U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.
Gotovo četiri milijuna ljudi napustilo je Istočnu Njemačku tijekom 40 godina postojanja te zemlje i pobjeglo na Zapad. Među njima je bilo i oko 600 sportaša. Režim ih je smatrao izdajnicima domovine, često ih progonio i sudio im u odsutnosti, ali malo tko je tako skupo platio svoju slobodu kao Lutz Eigendorf.
Do početka 1979. godine Eigendorf je postao elitni proizvod istočnonjemačkog nogometnog sustava, reprezentativac i standardni prvotimac Berliner FC Dynamo. Upravo se bio oženio i dobio kćerkicu, uživao sve beneficije zvijezde režimskog kluba koji je upravo započeo desetogodišnju šampionsku dominaciju i pred njim je bila blistava sportska i osobna budućnost.
Nikome nije pričao o svojim snovima
Međutim, Eigendorf je imao snove o kojima nitko iz njegove okoline nije imao pojma. Čeznuo je za životom i karijerom na Zapadu, daleko od represivnog komunističkog sustava u kojem se više nije osjećao slobodno. Tražio je i pronašao priliku za bijeg, zaigrao u Bundesligi, no njegova sloboda nije potrajala ni četiri godine.
Zamjerio se osobno Erichu Mielkeu, ministru državne sigurnosti i jednom od najmoćnijih ljudi komunističkog režima. BFC Dynamo bio je njegov projekt, njegova igračka, i kad je Eigendorf prebjegao na Zapad, osjećao se izdanim, prevarenim i osramoćenim.
Nesretnom nogometašu to nikad nije oprostio. "Budem li ja tako htio, Eigendorf više nikad neće igrati nogomet", rekao je Mielke 1981. pred svjedocima. Osim toga, Eigendorfov bijeg bio je poniženje i za Stasi, kako se Ministarstvo državne sigurnosti skraćeno zvalo, a Mielke je vrlo dobro znao da građani moraju biti u strahu od tajne policije da bi ona bila učinkovita.
Karijera u sjeni državnog sigurnosnog aparata
Lutz Eigendorf rođen je 16. srpnja 1956. u Brandenburgu, oko 70 kilometara zapadno od Berlina. Nogometom se počeo baviti kao osmogodišnjak u lokalnom klubu BSG Motor Süd Brandenburg, a 1970. odlazi u Istočni Berlin u poznatu sportsku školu "Werner Seelenbinder". Ubrzo se priključio omladinskom pogonu Berliner FC Dynama, jednog od najvažnijih klubova u DR Njemačkoj.
Do sredine 70-ih godina bio je jedan od najvećih istočnonjemačkih talenata. Igrao je uglavnom kao defenzivni veznjak ili libero. Njegovi tadašnji suigrači opisuju ga kao tehnički dobro potkovanog, munjevitog i snažnog u duelima. Zbog stila igre i pozicije dobio je nadimak "Mali Franz", što je bila aluzija na tada najveću zvijezdu njemačkog nogometa, Franza Beckenbauera.
Činjenica da je brzo stigao do berlinskog Dynama, kluba pod patronatom sigurnosnog aparata, govori da se Eigendorfa smatralo politički pouzdanim, ideološki "ispravnim" i sportski iznimno perspektivnim nogometašem. Zato mu je omogućeno da vojni rok služi u prestižnoj Gardijskoj pukovniji Ministarstva državne sigurnosti te da se potom fiktivno zaposli kao civilni službenik Narodne policije.
Za prvu momčad debitirao je 1974. sa samo 18 godina i do kraja sezone propustio samo jednu utakmicu. Njegova najbolja sezona u Berlinu bila je 1978./1979. kada je Dynamo prvi put osvojio titulu nacionalnog prvaka. Odigrao je 16 utakmica i postigao tri pogotka.
Posljednji nastup za Dynamo u istočnonjemačkoj Oberligi imao je 17. ožujka 1979. godine, tri dana prije bijega na Zapad, u uvjerljivoj pobjedi 10:0 protiv Zwickaua. Eigendorf je za berlinski klub u nepunih pet godina odigrao 100 ligaških utakmica i postigao sedam golova. No, istočnonjemački nogometni sustav kasnije ga je praktički izbrisao i do 1990. u statistikama njegova imena nije bilo.
Eigendorfu su predviđali blistavu karijeru nakon što je 1978. debitirao za istočnonjemačku reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Bugarske u Erfurtu. U debitantskom nastupu postigao je dva gola, a ukupno je za seniorsku reprezentaciju odigrao šest utakmica.
