Ako ste roditelj, vjerojatno ste na društvenim mrežama već vidjeli slike savršeno uređenih dječjih soba s drvenim slagalicama i minijaturnim kuhinjama u bež i zemljanim tonovima. Neki kažu da takve igračke, koje se često nazivaju Montessori, potiču neovisnost i igru bez ekrana. Drugi ih ismijavaju i nazivaju taj trend "tužno bež roditeljstvo". Osim toga, mnogi proizvodi s oznakom #montessoritoys uopće ne prate pravu Montessori filozofiju, piše Today's Parent.
Mel Craig, jedna od osnivačica platforme Toy Testing Sisters, kaže da su mnogi roditelji pod pritiskom da dječja soba izgleda kao s Pinteresta. "Svi žele minimalističku, neutralnu igraonicu", objašnjava. "Estetika jest važna, ali igra je zapravo šarena, neuredna i djeca bi trebala voditi glavnu riječ."
Montessori je obrazovni pristup koji djeci daje slobodu da samostalno istražuju, bez baterija i tehnologije, u okruženju prilagođenom njima. Učiteljica Lauren MacKenzie-Pratt, s deset godina rada u Montessori školama, kaže da djeca već od 18 mjeseci mogu razvijati koordinaciju i učiti o svakodnevnim stvarima. Takve igračke jednostavno izgledaju, ali imaju jasnu svrhu. "Nema zvončića ni svjetala, dijete razmišlja svojom glavom", ističe Craig.
Bitno je da su igračke postavljene nisko, na dohvat ruke, kako bi dijete moglo samo birati. "Nema potrebe nuditi previše opcija", kaže MacKenzie-Pratt. "Dijete treba birati, ali bez preopterećenja."
Prema riječima MacKenzie-Pratt, Montessori igračke potiču razvoj strpljenja i vještina rješavanja problema. Na primjer, pečenje kolača s dječjim priborom može biti prava mala avantura. Djeca tako uče kako se nositi s razočaranjem ako nešto ne uspije ili kako ostati usredotočena usprkos ometanjima.
Craig dodaje da su takve igračke odlične jer potiču samopouzdanje i koncentraciju. Fokusiraju se na praktične vještine i razvoj osjetila.
Iako Montessori filozofija stavlja funkcionalnost ispred izgleda, cijene igračaka često govore drugačije. Popularni "tornjevi za učenje" mogu stajati i više od 325 eura. "Samo zato što nešto piše da je Montessori, ne znači da vrijedi toliko", kaže Craig. "Dijete jednako može učiti s običnom žlicom, zdjelicom ili sigurnim kućanskim predmetima."
MacKenzie-Pratt napominje da naziv Montessori nije zaštićen, pa svatko može proizvoljno staviti tu oznaku. No, neki roditelji ipak smatraju da se isplati uložiti - poput dizajnerice Sophie Shay, koja kaže da su tornjevi za učenje jedni od najboljih dodataka za uključivanje djeteta u svakodnevne kuhinjske aktivnosti.
Stručnjaci naglašavaju da ne treba potrošiti bogatstvo. Okruženje poticajno za dijete može se stvoriti i uz jednostavne stvari.
Dječji stol i stolice s bojicama, papirom i ostalim priborom dovoljni su za poticanje kreativnosti i fine motorike. "Djeca tada sama započinju projekte i osjećaju se važnima", kaže Shay.
MacKenzie-Pratt predlaže da dijete, primjerice, ljušti tvrdo kuhano jaje, zdrobi ljusku u mužaru i koristi je kao gnojivo za biljke. A jaje na kraju - pojede.
Craig savjetuje jednostavnu domaću izradu - izrežite oblike na poklopcu stare kutije, a odgovarajuće komade napravite od kartona. To pomaže u razvoju fine motorike i logičkog razmišljanja.
Stručnjaci poručuju: Montessori nije u skupim igračkama, nego u stavu. Poštujte djetetovu prirodnu znatiželju, pružite mu priliku da istražuje i učite ga kroz svakodnevne aktivnosti. Rabljene drvene igračke, glazbeni instrumenti ili obični predmeti iz kućanstva često su jednako korisni kao i sve popularne, skupe opcije.
"Počnite jednostavno i slijedite interese svog djeteta", poručuje Craig. "Montessori pristup ne živi u igrački, već u tome kako promatramo dijete i omogućujemo mu da raste u svom ritmu."