OD POSLJEDNJIH dana srpnja, kad mu je na otvaranju prvenstva Osijek u Gradskom vrtu utrpao četiri komada, bilo je jasno da će Hajduk teško parirati visokim očekivanjima Uprave i navijača, no usprkos tome što su u kolovozu još otišli i Bašić i Nižić, nikom nije bilo ni na kraj pameti da će se Bijeli u sljedeća tri mjeseca srozati nezapamćeno nisko i u pitanje, koliko god to nezamislivo zvučalo, dovesti prvoligaški status.
Samo Rudeš ima manje pobjeda i golova
Iako će nakon poraza od Lokomotive dobar dio medija ustvrditi da je Bijelima upitan nastup u kontinentalnim natjecanjima sljedeće sezone, u igri Hajduka, više-manje na istoj katastrofalnoj razini već puna četiri mjeseca, nema nikakvih uporišnih točaka koje bi dale naznačiti kako se momčad Zorana Vulića u nastavku prvenstva neće boriti za opstanak. Manje pobjeda i manje golova u HNL-u nakon 11 kolu upisao je jedino Rudeš.
Štoviše, Splićani u posljednje tri utakmice nisu postigli nijedan jedini gol, ali čak i nije stvar u golovima jer nekad lopta neće u mrežu, već u tome što tijekom 270 minuta dvoboja protiv Dinama, Osijeka i Lokomotive igrači Zorana Vulića nisu organizirali pet smislenih akcija koje su rezultirale ozbiljnim udarcem na protivnički gol. Hajduk danas igra najlošiji nogomet u prvenstvu.
Posebice je alarmantna činjenica da su Bijeli tek promijenili trenera i što je onaj pozitivni šok, koji svaki novi strateg neminovno donese sa sobom, na Poljudu trajao tek sedam dana. Pad kluba, koji je započeo odlaskom Kosa, potom se nesmetano nastavio. Ništa što je Vulić u proteklih šest tjedana napravio nije se pokazalo uspješnim, osim što je u par navrata više kozmetički nego funkcionalno ubacio nekolicinu "juniora".
Veliko ništa
Kako su izbori za Nadzorni odbor tek u prosincu, što predstavlja novu žarišnu točku vala iskrenog optimizma za koji ćemo tek vidjeti koliko će trajati, na prvi pogled ne postoji ništa što bi u sljedeća dva mjeseca moglo promijeniti atmosferu na Poljudu. A dva mjeseca statusa quo u kojima svi nešto čekaju, a nitko ništa ne radi, teško da su mogla doći u gorem trenutku. A što bi i radili kad u prosincu stiže nova garnitura ljudi?
Ako je suditi prema uvriježenom mentalnom sklopu i postupcima njihovih prethodnika, neće napraviti rezove kako bi prodrmali ustajali zrak i utabali svoj novi i bolji put. Očekuje se da će se riješiti sportskog direktora Bjelanovića, simbola ovosezonskog neuspjeha, a potom i Zorana Vulića, čije odavno potrošeno ime više ne trpi da se na njemu grade basnoslovni planovi.
Novi ljudi nedavno su preuzeli i Naš Hajduk, a jasna je direktiva da tribine za novog neprijatelja postave aktualni Nadzorni odbor - Šalinovića, Marasovića i druge, koji su ionako na odlasku. Puno se lakše živi kada znaš koga točno okriviti za sunovrat omiljenog kluba. Napravili puno pogrešaka, ali te ljude je u Hajduk dovela platforma Našeg Hajduka, pa je potrebno vidjeti što treba mijenjati.
... i jedna velika šansa
U ovakvoj vlasničkoj strukturi proklamirana je ideja o sezoni bez europskih nastupa koju treba isprobati. Potencijalni novac koji nude kontinentalni nastupi je preveliki mamac pa se svakog ljeta momčad ciljano stvara samo za tih nekoliko svetih pretkola i to u nezdravoj atmosferi sveopće euforije.
Bez Europe Hajduk će manje zaraditi i slabije utržiti, ali će imati dovoljno vremena i mira da pruži šansu domaćim igračima, što je ideja na kojoj se projekt Našeg Hajduka temeljio od početaka, a koji nikako da zaživi. Omladinska škola navodno već godinama sjajno funkcionira, a u jednoj sezoni bez kontinentalnih nastupa moglo bi joj se napokon dati prava prilika. Iako nisam siguran da je to nekome u interesu. Taj mogući potencijal snažno je oružje.