Puno dublji trag ostavio je u mladoj reprezentaciji Istočne Njemačke, s kojom je 1978. stigao do finala Europskog prvenstva U-21. U dvije utakmice Jugoslavija je bila bolja (1:0, 4:4), uz ukupno četiri gola Vahida Halilhodžića. U jugoslavenskoj reprezentaciji igrali su, među ostalima, Velimir Zajec, Srećko Bogdan, Miloš Hrstić, Damir Desnica i Blaž Slišković.
Bijeg u Kaiserslautern usred sezone
Priliku za bijeg Eigendorf je dočekao 20. ožujka 1979. Dynamova momčad odigrala je prijateljsku utakmicu protiv Kaiserslauterna i potom na putu kući zastala u Gießenu. Dok su šetali gradom, odvojio se od suigrača i nestao. Uzeo je taksi i vratio se na stadion Kaiserslauterna, jedino mjesto u Zapadnoj Njemačkoj gdje je nekoga poznavao.
Na stadionu Betzenberg, koji danas nosi ime slavnog nogometaša Kaiserslauterna Fritza Waltera, zatekao je direktora kluba Norberta Thinesa. Navodno mu je Eigendorf rekao: "Sada sam ovdje i ovdje namjeravam ostati." Kaiserslauternov dužnosnik odmah je shvatio ozbiljnost situacije i privremeno sklonio 23-godišnjeg izbjeglicu od očiju javnosti. Danima nitko nije znao gdje se nalazi.
Prvih nekoliko dana proveo je u malom seoskom pansionu pod lažnim imenom, a onda ga je Thines primio u svoj stan. No, njegova odsutnost nije prošla nezapaženo na Istoku. Suparnički navijači izrugivali su se Dynamu, koji kao režimski klub nikad nije bio posebno popularan izvan glavnog grada, uzvikujući na utakmicama: "Gdje vam je Eigendorf?" i "Najkraći put na Zapad vodi preko prve postave Dynama!"
"Prodao se i izdao domovinu"
Ubrzo je zapadni tisak počeo pisati o "bijegu DDR-Beckenbauera", dok je s druge strane Berlinskog zida objavljena samo kratka vijest da je "Dynamov igrač namamljen novcem tijekom prijateljske utakmice na Zapadu pristao izdati svoju domovinu i pobjeći".
Eigendorfov bijeg iznenadio je sportske dužnosnike i Ministarstvo državne sigurnosti. U strahu da i drugi nogometaši ne krenu njegovim putem, pojačana je "ideološka provjera igrača" i otkazane su sve neslužbene utakmice u "nesocijalističkim područjima". Tako je Eigendorf u osramoćenom Mielkeu dobio moćnog neprijatelja.
Lutzova supruga Gabriele i njihova dvogodišnja kći Sandy ostale su u Istočnoj Njemačkoj. Stasi joj je podmetnuo svog agenta i njezina nekadašnjeg udvarača kao ljubavnika. Navodno je to bila ideja Gabrieline majke, koja je smatrala da će se Lutz zbog ljubomore vratiti ženi i kćeri. To se, međutim, nije dogodilo. Stasi se pobrinuo da Gabriele ekspresno dobije razvod i kasnije se uda za agenta kodnog imena Romeo.
Kaiserslautern je odmah pokušao registrirati Eigendorfa i ponudio 100 tisuću maraka odštete, ali Dynamo je odbio bilo kakve pregovore i zatražio dvogodišnju zabranu nastupa. FIFA ga je suspendirala samo na godinu dana i pravo nastupa za svoj novi bundesligaški klub stekao je u proljeće 1980. Dobio je godišnju plaću od 100 tisuća maraka. U međuvremenu je ishodio trenersku licencu i vodio klupske juniore.
Četvrtfinale Kupa UEFA-e protiv Real Madrida
U Kaiserslauternu je Eigendorf zatekao švedskog vratara Ronniea Hellströma, slavnog razbijača Hans-Petera Briegela, odlične veznjake Hannesa Bongartza i Friedhelma Funkela, iskusnog napadača Reinera Geyea te mladog braniča Andreasa Brehmea. Bila je to odlična ekipa koja je dvije sezone zaredom zauzimala četvrto mjesto u Bundesligi i stigla do finala DFB kupa 1981.
Debitirao je u Bundesligi 11. travnja 1980. u pobjedi 4:1 protiv Bochuma, a svoj prvi bundesligaški gol postigao je 26. travnja u pobjedi 2:0 protiv 1. FC Kölna. Za Kaiserslautern je odigrao 53 bundesligaške utakmice i postigao sedam golova.
Vrhunac Eigendorfove međunarodne karijere bio je plasman u polufinale Kupa UEFA-e, preteče današnje Europske lige, pobjedom 5:0 protiv Real Madrida u uzvratnoj četvrtfinalnoj utakmici. U prvom dvoboju u Madridu španjolski klub slavio je 3:1.
