SJEVEROZAPADNI američki grad Seattle dom je Sveučilišta u Washingtonu (saveznoj državi, ne gradu), na koje sve godine dolazi tisuće studenata, uglavnom iz SAD-a, ali i ostatka svijeta.
Ove godine jedna od glavnih sveučilišnih tema su dvoje Zagrepčana - Niko Mičin i Petra Radović, novi članovi plivačke ekipe Sveučilišta.
"Kad sam prvi put upoznala Niku (u četvrtom razredu osnovne škole) plakao je jer ga je cura ostavila", kroz smijeh priča Radović u razgovoru za lokalne novine. Ubrzo nakon toga postali su najbolji prijatelji, zbog čega ljudi, kako kažu, često misle da su par. Stoga, nije iznenađujuće da su zajedno završili na Sveučilištu u Seattleu.
Plivanje draže od košarke
Radović se plivanjem počela baviti sa sedam godina, na inicijativu roditelja, a Mičin sa šest, jer kao mali nije primao dovoljno vitamina D pa su mu liječnici sugerirali da se pokuša baviti plivanjem.
"Moj otac je igrao košarku, pa je želio da se i ja njome bavim. Bila sam visoka pa je otac mislio da ću prije ili kasnije završiti na košarkaškom terenu. No, plivanje mi je prilično dobro išlo", kaže Radović, za koju novinar sveučilišnog lista primjećuje kako je više od većine djevojaka u košarkaškoj ekipi.
Predodređeni za SAD
Oboje su od malena bili predodređeni za studij u SAD-u. I dok Petra priznaje da ju je bilo strah samu se zaputiti u bijeli svijet, Niko je to oduvijek želio.
"Znao sam da ću doći u Ameriku. U četvrtoj godini srednje škole čak sam s trenerom posjetio plivački NCAA miting u Minnesoti kako bih upoznao najbolje sveučilišne trenere i dao im do znanja da dolazim", priča Niko.
Između ostalih upoznao je i Mickeyja Wendera, bivšeg trenera plivačke ekipe Sveučilišta u Washingtonu, koji je na miting došao s još jednim zagrebačkim plivačem koji je studirao u SAD-u, Brunom Barbićem. Ubrzo je i Niko dobio šansu za studij u SAD-u.
No, na Nikinoj drugoj, a Petrinoj prvoj godini, plivačka ekipa dobila je novog trenera. Filozofija Withneyja Hitea bila je znatno drugačija od Wenderove - tjerao ih je da treniraju puno intenzivnije i zakazivao jutarnje treninge prije zore.
"Kad sam tek stigla u Seattle moj engleski nije bio tako dobar kao Nikin. Bilo je jako teško držati korak s predavanjima i stalno plivati. Nikad u životu nisam toliko učila", prisjeća se Petra Radović.
Mičin se također teško privikavao. U Hrvatskoj je plivao najviše jednom dnevno, a kad bi imao previše domaćih zadaća, preskakao bi treninge da se može posvetiti školi. Na Sveučilištu to nije bila opcija.
"Sport se u Hrvatskoj ne shvaća tako ozbiljno kao ovdje. Ljudi se njime bave iz ljubavi, ne zato što žele dobiti stipendiju koja će im osigurati školovanje na dobrom fakultetu. No, također nisu mentalno spremni za ulazak u elitu, za toliko odricanja zbog plivanja", kazao je Mičin.
Prilike koje će im osigurati budućnost
"Whitney nas svaki dan gura do ruba izdrživosti. Njegova je filozofija 'snađi se' i s tim morate naučiti živjeti. Ovdje sam stekao puno prijatelja i otvaraju mi se prilike koje će me osigurati za ostatak života".
Njegova prijateljica Petra se slaže. Iako na početku nije bila sigurna želi li ostati na Sveučilištu u SAD-u, sada joj je drago za sve što je naučila otkad je došla u Ameriku.
"Prilika koju smo dobili, da se ozbiljno bavimo plivanjem i idemo na fakultet tako daleko od kuće mnogo nas je naučila. Osjećam se kao da u životu mogu sve, kao da više ništa neće biti tako teško", podvukla je Petra.
P.V.
Foto: thedaily.washington.edu