BEZIDEJAN i nemoćan – to su dvije riječi kojima bi se najbolje mogla opisati današnja Dinamova gostujuća utakmica u Varaždinu. Sve dobro što su dinamovci napravili u posljednja dva kola SHNL-a, što je moglo ulijevati određenu pozitivu ususret utakmici u Varaždinu, Plavi danas nisu ni blizu ponovili. Dovoljan zaključak donosi i pogled na statistiku koja kaže da su uputili samo jedan udarac u okvir gola u cijeloj utakmici.
U utakmici koja je završila rezultatom 1:1 Dinamo je nadoknadio jedan bod razlike u odnosu na Rijeku, dok je Hajduk pobjedom protiv Šibenika preuzeo vrh SHNL-a. Iako je trener Fabio Cannavaro na konferenciji prije utakmice rekao da ga ne zanimaju termini utakmica, činjenica da je Dinamo mogao nadoknaditi tri boda u odnosu na Rijeku trebala je biti i više nego dovoljan motiv igračima da kvalitetnom igrom opravdaju ulogu favorita.
Da nije bilo penala Brune Petkovića nakon nespretnog rušenja Marija Marine u kaznenom prostoru, Dinamo bi utakmicu završio s jednom vrlo izglednom prilikom, kada je Marko Pjaca u 55. minuti lijepo proigrao Luku Stojkovića koji iz blizine nije uspio matirati Olivera Zeleniku.
Ne znamo je li instrukcija trenera Cannavara bila da dinamovci generalno više pucaju po golu, no u nedjeljnoj utakmici velik broj igrača okušao se iz velikih udaljenosti te nijedan nije bio ni blizu precizan u svojim pokušajima.
U tim situacijama tako su i gubili posjed za svoju momčad i posljedično prepuštali loptu Varaždinu, koji je u cijeloj utakmici osim završnice susreta bio i više nego ravnopravan. Također, Dinamo ni u jednom periodu prije sudačke nadoknade nije uspio stvoriti dulji pritisak, nego je upravo nerezonskim šutevima izvana često presijecao ritam.
Nijedan igrač nije odigrao na svojoj razini. Ranije smo pisali kako je možda i posljedica dobrog nogometa u posljednjim utakmicama bila činjenica da je Talijan na teren stavio najbolje tehničare – Petra Sučića, Josipa Mišića, Martina Baturinu i Luku Stojkovića – no i oni su s ostatkom ekipe potpuno podbacili protiv Varaždina.
Nekoliko oslobađanja pritiska Sučićevim minijaturama bile su jedine situacije vrijedne spomena u Dinamovoj izgradnji napada, za koji ne pamtimo da je bilo ovoliko nemoćan, izuzev situacija u utakmicama protiv Hajduka i Rijeke kada su Plavi ostali na terenu s desetoricom.
U prijašnjim utakmicama, čak i kada Dinamo nije imao rezultat, imao bi terensku dominaciju iz koje bi protivnici najčešće Plave kažnjavali opasnim tranzicijama. Protiv Varaždina posebno brine manjak kontrole – faktora koji se isticao kao segment u kojem se Dinamo poboljšao pod Cannavarom.
U tome možda i leži veći Dinamov problem od samog prosipanja bodova. Iako smo u razdoblju sezone kada su pobjede imperativ u odnosu na način na koji je do njih došlo, utakmica s Varaždinom ne ulijeva samopouzdanje da bi Dinamo u sljedećem ogledu protiv Istre mogao naglo proigrati i stvoriti novi pobjednički niz.
Dinamo je i prije znao gubiti bodove na razne načine, no u svakoj od tih utakmica moglo se reći da je stvorio nešto značajno u napadačkom dijelu, što nije slučaj za ovu utakmicu. Obično bi presuđivale loše reakcije u obrani, efikasnost suparnika i vlastita neefikasnost, no naglasak nakon Varaždina ne bi trebao biti na protivniku, koji je uz sve navedeno odigrao sjajno, nego na Dinamovoj nemoći.
Također se ponovno potvrdilo Cannavarovo upozorenje s konferencije prije utakmice - Dinamo ima ozbiljan problem s igrom u gostima.
"Igračima sam pokazao nemjerljivu razliku kada igramo kod kuće i u gostima, to je nevjerojatno. Kod kuće imamo više samopouzdanja, osjećamo da ćemo pobijediti, ne odustajemo u drugom poluvremenu. U gostima smo drugačiji. Imamo četiri pobjede, tri neriješena rezultata i pet poraza", govorio je Talijan.
Dinamovci su igrom potvrdili te navode i dodali još jedan neriješeni rezultat u neslavni rekord. Upravo bi ova utakmica mogla biti jedna od onih na koju bi Plavi mogli gledati sa žaljenjem ako u konačnici ne ostvare cilj i osvoje naslov prvaka. Svaka sljedeća ovakva utakmica, uključujući i ovu, dodatno će ih udaljiti od tog pothvata.