Budući da ga je berlinski okružni sud još u travnju 1979. osudio na dvije godine zatvora zbog "ilegalnog prelaska granice" i za njim raspisao potjernicu, Kaiserslautern ga zbog opreza nije vodio na gostovanja iza Željezne zavjese, u Moskvu i Sofiju.
Kaiserslauternov europski put završen je u polufinalu. U dvije utakmice bolji je bio kasniji pobjednik Kupa UEFA-a, IFK Göteborg. Čini se da je potkraj te sezone u Kaiserslauternu izgubio fokus, počele su ga mučiti i ozljede, pa je s vremenom završio na klupi za pričuve.
Eigendorf je neprestano kritizirao režim
U ljetnom prijelaznom roku 1982. Eigendorf je prešao u Eintracht Braunschweig za 400 tisuća maraka odštete. Za novi klub stigao je odigrati tek devet službenih utakmica i postići dva bundesligaška pogotka, oba iz kaznenih udaraca protiv Arminije Bielefeld u siječnju 1983. godine.
Za razliku od većine ostalih njemačkih prebjega, Eigendorf nije šutio. Stalno je istupao u zapadnonjemačkim medijima i kritizirao komunistički režim. Pred Berlinskim zidom u televizijske kamere govorio je o kršenjima ljudskih prava i političkoj represiji na Istoku. U pozadini se vidio stadion Dynama. Stasi mu nije mogao oprostiti što time potiče druge sunarodnjake da napuste Istočnu Njemačku.
Eigendorfovi snovi ugašeni su jedne kišne večeri na ulici u četvrti Querum u zapadnonjemačkom gradu Braunschweigu. Svojim Alfa Romeom GTV6 u alkoholiziranom stanju, s 2.2 promila, zabio se u drvo. Preminuo je u bolnici dva dana kasnije, ne probudivši se iz kome. Ni danas nije posve jasno je li se dogodila nesreća ili je nogometaš ubijen.
Eigendorf je posljednji put viđen u svjesnom stanju kasno navečer 5. ožujka 1983. Istog dana popodne bio je na klupi za pričuve tijekom bundesligaške utakmice njegova Eintrachta protiv Bochuma. Potom je otišao u omiljeni pub Cockpit i tamo sa svojim instruktorom letenja Manfredom Müllerom popio piće. Sutradan su trebali imati sat letenja.
Što se događalo u kobnih 60 minuta?
Prema Müllerovom iskazu, Eigendorf je u pubu ostao tek 30 minuta. Popio je dva mala piva i djelovao je trijezno. Liječnici su kasnije ustvrdili da bi čovjek njegove građe morao konzumirati gotovo četiri i pol litre piva ili dvije litre vina u pola sata da bi imao razinu alkohola u krvi od 2.2 promila.
Razišli su se oko 22:00. Policija je u 23:08 primila dojavu da se u Forststraße dogodila prometna nesreća. Sportski Alfa Romeo je gotovo potpuno uništen, a vozač je zadobio teške ozljede glave. Policija je kao uzrok nesreće navela prekomjernu konzumaciju alkohola. Ali što se događalo u tih sat vremena i zašto Eigendorf nije odmah krenuo kući, nikad nije sasvim razjašnjeno.
Frustracije zbog zastoja karijere i nesnalaženje u novim životnim okolnostima mogle su nogometaša nagnati da se okrene alkoholu i njegova je vožnja potom završila tragično, pomislili su mnogi. No, nisu svi povjerovali da se dogodila nesreća. Mnogi su uvjereni da su ga Stasijevi agenti nekako omamili, smjestili u njegov auto i da se u takvom stanju odvezao u smrt.
Eigendorfov dosje u Stasiju, pronađen i otvoren nakon ujedinjenja Njemačke, pokazao je da su mladog nogometaša pratili deseci agenata. Osim pedesetak stalnih Stasijevih zaposlenika koji su radili na njegovu slučaju, 17 agenata pratilo je njegovu širu obitelj u Istočnoj Njemačkoj, a četvorica su bila zadužena za samog Eigendorfa u Zapadnoj Njemačkoj.
Bio je pod nadzorom sve do svoje smrti. Stasi je stalno bio u njegovoj blizini i vrbovao je čak i neke njegove prijatelje. Njegova druga supruga svjedočila je kasnije da se Lutz u svoja četiri zida prilično pribojavao Stasija, kao da je osjećao da mu rade o glavi. Međutim, neposredno prije pada istočnonjemačkog režima iz Eigendorfova dosjea nestali su dokumenti i zapisi koji se odnose na okolnosti njegove smrti.
