Foto: Instagram/123rf
JESTE li se ikada zapitale kako i zašto se te sise toliko smanje nakon prestanka dojenja i u kolikoj mjeri dojenje doista pomaže u prevenciji raka dojke? Donosimo vam odgovor koji vjerojatno niste očekivale.
Novim istraživanjima, koja su objavljena na portalu New Scientist, otkriveno je da dojke same, s prestankom dojenja, počinju svoju transformaciju.
Za vrijeme trudnoće i kasnije dojenja, grudi su premrežene uskim mliječnim kanalima koje štiti masno tkivu grudiju. Tijelo tada šalje hormonalne signale grudima u kojima se stvara prostor za proizvodnju i "skladištenje" mlijeka, zbog čega se kanali šire, posebno u onom dijelu gdje se mlijeko proizvodi. Mijenja se i struktura unutarnjeg epitela, a jednom kada žena prestane dojiti, sve se te nove stanice samouništavaju. Grudi ih same doslovno ubijaju i uklanjaju.
No pitanje je kako ih uklanjaju same.
U ovome, naime, leži misterij - naš imunološki sustav sve mrtve i umiruće stanice obično uništava i izbacuje procesom koji se naziva fagocitoza, no kada je u pitanju jedna tako velika promjena kao što je prestanak dojenja, mogli bismo pomisliti da će to uništavanje i izbacivanje stanica koje više nemaju svrhu, na neki način negdje ostaviti traga, kao što je upala, bolno ili oštećeno tkivo, no ništa se od toga doista ne događa kada žena prestane dojiti.
Ono što se događa jest ovo: Prestankom dojenja epitelne stanice doslovno same "jedu" svoje mrtve susjede (odumrle stanice). Budući da je protein Rac1 neophodan za normalnu proizvodnju mlijeka, kao i fagocitozu u imunološkim stanicama, stručnjaci su se pitali bi li takav proces možda bio moguć i prilikom rekonstrukcije dojki kod mladih djevojaka koje su oboljele od raka, a žele svakako roditi i dojiti dijete.
Da bi to istražili, znanstvenici su se poigrali s genom za proizvodnju proteina Rac1 kod ženki miševa. Prvo leglo miševa je preživjelo, ali su bebe miševi bili manji nego obično, vjerojatno zato što je mlijeko koje su dobivali sadržavalo manje masti i proteina nego što je normalno. Međutim, većina legla naknadno je umrla, zbog čega su i svi daljnji pokusi pokazali koliko je taj protein važan, ne samo zbog hranjenja mladunčadi, već i za bolju regeneraciju grudi. Daljnji pokusi su pokazali dasu u odsustvu Rac1, mrtve stanice i mlijeko "ubili" grudi tako što su stalno oticale i dovodile do stanja jakih upala tkiva, pa je i sama regeneracija tekla sporo, a sve je to utjecalo na još lošije stanje grudiju sa sljedećim trudnoćama.
"Mliječne žlijezde ima veliki posao koji moraju riješiti brzo nakon dojenja, ali ako će odumrle stanice "rješavati" samo stanice imunološkog sustava, doći će do spomenutih tegoba u obliku jakih upala i oticanja. I to zato što je tih stanica odjednom previše", naglasili su biolozi s Cambridgea, no to ne znači da imunološki sustav u tom pogledu ne igra dobro svoju ulogu, već je dijeli s epitelnim stanicama koje veliku količinu odumrlih stanica uništavaju tako da ih "pojedu". I zato je i taj protein Rac1 toliko važan, jer bez njega bi cijeli proces pripreme dojki na dojenje, proizvodnju mlijeka i kasnije vraćanje "na staro" bio narušen.
I samo da se zna - epitelne stanice zadužene za samouništavanje stanica koje se više ne koriste čekaju oko tri dana kada počinju sa svojim radom.
Ovi rezultati stoga zorno objašnjavaju što se događa s grudima nakon dojenja, zašto same tako splasnu i gdje odlazi mlijeko koje beba više ne jede, ali su zapravo jako važna i za priču vezanu uz rak dojke.
Otkrića bi mogla imati posljedice za razumijevanje nastanka i razvoja raka dojke. Iako produženo dojenje smanjuje ukupni rizik od raka, valja znati da to nije dugoročno, jer se smatra da žene imaju povećan rizik od razvoja raka dojke u prvih 5 do 10 godina nakon trudnoće, s žalosnom vijesti da su takvi tumori najčešće puno agresivniji. Postoje čak i teze da loša razgradnja stanica nakon prestanka dojenja može biti i okidač za kasniji nastanak tumorskih stanica.
Sve u svemu, istraživanja o nastanku i liječenju raka dojke još nisu ni približno gotova, pa bi ovi rezultati, ova otkrića vezana uz važnu ulogu Rac 1, mogla možda promijeniti i stavove vezane uz liječenje i tretiranje raka.
"No to se još svakako mora dodatno istražiti", poručuju znanstvenici.