Roditelji koji rade pet stvari odgajaju djecu koja im pričaju o svojim problemima

Roditelji često osjete kada se njihovo dijete suočava s problemima, primjerice u školi ili među prijateljima, iako im ono o tome ništa ne kaže. Bez obzira na sve pročitane savjete i knjige o odgoju, ponekad je teško izvući više od jedne riječi. Prirodno je brinuti i željeti znati što se događa, a kada osjetite da nešto nije u redu, instinkt vas tjera da tražite odgovore. No postoji način da potaknete dijete da vam se otvori bez da ga pritom gušite ili ispitujete kao detektiv, piše YourTango.

1. Ustrajte u razgovoru

Ako vas dijete nekoliko puta odbije, lako je odustati. No tada ga ostavljate bez potrebne podrške. Pokušajte pronaći pravi trenutak i mjesto za razgovor. Provedite vrijeme nasamo s njim, bez braće i sestara, i pokažite mu da vam je stalo. To će mu dati osjećaj sigurnosti i potaknuti ga da vam se povjeri.

2. Suosjećajte bez obzira na odgovor

Roditelji često burno reagiraju na ono što čuju. Kritiziranje, prijetnje ili podsjećanje na rečenicu "Jesam li ti rekao/la" može zatvoriti vrata iskrenosti. Umjesto toga, udahnite i poslušajte. Vaš cilj je zadobiti povjerenje djeteta, a to je važnije od svakog manjeg prekršaja. Kada zna da ga nećete napasti, bit će spremnije otvoriti se i drugi put.

3. Pokažite da slušate

Ponovite ono što je dijete reklo, ali svojim riječima. To pokazuje da ga razumijete i dajete mu priliku da pojasni svoje misli. Ako kaže: "Drugi bi me trebali pozvati na igru", možete odgovoriti: "Znači, osjećaš da oni trebaju doći tebi, a ne obrnuto?" Takva znatiželja i empatija potiču ga da podijeli još više.

4. Nemojte nametati rješenja

Postavljajte pitanja i slušajte bez prekidanja. Nemojte pretpostavljati da znate sve razloge njegova ponašanja niti nuditi brza rješenja. Djeca žele osjetiti da vjerujete u njihovu sposobnost da sami uče i rastu iz svojih iskustava.

5. Budite partner, a ne sudac

Djeca će se lakše otvoriti kada osjete da ih slušate i razumijete. Miran razgovor u kojem im nudite podršku, a ne presudu, stvara osjećaj sigurnosti. Iako nije uvijek lako kontrolirati emocije, važno je pokušati. Ako i pogriješite, sutra možete krenuti ispočetka. Najvažnije je nastaviti slušati, razgovarati i surađivati. Upravo je to temelj za cjeloživotnu otvorenu komunikaciju i snažan odnos između roditelja i djeteta.