EMBARGO na kupnju igrača u sljedeće tri godine i "javno-privatno" partnerstvo sa Gradom Zagrebom, to je Dinamov plan namicanja bogatstva potrebnog za gradnju novog stadiona.
Svima je jasno kako je Maksimir u stanju u kojem je već 15 godina, samo sramota i teret Dinamu, Zagrebu i Hrvatskoj i da je jedino rješenje srušiti ga i napraviti novi stadion dostojan kluba i glavnog grada, ali naravno, svi znamo kakva je "situacija".
Mamić je zato odustao od krpanja i šminkanja raspale rugobe kojoj se novi život ne može udahnuti vatrogasnim mjerama ni investicijama u rupu bez dna, kao što je napravio prije tri godine i ima viziju kako do novog doma: Zajednička investicija Dinama i Grada na Kajzerici, s jednakim financijskim udjelima u projektu teškom 300 milijuna kuna.
Vremena megalomanije, "Nacionalnih stadiona", "Hrvatskog Wembleya" i sličnih monumentalnosti za liječenje kompleksa davno su iza nas, pa su u Dinamu nakanili da sagrade "butik stadion" kapaciteta 20 tisuća ljudi, sa svim potrebnim komforom za fanove modernog nogometa - restoranima i neizostavnim shopping mallom.
Naravno, s obzirom koliko Dinamo obitelji Mamić privlači ljude (ili je pravilnije reći "odbija"?), čak i ovakav, duplo manji i neusporedivo udobniji stadion od Maksimira, većinom bi zjapio prazan, ali bi se barem isplatio od najma i prodaje prostora za spomenute uslužne djelatnosti u sklopu stadiona.
Ali, dok čekamo da novi Dinamov stadion nikne na mjestu gdje je trebao biti futuristički "Plavi vulkan", moramo izraziti skepsu u ostvarivost ovakvog projekta.