LJUBITELJE zgodne mlade pjevačice Lane Del Rey oduševit će novi broj časopisa "The Best Shop" u kojem uz brojne fotke mogu saznati sve o životu i uspjehu svoje omiljene pjevačice. Uz to, novi broj vrvi novim modnim trendovima i prijedlozima za poklone za Valentinovo iz naših dućana, pa sutra svakako skoknite na kiosk po svoj primjerak!
Saznajte više o Lani Del Rey
Lijepa kao Barbie, mistična poput likova iz filmova Davida Lyncha, u običnom t-shitu, s vijencem plastičnog cvijeća na dugačkoj kestenjastoj kosi, ova je senzualna američka kantautorica osvojila svijet.
Lana Del Rey odrasla je kao Lizzy Grant u Lake Placidu, naselju sagrađenom usred nacionalnog parka udaljenom šest sati od New Yorka. Naselju koje je trebalo živjeti od turizma, a koje niti jedan turist više ne posjećuje. Njezin je jedinstveni glazbeni stil potekao iz takvoga mjesta. Otac joj je američki milijunaš i investitor Rob Grant, a kad je napunila 15 godina, nakon što je počela eksperimentirati s drogama i alkoholom, roditelji su je poslali u internat u Connecticut što joj svakako nije pomoglo da izraste u normalniju osobu. "Bila sam prilično lijepa izvana i prilično zbrkana iznutra", opisala je svoje školske dane u školskom internatu dodajući kako nije nikakvo čudo što je o internatima snimljeno toliko filmova i svaki scenarij prilično točno opisuje tu osobitu vrstu ustrojenog ludila.
Čim je proslavila 18. rođendan preselila je u New York: "Još kao djevojčica znala sam da ću završiti u New Yorku. Ovdje je svaki dan kad izađem kroz vrata dobar dan. Volim sve što ovaj grad predstavlja a on me za tu ljubav bogato nagrađuje. Lijepo je kad si u mogućnosti izgraditi za sebe život o kakvom si maštao. Sve s čime počinješ dobio si od nekog drugog. Treba hrabrosti kako bi sve počeo iznova. I može biti prilično zastrašujuće. Zato ne čujete mnogo ljudi kako kažu: Hajdemo početi život iz početka, onako kako smo oduvijek željeli da nam život izgleda".
Lizzy Grant krenula je od svojeg imena i Lana Del Ray je rođena.
Svoju je glazbenu karijeru započela u popularnom klubu u predgrađu New Yorka koji je imao organizirane "Open Mic" večeri kad svatko tko želi može popeti se na scenu i izvesti svoju točku. Imala je samo 19 godina i bila prilično uplašena. "Prva takva večer za mene je bila šok. Imala sam na sebi traperice, žutu majicu i svoju akustičnu gitaru. Bio je to rock bar i kad sam se pojavila svi su zinuli u mene. Htjela sam u zemlju propasti. Nisam uopće pripadala tamo. Otpjevala sam baladu, sličnu pjesmi Video Games, ali koju sam napisala s tri akorda. Svi su zanijemili u čudu. Nije bilo čak niti aplauza nakon što sam otpjevala pjesmu, samo tišina. Rekla sam Hvala vam, zgrabila svoju jaknu i izjurila van. No, bilo je to zanimljivo iskustvo. Mislila sam, ako mogu zaustaviti ljude onda je valjda već i to dovoljno".
Ipak, napukli zvuk njezinog kao utišanog glasa, baš kao i stil depresiji sklone hollywoodske dive odmah je izazvao interes. "Netko je istrčao za mnom i rekao mi kako bih trebala nastupiti i sljedećeg tjedna, no bila sam previše preplašena. Mislila sam, budem li čula kako mi se smiju nikada više se neću usuditi stati na scenu".
Premda su se u medijima, osobito nakon njezinog nastupa na Saturday Night Live gdje se nije proslavila vokalnim sposobnostima, pojavili napisi o tome kako je 25-godišnje glazbeno otkriće zapravo projekt njezina bogatog oca, Lana Del Rey barem je neko vrijeme živjela daleko od očevog bogatstva, u kamp prikolici parkiranoj u New Jerseyju. Interijer je uredila sama, uz mnoštvo zastavica i slapove božićnih lampica.
Glazbena industrija nije ju dočekala raskriljenih vrata, no ova djevojka nije odustajala od svojih snova o mogućnostima koje će se pojaviti za Lanu Del Rey. Nakon neuspjeha u New Yorku, preselila je u London i počela ispočetka. Priča kaže kako su je u Europi i otkrili. Njezina verzija priče o uspjehu donekle se razlikuje od onih koje se pojavljuju u medijima, a počinje sa singlom Video Games.
"Konačno sam pronašla zvuk koji me oduševljava i intrigira. Nevjerojatno ali pjesma Video Games bila je onaj ključni trenutak za mene. Prije toga sam razmišljala kako napraviti brzu pjesmu, hit koji će osvojiti plesne podije i lansirati me na scenu. Video Games je balada, nema čak ni pravi refren, objavila sam ju sama na YouTubeu i čudo se dogodilo. Svakoga dana bilo je po tisuću novih gledanja dok sam ja u čudu sjedila pred računalom i pitala se odakle dolaze svi ti ljudi. Nemam pojma kako su doznali, ali ljudi su mi počeli prilaziti i razgovarati sa mnom zbog te pjesme. To nisam očekivala. Ali, kakvo olakšanje! "
U siječnju ove godine izašao je konačno i prvi njezin album "Born to Die" s kojeg je već skinuto nekoliko hit singlova. Mistična ljepotica svoju inspiraciju ipak traži na tamnoj strani. Tako je i pjesma Video Games posvećena njezinom dečku koji je poginuo. "Ima nešto prekrasno u borbi. U svakoj borbi. Kad osjećaš kako život boli. Govorim o epskim ljubavima u svojim pjesmama. Želim upropaštavati živote svojom glazbom kako bi svatko mogao osjetiti glamur opasnosti. Bez 'Lica s ožiljkom' bi li svijetom hodala i polovica mafijaša koji danas postoje? Odd Future, Lil Wayne, Simon Cowell. Ne možeš se zasititi priča o tim ljudima ma koliko god da ih je moć izopačila. Pojavio se cijeli jedan žanr; Američki san postao je Američki psiho, to su postale iste stvari. Smrt je postala umjetnost. Odsvirali smo svoj pop, taj je ružičasti san završen". Snažne su to riječi za djevojku od 25 godina, ali Lana Del Rey požurila se osjetiti strah i snažna iskustva kako bi stvorila svoju ljubavnu poeziju: "Ne zaljubljujem se lako, prilično sam zahtjevna. Ali zaljubljujem se glupo, reklo bi se. To su strašno intenzivne ljubavi kad u jednoj minuti znam sve što trebam znati. Ne znači kako će to uvijek završiti dobro, ali definitivno me udara snažno i intenzivno. Željela bih pronaći nekog tko mi je stvarno magnetičan ali mi neće učiniti ništa ružno, a to je teško". Jednako teško nosi se i s novostečenom slavom, priznala je u intervjuu za V magazine. Gdje god se pojavi horda ljudi joj maše i probija se kako bi se fotografirali s njom. "Poznajem mnogo različitih ljudi. Kad su pijani, u mraku, svi žele istu stvar. Svi žele biti slavni. To je zapravo u ljudskoj prirodi da žele druge ljude kao svjedoke svog života. Važno im je da su primijećeni. Ne žele biti sami. Ni ja ne želim biti sama".