PREDSTAVLJANJE reprezentacija za Europsko nogometno prvenstvo završavamo skupinom D i izabranom nogometnom vrstom Francuske.
> Skupina B , , , )
> Skupina C (, , Irska, )
> skupina D ( , , Engleska)
Francuska je sudjelovala sedam kontinentalnih smotri i jedina je zemlja, osim trostrukih prvaka Nijemaca, koja se više od jednom okitila europskim naslovom. Prvi put bilo je to 1984. na domaćem terenu kada su u polufinalu golom Platinija u produžecima izbacili Portugal, a onda na Parku prinčeva u finalu pobijedili Španjolsku s 2:0, a drugi put prije osam godina u Belgiji i Nizozemskoj. Nakon što su 1998. postali svjetski prvaci pobijedivši u polufinalu Hrvatsku, a u borbi za zlato Brazilce, zlatna francuska generacija je dvije godine kasnije svjetskom dodala i europski naslov. Predvođeni Fifinim igračem godine Zinedineom Zidanom i pod palicom Rogera Lemerrea, Francuzi su u finalnoj utakmici pobijedili Talijane 2:1 golovima Davida Trezegueta i Sylviana Wiltorda. Na EP-u u Portugalu stigli su do četvrtzavršnice gdje su iznenađujuće poraženi od kasnijih pobjednika Grka. Na posljednjoj kontinentalnoj smotri Galski pijetlovi su se potpuno izblamirali. U skupini s Nizozemskom, Italijom i Rumunjskom osvojili su posljednje mjesto. Remizirali su 0:0 s Rumunjima, 4:1 izgubili od Nizozemske te u posljednjem kolu s 2:0 od Italije. Bio je to najlošiji nastup jedne francuske generacije na euro-smotri od 1960. godine i prvog Eura.
Kada ga je Domenech 2006. predstavio kao nasljednika Ludovica Guillyja većina se čudila potezu osebujnog trenera, međutim dvije godine kasnije Bayernov veznjak bio je jedan od najboljih nogometaša svijeta. Nakon što je u šest godina promijenio isto toliko klubova(Boulogne, Ales, Brest, Metz, Galatasaray, Marseille), Ribery se napokon 2007. godine skrasio u minhenskom Bayernu gdje je doživio punu afirmaciju i pokazao koliko zapravo vrijedi. Perfektan asistent i vrlo često ubojito opasan za protivničke mreže, 29-godišnji Ribery savršen je prototip modernog veznjaka, brz, snažan u duelu, maksimalno tehnički potkovan i odličan u defenzivnom dijelu. U dresu minhenskog kluba odigrao je do sada ukupno 194 utakmice, a zabio je 68 golova uz 99 asistencija u svim natjecanjima. Osvojio je dva naslova prvaka Njemačke, Kup, Liga Kup, a dvaput je igrao i finale Lige prvaka. Za reprezentaciju je debitirao 2006. godine, a u posljednjih šest godina odigrao je 59 utakmica, zabivši devet golova. 2006. godine u Njemačkoj igrao je finale Svjetskog prvenstva.
Vratari: Hugo Lloris (Lyon), Steve Mandanda (Marseille), Cedric Carrasso (Bordeaux)
Obrana: Gaël Clichy (Manchester City), Mathieu Debuchy (Lille), Patrice Evra (Manchester United), Laurent Koscielny (Arsenal), Philippe Mexes (Milan), Adil Rami (Valencia), Anthony Reveillere (Lyon)
Vezni red: Hatem Ben Arfa (Newcastle), Yohan Cabaye (Newcastle), Alou Diarra (Marseille), Yann M'Vila (Rennes), Marvin Martin (Sochaux), Florent Malouda (Chelsea), Blaise Matuidi (PSG), Samir Nasri (Manchester City), Franck Ribery (Bayern)
Napad: Karim Benzema (Real Madrid), Olivier Giroud (Montpellier), Jeremy Menez (PSG), Mathieu Valbuena (Marseille)