"Upozoravao sam ga da pazi što govori"
Tek godinama kasnije, u drugim dokumentima pronađen je opis ubojstva koji savršeno odgovara onome što se dogodilo Eigendorfu: inscenirana nesreća u alkoholiziranom stanju pojačanom ubrizganim anesteticima.
U dosjeima doušnika otkrivene su i karte koje su pokazivale njegovo uobičajeno svakodnevno kretanje po gradu. Saznalo se i da je Eigendorfa pratio poseban odjel zadužen za likvidacije disidenata i političkih neistomišljenika u inozemstvu.
"To nije bila nesreća, to je bilo ubojstvo. Stasi je uvijek bio u našoj blizini. Znali su sve o nama: gdje nam je spavaća soba, gdje nam je parkiran automobil, kamo se krećemo i tko su nam prijatelji. Bio sam svjestan da mi je život u opasnosti. I ja sam bio pod pritiskom i bojao sam se javno kritizirati režim", rekao je Jörg Berger, istočnonjemački nogometni trener koji je 1979. također prebjegao na Zapad:
"Lutza sam više puta upozoravao da pripazi što govori. Ali Lutz je bio naivan dečko, htio je raskrinkati režim i naučiti ga pameti. Uzalud sam mu govorio da Stasi to neće tolerirati i da će jednog dana zbog toga nastradati."
"Svi smo bili pod prismotrom Stasija"
I Eigendorfovi suigrači shvatili su da je pod nadzorom. "Eigendorf je živio u istoj zgradi kao i ja. U to vrijeme primijetio sam da me stalno prati nepoznato vozilo. I ja sam bio uvučen u njegov slučaj. Očito smo svi bili pod prismotrom zbog njega", napisao je u svojoj biografiji švedski vratar Kaiserslauterna Ronnie Hellström.
Što se stvarno dogodilo te noći 1983. vjerojatno se nikada neće saznati. Njemački novinar Heribert Schwan objavio je 2000. knjigu "Smrt izdajniku. Duga ruka Stasija i slučaj Lutza Eigendorfa" u kojoj tvrdi da je nogometaša u smrt natjerao istočnonjemački agent Karl-Heinz Felgner, kodnog imena Klaus Schlosser.
U Stasijevim se arhivima Felgner uopće ne spominje nakon 1980. godine, pa nema izravnih dokaza da je krivac za Lutzovu smrt. Felgner je čak 2010. pred istražnim sucem u Düsseldorfu priznao kako je dobio zadatak da ubije nesretnog nogometaša za nagradu od 5000 maraka. No, tvrdi da Stasijev nalog nije ni pokušao izvršiti.
Eigendorfovim roditeljima dopušteno je da nazoče pogrebu njihova sina u Kaiserslauternu. Više se nisu vratili u Istočnu Njemačku. Istog dana Stasijevi agenti zaduženi za njegov nadzor primili su poseban novčani bonus. Nikad nije provedena obdukcija njegova tijela niti forenzička analiza njegova auta.
Istraga je zanemarila političku dimenziju
Dana 14. ožujka 1983. Eintracht Braunschweig odigrao je humanitarnu utakmicu za Eigendorfovu 21-godišnju udovicu Josephine i njihova jednomjesečnog sina. Obitelj se našla u teškoj financijskoj situaciji nakon što je osiguravajuća kuća odbila isplatu premije zato što je Lutz u trenutku nesreće imao visoku koncentraciju alkohola u krvi i nije bio vezan.
Josephine Eigendorf i danas je uvjerena da je njezin suprug ubijen: "Nije imao običaj toliko popiti. Osim toga, sljedeće jutro trebao je imati sat letenja. Stalno mi je govorio o svom strahu da će ga Stasi oteti i vratiti na Istok."
"Istraga je potpuno zanemarila političku dimenziju i posljedice Eigendorfova bijega. Bilo je nezamislivo da je Stasi sposoban izvesti takvo ubojstvo na teritoriju Zapadne Njemačke. To je veliki propust istražitelja. Pravosudni sustav nije znao što bi s njegovim slučajem i želio ga je samo što prije zatvoriti", rekao je Andreas Holy, njemački povjesničar koji se bavio smrću Lutza Eigendorfa.
Cijenjeni čitatelji i ljubitelji Retrosportive, obavještavamo vas da autori Retrosportive odlaze na ljetnu stanku kako bismo se mogli posvetiti praćenju Svjetskog prvenstva. Normalnom ritmu i s novim pričama vraćamo se nakon SP-a. Nadamo se da ćete nas i dalje čitati i uživati kao i dosad.