HUGO GUILLAMÓN (25) postao je novi igrač Hajduka prošlog tjedna. Došao je iz Valencije gdje je imao važeći ugovor do sljedećeg ljeta, a u utorak je potvrđeno da su klubovi postigli dogovor o transferu. U Split je došao bez odštete, a njegov dosadašnji klub zadržat će pravo na postotak od sljedećeg transfera.
Španjolski veznjak je rješenje za poziciju šestice, a igrao je u karijeri i kao stoper. Potpisao je dvogodišnji ugovor s Hajdukom do ljeta 2027. godine. Guillamon je dao veliki intervju za španjolsku Marcu u kojoj je otkrio neke pojedinosti oko dolaska u Hajduk, a mi isti prenosimo u cijelosti.
Znali ste moju situaciju, bilo je jasno da moram tražiti izlaz. Trener i klu su bili iskreni sa mnom. Imao sam druge opcije u Španjolskoj i vani, ali htio sam napustiti zemlju. Istina je da hrvatska liga nije među pet najjačih, ali igrao sam protiv hrvatske reprezentacije u mlađim kategorijama i znam da imaju jako dobru razinu.
Kad su me nazvali, svidjela mi se ideja. Razgovarao sam i s Rakitićem, koji mi je ispričao ponešto o klubu. Hajduk je povijesni, najveći u Hrvatskoj, s ogromnom navijačkom bazom. Smatram da je to dobra opcija za mene. Imam veliku želju dokazati sam sebi da ovdje mogu odigrati sjajnu sezonu.
Da. Želio sam promjenu, novi zrak i novi klub. Ovo je momčad s ozbiljnim projektom, koja će se boriti za naslov. Klub raste, ima trenera o kojem sam čuo samo pozitivne stvari. Želim novi početak i dokazati sebi da ovdje mogu odigrati veliku sezonu.
U Valenciji je bilo teško. Imao sam kontinuitet, osjećao se važnim, ali malo-pomalo to sam izgubio i nije bilo lako vratiti se. Nisam zadovoljan proteklim godinama. Znam da sam mogao dati više i nisam bio na svojoj razini. Bilo je ozljeda i nedostatka minuta.
Zato sam trebao promjenu, napustiti klub i otvoriti nova vrata. Valencia je moj dom i uvijek ću biti zahvalan. Valencijanist sam od djetinjstva i to ću uvijek ostati. Bilo mi je teško završiti ovako, ali život ide dalje.
Da. Nije bilo potrebno izdvajati me da bi bilo jasno da moram otići. Ove su pripreme bila posebno teške jer nisam mogao biti s ekipom. Da su mi dopustili trenirati, našlo bi se rješenje. Nikad ne bih pravio probleme. Htio sam igrati i osjećati se važnim. Bilo je teško, ali to se događa u nogometu. Nemam nikakvih zamjerki ni prema klubu ni prema treneru, želim im sve najbolje.
Naravno. Njihova podrška mi je bila ogromna. Pomogli su mi kroz ovo razdoblje. Čak i oni novi, kojima je odluka bila čudna. Zahvalan sam na svemu. Lijepo je znati da ostaju prijateljstva za cijeli život.
Da, jako važna. Imam tim iza sebe, ne samo psihologe, nego i kondicijske trenere, nutricioniste… Današnji nogomet traži da se pazi na svaki detalj jer konkurencija je ogromna. Ja nastojim biti maksimalno spreman i raditi na svakom segmentu. Nogomet danas traži da paziš na svaki detalj jer ima puno spremnih igrača koji ti odmah uzmu mjesto.
Ključna. Vrijeme s obitelji je neprocjenjivo. Nakon što sam postao otac, sve ostalo je u drugom planu. Nogomet volim, ali kod kuće nastojim isključiti se i posvetiti njima. Ako doma nisi sretan i miran, to ti se vraća na terenu.
Bilo je nevjerojatno. Igrati na Svjetskom prvenstvu za svoju zemlju je iskustvo koje se ne zaboravlja. U Valenciji sam bio standardan i važan. Istina, nisam igrao na SP-u jer sam imao problema s koljenom, ali sam išao pod svaku cijenu.
Nakon povratka sve je postalo teško – izgubio sam kontinuitet i status u ekipi. S dolaskom Baraje nisam imao mnogo minuta. Klub je prolazio kroz težak period i nisam se uspio nametnuti.
Da. Ja sam Valencijanist i boljelo me. Nije bilo samo do mene, već zbog kluba i navijača. Rezultati nisu stizali i bilo je vrlo teško. Svi smo patili, a nemoć na terenu bila je najteža.
Ne, nikada. Samokritičan sam i znam da nisam bio na svojoj razini. To me ljutilo, ali nikad nisam sumnjao u sebe. Znam što mogu i sad želim to ponovno pokazati.
Guillamón ima 25 godina, iza sebe ozbiljnu karijeru u Valenciji, ali i diplomu iz biomedicinskog inženjerstva, završenu s najvišom ocjenom. Kaže da su ga roditelji i prijatelji poticali da ne zapostavi obrazovanje, a sam priznaje da mu je to služilo i kao bijeg od nogometnih pritisaka. "Studij mi je bio način da promijenim okruženje i ne razmišljam stalno o nogometu", rekao je.