BOBBY MOORE rođen je 12. travnja 1941., a umro je 24. veljače 1993. godine. Bio je legendarni engleski nogometaš, naširoko priznat kao jedan od najvećih braniča u povijesti nogometa. Rođen u Londonu, većinu svoje klupske karijere proveo je u West Hamu, gdje je odigrao više od 600 utakmica tijekom 16 godina. S West Hamom je osvojio FA kup 1964. i Kup pobjednika kupova 1965. godine.
Kao kapetan engleske reprezentacije, Moore je vodio momčad do njihove jedine titule svjetskog prvaka na Svjetskom prvenstvu 1966. godine, održanom u Engleskoj. U finalu protiv Zapadne Njemačke, koje se igralo na stadionu Wembley, Engleska je pobijedila rezultatom 4:2 nakon produžetaka.
Mooreova brza reakcija i precizno dodavanje omogućili su Geoffu Hurstu postizanje prvog engleskog pogotka, izjednačivši rezultat na 1:1. Nakon završetka utakmice, Moore je primio Jules Rimet trofej od kraljice Elizabete II., stvarajući jednu od najupečatljivijih slika u povijesti engleskog nogometa.
Za englesku reprezentaciju nastupio je 108 puta između 1962. i 1973. godine, držeći rekord po broju nastupa za jednog braniča sve do 2009. godine. Njegova sposobnost čitanja igre, smirenost pod pritiskom i vođenje momčadi učinili su ga ikonom engleskog nogometa. Nakon igračke karijere, Moore je imao kratke trenerske angažmane, uključujući vođenje Southend Uniteda.
Nažalost, Moore je preminuo 24. veljače 1993. godine od posljedica raka debelog crijeva, u dobi od 51 godine. Njegova smrt bila je veliki gubitak za nogometni svijet, a njegova ostavština nastavlja živjeti kroz brojne počasti. Brončani kip Bobbyja Moorea postavljen je ispred stadiona Wembley, a West Ham je njegov broj 6 povukao iz upotrebe. Nakon njegove smrti, Franz Beckenbauer, Sir Alex Ferguson i Pelé izjavili su da je Moore najbolji branič kojeg su ikada vidjeli.