koji su uzeli ono po što su došli - bod koji ih je gurnuo u poziciju prvog favorita za osvajanje skupine. Bilić je i ovdje krenuo s dva napadača, ali Olić i Petrić ostali su praznih pušaka, a Hrvatska je doslovno izgledala kao da su joj potkresali krila.
Kranjčarova četiri za spokojan kraj 2010.
Najveća novost za gostovanje u Izraelu bilo je vađenje iz naftalina Gordona Schildenfelda, koji si je odličnim nastupima u repesažu s Turcima zacementirao mjesto u srcu obrane na Euru. Zabljesnuo je s dva gola Niko Kranjčar, i utihnuo navijačko nezadovoljstvo koje je tinjalo. Mjesec dana kasnije opet je Kranjčar s dva gola donio bodove - arhivirana je Malta na Maksimiru, a trijumf je zaokružio Kalinić.
Deset od mogućih 12 bodova u 2010. bio je vrlo dobar rezultat, a bio bi i bolji da su dva boda prosuta bilo gdje osim u sudaru s jedinim konkurentom za prvo mjesto.
Najveći šamar i razotkrivanje stigli su s prvim danima proljeća 2011. - uoči puta u Tbilisi Bilić je govorio da ne bi bio nezadovoljan bodom, a baš tako je i postavio igru: na remi. Sve priče o "velikom broju ofenzivaca" pale su u vodu, a svu jalovost naših Gruzijci su naplatili golom u 90. minuti. O tome kako su naši odigrali dovoljno će reći činjenica da su više šansi stvorili poslije nego prije Kobiašvilijeva gola.
Gruzija umalo otjerala Bilića
Kao da nije dosta bio šok iz Tbilisija, Gruzijci su poveli na otvaranju poljudskog dvoboja, ali Mandžukić i Kalinić u zadnjih 20-ak minuta donose preokret i ostavljaju Bilića u sedlu (Nane je poslije utakmice rekao kako bi podnio ostavku da nisu upisana tri boda).
Početkom rujna 2011. opet su došle dvije utakmice u kojima je imperativ bilo uzeti šest bodova, ali za razliku od 2010., Srna, Modrić i društvo uspjeli su. Na Malti je bilo mjesta i za eskperimentiranje s Vrsaljkom i Badeljom, a od prve je minute krenuo poslije dugo vremena Ivan Klasnić. Četiri dana kasnije Izraelci su u smiraju prvog poluvremena poveli, ali blitzkrieg na krilima Modrića i Eduardo dotukao je igrače Luisa Fernandeza.
Grčka tragedija
S upisanih šest bodova naši su u Grčku stigli kao vodeća reprezentacija, ali taman kad smo pomislili da od Tbilisija ne može gore, dogodio se stadion Olympiacosa i večer u kojoj baš ništa nije štimalo. Grci su kukavičluk iskažnjavali u drugom poluvremenu, i preuzeli prvo mjesto koje im je visilo samo onoliko koliko je gubili od nezainteresirane Gruzije u zadnjem kolu, prije nego su preokretom potvrdili primat u skupini F.
Utakmicu s Latvijom naši su riješili preko Eduarda i Mandžukića, ali taj susret pokazao je sasvim drugo lice reprezentacije, spremno da se u dodatnim kvalifikacijama potuče s Turcima za Euro i barem malo potisne sjećanje na tužnu bečku noć iz 2008.
Briljantnom partijom, koja je podsjetila na najbolje dane ove ekipe, naši su Turke razmontirali, a sva mjesta koja su prije susreta bila pod upitnikom poslije su opjevavana, poput Ćorluke na lijevom beku, Schife na stoperu, Dujmovića na zadnjem veznom i Ivice Olića u napadu. Uzvrat? Nisu pobijedili, neće biti u drugoj jakosnoj skupini, ali to što su odigrali na rezultat im ne zamjera nitko. Istanbulska noć dugo će se pamtiti...