As: Svjetski potop

U JOŠ jednoj tragičnoj večeri za Manchester City, jednoj od mnogih ove sezone, momčad Pepa Guardiole oprostila se od Svjetskog klupskog prvenstva u produžecima protiv Al Hilala, novog bogataša na svjetskoj nogometnoj sceni koji je srušio jednog od najvećih favorita turnira.

U pamćenju će ostati pogodak Marcosa Leonarda na stadionu u Orlandu, preplavljenom plavim bojama. Veličanstveno postignuće saudijske momčadi i veliki kiks Cityja kojem ni Rodrijeva smirenost ni stotine milijuna potrošenih ovog ljeta nisu pomogli da se pridigne, piše As u tekstu naslova Svjetski potop pa nastavlja analizu:

Pohvale vrataru Al Hilala

Iako je u ovom lepršavom i razigranom izdanju City izgledao dobro zahvaljujući Reijndersu, čija je elegancija bila upadljiva. Nizozemac je bio učinkovit i u obrani i u završnici. On i Aït-Nouri, koji je opet bio među najboljima, stvorili su akciju po lijevoj strani koja je dovela do gola Bernarda Silve, i to nakon niza odbijanaca, uključujući i igranje rukom Aït-Nourija, koje sudac nije vidio, a VAR je odlučio ignorirati.

Al Hilal u početku nije znao što ga je snašlo i djelovao je pomalo zbunjeno. No brzo se vratio planu koji je, iako kratko u klubu, osmislio Simone Inzaghi. Igrali su s tri stopera, među njima i Rúben Neves, i uporno pokušavali izbjegavati Cityjev presing dugim loptama. Ipak, najbolji igrač utakmice bio je njihov vratar Bono.

Teško je ne osjetiti žal što je golman takvog kalibra otišao u Saudijsku Arabiju baš kad je bio na vrhuncu. No nije izgubio ništa od one čudesne agilnosti. Skinuo je dvije, tri, pa čak i četiri čiste prilike protiv Cityja koji je napadao preko bokova, najviše preko Dokuja i Savinha. Šanse su imali i Bernardo, i Gündogan, i Haaland, ali svi su završili isto - na Bonu.

Povijesni preokret

Al Hilal je, međutim, pokazao zašto je najjači saudijski i arapski klub. Na krilima brojnih navijača koji su stigli u Orlando, potpuno su promijenili ritam nakon odmora. Najprije je zabio Marcos Leonardo odmah po povratku na teren, a uskoro i Malcom, i utakmica se pretvorila u ludilo, pravi plavi kaos koji je iz Cityja izvukao stare strahove.

Guardiola je imao spremne zamjene prije potopa, ali ih je aktivirao u panici, među njima i Rodrija, koji je morao ući. S njim se vratio red u Cityjevu igru, ali sve je i dalje bilo napeto i daleko od komforne zone. City je imao sreće što je brzo izjednačio, preko Haalanda nakon kornera, no tempo se ubrzao i igra se rasplamsala, što nikako nije odgovaralo Guardioli.

Rodri je donio smirenost i City je opet počeo prijetiti. Najbolju priliku imao je Haaland, čiji je udarac već bio prošao vratara, ali ga je na crti izbacio obrambeni igrač. Tada se činilo da će City preživjeti, ali svaki kontranapad Al Hilala bio je opasan. Bez predaha i u potpunom kaosu, utakmica je otišla u produžetke.

Guardiola je tada povukao još jedan rizičan potez - izvadio je Haalanda i uveo Cherkija i Marmousha. Bio je to hod po rubu. Tim više kad je Koulibaly zabio iz kornera i ponovno bacio City u ponor. Vrijeme je istjecalo, sumnje su se množile, katastrofa se nadvijala. U totalnoj anarhiji, uz Rodrija ponovno izvan igre, Cherki je ubacio jednu loptu u gužvu, a Foden je iskoristio kaos i uspio izjednačiti nešto što se više nije činilo dostižnim, završavaju Španjolci.