ČUDESNI hrvatski veslači Valent i Martin Sinković osvojili su svoju treću zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u karijeri obranivši naslov olimpijskih prvaka u dvojcu u Parizu. Sinkovići su do zlata stigli u jednoj od najboljih utrka u povijesti veslanja. 500 metara prije cilja bili su četvrti s dvije i pol sekunde zaostatka za vodećim Britancima Oliverom Wynne-Griffithom i Tomom Georgeom, uz minimalni zaostatak za drugim Rumunjima i trećim Švicarcima.
Tada su dignuli tempo, vrlo brzo se odvojili od Rumunja i Švicaraca, u zadnjih 100 metara dostigli i prestigli Britance te ciljem prošli u vremenu 6:23.66 minuta, 45 stotinki ispred drugih Britanaca.
Britanski komentatori na Eurosportu u očaju su pratili kako hrvatski čamac juri stazom i prestiže konkurenciju. "Sinkovići jure po srebro, ali nema šanse da dostignu Britance do kraja", rekao je jedan od komentatora 350 metara prije kraja utrke.
No, kako su Sinkovići počeli dizati ritam i veslati prema pobjedi, Britanci su počeli jaukati, da bi nakon poraza britanske posade jedan od komentatora u očaju viknuo: "Ma, neeeee!" Reakcije britanskih komentatora pogledajte OVDJE.
Valenta Sinkovića smo uhvatili na aerodromu u Zagrebu, gdje je čekao let za Split. Napokon je došlo vrijeme za zasluženi odmor. Čovjeka koji je Hrvatskoj donio četiri olimpijske medalje (tri zlata s bratom Martinom i srebro u četvercu u Londonu 2012.) zamolili smo da nam opiše prve dojmove nakon povratka iz Pariza.
Valent, sad slijedi zasluženi odmor?
O da. Do sredine rujna bit ću u Dalmaciji. Split, Čiovo, Korčula, Dubrovnik... Gdje nas ponese.
Kad se sportaši s Igara vraćaju s medaljama, posebice zlatnima, uobičajena prva reakcija je da kažu da još nisu svjesni što su napravili i da će proći puno vremena dok postanu svjesni ostvarenoga. Kod vas dvojice ispada da idete na izlet, a ne na Igre?
Ha, ha. Ma dobro, nije baš tako, ali da, nekako smo se navikli vraćati s medaljama. Međutim, ova utrka je po svemu bila posebna i zato smo je doživjeli tako emotivno. Tako da je ova situacija sad i nama nešto novo. Kad kažem nešto novo, mislim na količinu emocija koje smo sad doživjeli, i kroz utrku i nakon nje. Nikad nisam doživio nešto slično.
U finale niste ušli kao favoriti, a i sami ste rekli da ćete promijeniti uobičajenu taktiku snažnog starta jer više niste ni tako mladi.
Da, nismo bili favoriti, a i sama utrka je bila drugačija, posebna. S četvrtog mjesta smo u zadnjim metrima došli do zlata. I dalje ne mogu vjerovati da smo iz takve pozicije došli do prvog mjesta u zadnja tri zaveslaja.
Brojni stručnjaci su rekli da je ta utrka bila jedna od najboljih u povijesti veslanja, a rijetko se dogodi i da čitav svijet u superlativima piše o jednoj veslačkoj utrci.
Istina, nikad prije nisam imao takva iskustva. Utrka je ispala savršena. Dramatična, uzbudljiva, a na kraju smo i pobijedili. Bolje nije moglo. Ovo je nešto posve drugačije. U Tokiju smo od samog početka dominirali tako da je zlato bilo izgledno, a ova drama je čitavoj priči dala dodatnu draž.
Jeste li bili šokirani kad ste ušli u cilj i vidjeli da ste uzeli zlato?
Nismo bili baš šokirani jer smo i u polufinalu veslali jako dobro i vjerovao sam da možemo biti dobri i u finalu, ali priznajem da sam se šokirao raspletom jer na polovici utrke nisam vjerovao da možemo stići toliki zaostatak i biti prvi. Razvoj utrke je bio takav da nismo vjerovali da ćemo biti prvi, ali srećom, pogriješili smo.
Pretpostavljam da su Englezi bili u nevjerici kad su shvatili da su izgubili dobivenu utrku?
