Domaćin mora u finale, a Hrvatska po broncu

Foto: Hina

HRVATSKA ponovno mora po broncu. Četvrti put u posljednje dvije godine. Izbornik Slavko Goluža u nedjelju će imati priliku učvrstiti svoj nadimak "Slavko Bronačni", jer je domaćin Eura Danska u polufinalu slavila s 29:27.

> Goluža puknuo na presici, Wilbek užasnut: "Ovo mi je najgora presica u životu!"

> Goluža: Danci su sve podredili sebi, a mi smo živjeli kao životinje! Suđenje je bilo poniženje za sport

> Wilbek: Ovo je bio pravi triler

Tko je kriv?

Krivi su prvenstveno hrvatski reprezentativci, koji su najveći kiks napravili u prvoj utakmici drugog kruga Eura. Poraz protiv Francuske značio je da će Hrvatska prolaz u finale tražiti preko aktualnih europskih prvaka i organizatora turnira Danske. Naravno, nije sportski unaprijed podignuti bijelu zastavu, ali Goluža je znao da bi Španjolci bili daleko bolji suparnik od Danaca. Evo i zašto. Europska rukometna federacija dopustila je Dancima da si biraju protivnike u skupini, a osim toga Danska je jedina reprezentacija koja nije trebala putovati iz grada u grad na utakmice. Njihova utvrda bila je Herning, ulaznice za finale planule su tjednima prije početka turnira, a kako i ne bi kada se izbornik aktualnih europskih prvaka, Ulrik Wilbek, želi oprostiti od svoje funkcije obranom naslova. Međutim, Danci nemaju veze s time jer takva su pravila, a ruku na srce što smo mogli očekivati?

Njemački sudački par Lars Geipel i Marcus Helbig nisu isključivi krivci za poraz Hrvatske, unatoč svim mogućim optužbama koje im na dušu stavlja kolega Drago Ćosić. Jednostavno, podlegli su pritisku 14 tisuća napaljenih danskih navijača, koje su, pak, hrvatski reprezentativci vratili u život početkom drugog dijela.

Doduše, izdvojit ćemo samo nekoliko spornih odluka koje su išle u korist danskoj reprezentaciji. Za početak, u 27. minuti dati žuti karton nakon težeg prekršaja u obrani jednostavno nema smisla. Zatim, sporna je bila situacija kada je Anders Eggert udario šakom u nos Denisa Buntića. Bunta je morao ostati na klupi jer mu je tekla krv iz nosa, dok je Eggert odmorio dvije minute na klupi. Posljednji put kad smo gledali, takvi su se startovi kažnjavaju automatskim isključenjem iz igre, odnosno izravnim crvenim kartonom. Međutim, to pravilo na ovoj utakmici nije vrijedilo. Tu bismo svakako mogli spomenuti još nekoliko prekršaja koji su prelazili granicu normalnog faula, a opet koji nisu bili teže sankcionirani od strane njemačkog para.

Goluža će tek kasnije shvatiti: Čupić nije u idealnoj formi, Alilović ne može bolestan braniti u polufinalu

Za razliku od prva tri polufinala koja je junak naše priče Slavko Goluža izgubio, Hrvatska je ovaj put na teren izašla hrabro, odlučila je pokazati da ima muda, što nismo vidjeli, pa, godinama. I to se isplatilo. Odlična 6-0 obrana koja se po potrebi transformirala u 5-1 umrtvila je Hansena, a da je Mirko Alilović, koji je branio pod virozom, skinuo u prvom poluvremenu barem pet lopti sada bismo pisali o 21. derbiju između Francuske i Hrvatske. Bez obzira na Alilovićev loš dan, Hrvatska je igrala zrelo, odgovorno u oba pravca. Obrana je bila ključ svega, dok smo u napadu vidjeli agresivnu Hrvatsku s bezbroj ideja, križanja, kretanja bez lopte. Upravo iz tog razloga na odmor se otišlo pri rezultatu plus dva za Hrvatsku (13:15).

Nakon 10 minuta odmora, Hrvatska je bila u prilici da s dva igrača više ode na nedostižnu razliku i razbije svog protivnika, ali do toga nije došlo. Ivan Čupić je promašio sedmerac, a nakon toga promašio je i dvije prilike, točnije razbranio je Landina koji je onda podigao 14 tisuća danskih navijača na noge. Kasnije se Hrvatska pokušala vratiti u igru, ali nije bilo svježine, nije bilo koncentracije i tu je bio kraj sna o prokletom zlatu. Goluža će uskoro shvatiti u analizi da je Alilović trebao ranije na klupu, a da se utakmica prelomila preko leđa Ivana Čupića, kojem je ovo jedan od lošijih turnira u dresu reprezentacije.

Tko je tu luzer?

Bez obzira na poraz, Goluža sada ima obvezu osvojiti broncu, a nakon toga Hrvatski rukometni savez treba podvući crtu i vidjeti je li "Slavko Brončani" doista taj koji bi trebao voditi Hrvatsku na sljedećem velikom prvenstvu. Tri, eventualno četiri bronce zvuče kao odličan rezultat, ali ne i za ovu momčad koja bi tragičnim spletom okolnosti mogla ostati zapamćena kao luzerska. Nitko nas ne može uvjeriti da aktualni klupski prvaci Europe, Domagoj Duvnjak i Igor Vori (sada je u francuskom prvaku PSG-u s Gojunom i Kopljarom), te igrači koji su prošle sezone s Kielcom rušili Barcelonu i uzeli treće mjesto u Ligi prvaka, Čupić, Losert, Musa, Štrlek, Buntić, čine luzersku momčad koja bi trebala biti zahvalna na evenutalno četvrtoj bronci.