GORAN Ivanišević je otišao u legendu. Izišao je iz All England Cluba u hrvatskom dresu. Čast da mu bude posljednji protivnik imao je Lleyton Hewitt.
Lleyton Hewitt, sedmi nositelj, bio je prejak. Inspiriran, kvalitetan.
Evo kronologije "jednosmjernog" meča:
Goran je kod 4:1 za Hewitta spasio dvije break lopte u svom stilu. Morao je riskirati, jer Lleyton je danas odlično vraćao servise.
No, pri 5:2 za Hewitta, Ivanišević gubi još jedan servis, a s tim i set.
Na početku drugog seta svaki igrač držao je svoj servis. Ivanišević je odigrao jednu loptu kroz noge, jako atraktivno. Stari, dobri Zec. Gledali smo uistinu lijep tenis.
Hewitt je kod vodstva 4:3 iskoristio treću break loptu i otišao na 5:3. Servis gem za set bio je formalnost. 6:3.
Ivanišević je u prva dva seta igrao lošije nego u prva dva kola. Bolje reći, ne na razini da u Wimbledonu pobijedi Hewitta. U cijelom meču nije imao ni jednu break priliku. Australac je sigurno servirao, a bio je opasan i na protivnikov servis.
U treći set je Goran ušao nešto bolje. Držao se sve do 4:4, a onda je Hewitt napravio break i bez problema ubilježio pobjedu 3:0 u setovima i izborio 4. kolo.
Nakon završetka meča uslijedio je "standing ovation" prepunog gledališta na centralnom terenu. Goran je obukao hrvatski dres s brojem 10, isti dres u kojem je zabio gol na oproštaju Zvone Bobana, a Englezi su pljeskali uz osmjehe na licima.
Temperamentni Splićo ostat će zapamćen kao sportaš koji nam je donio najviše sreće, ali nam je pojeo najviše živaca. Hrvatska nogometna reprezentacija prema njemu nije ništa. Sjetimo se slavlja nakon osvajanja Wimbledona 2001. Sjetimo se i tri izgubljena finala. Koliko se tona noktiju nagrizlo...
Kakav lik. Postoji li sportaš ili čovjek s više praznovjerja od njega? Jesti istu hranu u istom restoranu, uvijek se dizati iz stolice poslije protivnika, ne pregaziti tada preko crte...i jednom je upalilo. Sasvim dovoljno da ostvari svoj najveći životni san. 9.7.2001.
Nositelj zastave na prvom nastupu neovisne Hrvatske na Olimpijskim igrama. Barcelona 1992. I odmah dvije bronce. U singlu i u paru s Prpićem.
Otac mu je prodao kuću da bi mu omogućio trenera i prva putovanja. Nije stigao ni završiti srednju školu.
Prvi nastup na ATP Touru ubilježio je 1988. s nepunih 17 godina.
Osvojio je ukupno 22 pojedinačna naslova i 9 naslova u parovima.
Jedini Grand Slam naslov: onaj Wimbledon 2001.
Nikada nije bio prvi na ATP ljestvici. Drugo mjesto je držao datuma 4.7.1994.
Odnos pobjeda i poraza u karijeri mu je 597:332. Samo još tri do okruglih 600.
A lova? Sve se vratilo, i to višestruko. Ukupna zarada od nagradnog fonda je 20 milijuna dolara. Dodajmo tome još i sponzore. Goran nikada nije bio škrt. Odazvao se svim humanitarnim akcijama kad su ga zvali.
Hvala ti na svemu, pamtimo te kao jednog od najvećih sportaša Hrvatske ikad. A posebno kao čovjeka koji je proširio glas o postojanju male ali jake Hrvatske više od bilo kojeg političara.
Matko Rak