Foto: shakhtar.com
TRENIRAO je Eduardo da Silva ovih dana slaganje oproštajnih pisama. Prvo je, prepuno emocija, ostavio u Šahtaru, a drugo bi trebalo stići na ruke Davora Šukera. Dudu ostaje kod kuće, čeka potpis za Flamengo kao potpuno slobodan igrač. Vijest nam je sinoć kasno stigla iz Brazila, a rano jutros krenule su i službene obavijesti. 31-godišnji Dudu, jedan od najvećih, ali ne i do kraja ostvarenih golgetera Hrvatske, klupsku karijeru će završiti u Brazilu. Onu reprezentativnu, čini se, već je okončao, s 22. minute protiv Kameruna.
"Kroz četiri godine koliko je proveo s nama Eduardo je postao miljenik navijača. Njega zavolite već nakon prvog razgovora. Vrlo je inteligentna i osjećajna osoba", Šahtarov je uvodnik u Eduardove oproštajne riječi:
"Ponosan sam što sam predstavljao tako fantastičan klub. Ponosan sam što sam sudjelovao u osvajanju četiri titule i ovu priliku koristim da zahvalim mnogim važnim ljudima. Prije svega predsjedniku Ahmetovu, jer mi je otvorio mogućnosti i jer je vjerovao u moj talent. Zatim gospodinu Lucescuu koji me je vodio, dao mi šansu da igram i pobjeđujem u ovako sjajnoj grupi igrača. Hvala svim mojim suigračima, posebno kapetanu Dariju. Njegovo prijateljstvo i posvećenost na terenu, ali i izvan njega uvijek su mi značili jako puno. Svakako najveće hvala navijačima, od mog debija prihvatili su me kao dio obitelji i na tome ću im zauvijek biti zahvalan. Uživao sam u Donjecku, želim sve najbolje klubu i zemlji"
Flamengo još nije službeno potvrdio transfer, ali tu zapreka ne bi trebalo biti. Čeka se liječnički pregled, a Dudu bi potom trebao potpisati ugovor na godinu i pol dana.
Eduardo je nakon razočarenja na SP-u ostao u Brazilu. Tamošnji novinari tvrde da razumiju zašto je 31-godišnjaku domaći nogometni velikan bio primamljiviji od neke nove europske destinacije. U dresu kluba iz Rio de Janeira Dudu će tako i prvi put zaigrati u brazilskom prvenstvu.
Dinamo rano prepoznao talent
Eduardo je nogometnu karijeru započeo u rodnom Brazilu, u klubu Nova Kennedy, ali nije stekao profesionalno iskustvo u svojoj zemlji. Kao petnaestogodišnjaka uočili su ga skauti zagrebačkoga Dinama te je prešao u juniore toga kluba. Godine 1999. i 2000. bio je nakratko na posudbi u brazilskom Banguu, a nakon toga u zaprešićkom Interu, gdje je u 15 utakmica postigao 10 pogodaka.
Time je po prvi put skrenuo na sebe veću pozornost nogometne javnosti, a i čelnika Dinama, jer je po povratku s posudbe postao standardni član prve momčadi postigavši 9 pogodaka u 24 utakmice. Igrao je redovito i narednih sezona te bilježio sve bolje rezultate. Sezone 2005./06. s 20 postignutih pogodaka u 29 utakmica bio je drugi najbolji strijelac lige, nakon klupskog mu suigrača Ivana Bošnjaka, ali i najbolje ocijenjeni igrač.
Sjajna izdanja u HNL-u
Sezone 2006./07. Eduardo je naprosto briljirao u Dinamovoj momčadi i s 34 pogotka oborio rekord u postignutim golovima u jednoj sezoni, došavši do Top 10 strijelaca 1. HNL ikad. Rekord je do tada držao Goran Vlaović s 29 postignutih pogodaka iz 1993./94.. Iste je sezone postao prvi i jedini igrač koji je od 1992. postigao hat-trick na utakmici vječnog derbija protiv Hajduka (3:0 na Maksimiru 19. svibnja 2007.), a isti taj dan sa 7 pogodaka postao je najbolji strijelac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.
Dana 2. srpnja 2007. potvrđen je njegov prijelaz u engleskog nogometnog velikana Arsenal, za kojeg je potpisao ugovor na četiri godine. Prvotno je objavljena visina transfera od 17 milijuna funti ili oko 24 milijuna eura, no drugi izvori navode puno manji iznos, oko 6 milijuna funti (ili 8,8 milijuna eura).
U pripremnom razdoblju na turniru u Amsterdamu, protiv rimskog Lazija postigao je svoj prvi pogodak za novi klub, a u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka protiv praške Sparte dao je i svoj prvijenac u službenim utakmicama. Neko vrijeme u engleskom prvenstvu nije niti igrao, a kamoli zabijao, nastupivši većinom s rezervama u utakmicama FA kupa gdje je nekoliko puta bio strijelac.
Vrhunac karijere u Arsenalu i težak lom noge
Do sredine je prosinca čekao svoj premierligaški prvijenac dok nije zabio dva pogotka protiv Evertona, te je od tad pogocima počeo vraćati u njega uložen novac i strpljenje trenera Arsenea Wengera. Navijači su ga potom proglasili za najboljeg Arsenalova igrača u prosincu. Također je, došavši u Englesku, od engleskog nogometnog časopisa FourFourTwo svrstan među 100 najboljih svjetskih nogometaša (postavljen je na 89. mjesto).Ukupno je do ozljede Eduardo zabio 12 pogodaka u 22 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.
23. veljače 2008. godine Eduardo je pretrpio tešku ozljedu gležnja na utakmici s Birminghamom kada je na njega nasrnuo Martin Taylor koji je odmah dobio crveni karton. Eduardo je zadobio otvoreni prijelom fibule, odnosno vanjske kosti lijeve noge nakon čega je hitno operiran u birminghamskoj bolnici.
Prvi službeni nastup za topnike nakon ozljede imao je 16. veljače 2009., u utakmici FA kupa protiv Cardiffa, te je pritom postigao dva pogotka. Na toj utakmici se ponovno lakše ozlijedio, a u svojem idućem nastupu tri tjedna kasnije, također u FA kupu, ovaj put protiv Burnleya, trener Arsenala Arsene Wenger mu je dodijelio kapetansku vrpcu. Zaključno sa 16. rujna 2009. Eduardo je postigao ukupno 17 pogodaka u 40 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.
Kraj europske priče u Donjecku
21. srpnja 2010. godine potpisao je za ukrajinske prvake, momčad Šahtara iz Donjecka četverogodišnji ugovor za neutvrđenu svotu, za koju se vjeruje da iznosi oko 6 milijuna funti. Za Šahtar je odigrao 81 utakmicu i pritom zabio 24 gola.
Za hrvatsku reprezentaciju nastupa od 2004. godine i do sada je u 65 nastupa zabio 29 golova.