Bili su strašno razočarani. Sjajni su momci. Čestitali su nam, kasnije smo izašli proslaviti medalje, ali da, nije im bilo lako jer su znali što su propustili.
Jeste li vidjeli sad već viralni video i čuli kako je engleski komentator zvučao u finišu utrke?
Da, da. Odmah su nam poslali taj video. Baš mi je bilo fora poslušati.
Osvajači medalja iz Pariza nekako su najviše oduševljeni druženjem i slavljem s navijačima kod Eiffelovog tornja. Kako ste vi to doživjeli?
Ma nešto savršeno. Prekrasno. I nama sportašima, a i navijačima. Stavili su ogromne tribine i svatko je mogao besplatno doći. Ulaziš s medaljama, muzika, plešeš, slaviš, svi smo zajedno. Nešto zaista posebno. Čak sam završio nekome na ramenima.
Jeste li stigli popratiti nešto od ostalih sportova?
Bio sam na svemu. Rukomet, vaterpolo, tenis, Tin Srbić... Donna Vekić me posebno oduševila. Posebno zato što je igrala u polufinalu Wimbledona i imala je jako malo vremena za prilagodbu na zemlju, koja joj nije najdraža podloga. Baš se na njoj vidjelo s kakvim je motivom igrala za Hrvatsku. Bila je puna samopouzdanja jer nije igrala samo za sebe nego i za svoju državu. Ma oduševila me. Svaka joj čast.
Novak Đoković, vjerojatno najveći tenisač svih vremena, nakon što je napokon osvojio olimpijsko zlato, naklonio vam se rekavši da je on napravio nešto što ste vi napravili više puta, kao da ste u šetnji parkom. Koliko vam te riječi znače ako znamo da ih je rekao jedan od najboljih sportaša u povijesti?
Da, čuo sam da je to rekao. Kad nešto takvo kaže čovjek koji je jedan od najvećih u povijesti sporta, u svim sportovima, ne samo u tenisu, onda nema druge nego da se osjećaš ponosno. Prekrasna izjava i hvala mu od srca na tome. S Novakom se družimo svaki put kad za to bude prilike. U Tokiju smo zajedno večerali, a sad smo se vidjeli i u Parizu. Rekao nam je da nas podržava, da nas stalno prati, baš kao i mi njega. Zaista lijepo od njega što je to rekao.
Čitao sam da su brojni sportaši rekli da su im ove Igre bile najdraže na kojima su sudjelovali. Iza vas su četiri nastupa na Igrama. Možete li Pariz usporediti s Londonom, Rijem i Tokijem?
Čista perfekcija. Bilo je savršeno. U Londonu mi je bilo najbolje, a Pariz je u tom rangu. Čitava organizacija je bila fenomenalna, na svakom borilištu je sve bilo krcato, nema natjecanja gdje publika nije došla u ogromnom broju. Onda taj 'champions walk', o čemu sam već pričao. Oduševljen sam. Smještaj, hrana, ma sve... Jedino, ako bih mogao dati jednu malu zamjerku, onda je to što nije bilo klime u sobama, pa je bilo jako teško spavati kad su bili vrući dani.
Niste imali klimu?
Ma da, ideja je bila da Igre budu što više ekološki osviještene i pokušali su izbjeći štetne emisije stakleničkih plinova, CO2 i slično. Naravno, to lijepo zvuči i OK je, ali nije baš bilo ugodno kuhati se na onim vrućinama. Zato je većina reprezentacija ponijela svoje klima-uređaje, ha, ha. Ali sve ostalo... Staza duga, prostrana, vrijeme je bilo savršeno. Teško da je moglo biti bolje.
Ovo zlato ste osvojili u 37. godini, Martin je u 35. Ipak, nakon pobjede ste najavili dolazak "starih jaraca" u Los Angeles za četiri godine. Zaista ćete doći na još jedne Igre?
Da, da, stari jarci. Nisam ja to rekao, Martin je, ha, ha. Nadamo se. Mislim, možda bi bilo dobro da smo se ovako s trećim zlatom zaredom oprostili, ali Igre su Igre. To je najveći sportski događaj na svijetu i ne znam, mislim da ćemo veslati sve dok nam je gušt. Želja mi je otići na još jedne Igre.