Kod križanja na kojem prestaju socijalističke zgrade i počinju kuće, odmah pored tržnice u Prečkom, nalazi se dućan Nadia Prom. Vlasnici su Dubravka i Azzeddine Boulahia - hrvatska obrtnica i alžirski inženjer građevine. Dućan su nazvali po najmlađoj kćeri Nadiji.
Azzeddine ne želi pred kameru, ali smo od njega uspjeli saznati da je u Zagreb došao kao student prije više od 40 godina. Diplomirao je taman kad je hrvatski građevinski sektor kolabirao, tako da od posla u struci nije bilo ništa. Radio je razne poslove, a 1997. je sa suprugom odlučio otvoriti trgovinu.
"Mi smo ostali među zadnjima"
"Tada su to svi radili", govori nam Azzeddine. "Mali dućani nicali su na svakom ćošku. A sada smo mi ostali među posljednjima, veliki igrači su pojeli sve ostale." S njim se slaže i Dubravka - posljednjih godina ona praktički drži cijeli dućan.
"Opstali smo, na naše čudo i radost. Izgradili smo dobar posao", kaže Dubravka. Počeli su još na staroj tržnici, nakon toga su zakupili prostor na novoj, a u trenutnom prostoru su od 2003. godine.
"Opstanak postaje nemoguća misija"
Ipak, dodaje kako trenutna situacija ne djeluje nimalo blistavo. "Opstanak polako postaje nemoguća misija. Moj suprug je vrlo angažiran, stalno kruži i traži akcije, pa smo blizu svima s cijenama. Zahvaljujući tome još uvijek radimo, jer nismo nabijali cijene - nema šanse da opstanete s visokim cijenama. Ovdje moraš biti vrlo povoljan."
Dok razgovaramo, stalni kupci znatiželjno gledaju i pitaju Azzeddinea mogu li ući dok je intervju u tijeku. "Kupujem ovdje više od 20 godina. Kupuje se svašta: vino, sok od jabuke, tube, cigarete, upaljači, Coca-Cola, čips, čokolade", govori nam jedan od njih.
"Lijepo je imati prekrasan kvartovski dućan"
U kratkom vremenu ušlo je nekoliko ljudi - među njima je bila i gospođa koja ima punih 90 godina, iako izgleda kao da ima 20 manje. Tajna njene mladolikosti je, kako kaže, čaša vina uz ručak. "Najviše kupujem ovo vino. I sad ću ga kupiti", pokazuje nam bocu.
Odmah nakon nje dolazi dečko koji konobari u kafiću preko puta - često dolazi po cigarete. "Lijepo je u kvartu imati prekrasan mali dućan", govori. Atmosfera u dućanu doista i je prava domaća, u vrijeme šoping-centara pomalo zaboravljena - svi s gazdama progovore bar nekoliko riječi i svi se poznaju.
"Imamo nekoliko generacija kupaca"
"Imamo nekoliko generacija kupaca. Nekadašnja djeca koja su sad odrasli ljudi, onda njihovi roditelji, djedovi i bake... Uglavnom su svi stalni kupci. Zaborave nešto pa skoknu do nas da ne moraju tražiti okolo. Zapravo smo SOS dućan", zaključuje Dubravka.