Napetosti između roditelja i odrasle djece vrlo su česte, bilo zbog fizičke udaljenosti nakon odlaska iz roditeljskog doma ili zbog emocionalnih obrazaca koji se teško mijenjaju. Stručnjaci ističu da se mnogi nesporazumi temelje na različitim stilovima komunikacije, a ne nužno na stvarnim sukobima. Izgradnja zdravog odnosa u odrasloj dobi zahtijeva ranjivost, iskrenost i otvorenost – ali i svjesno izbjegavanje određenih rečenica koje mogu povrijediti, izazvati krivnju ili udaljiti djecu. Umjesto da učvršćuju odnos, roditelji ovim frazama često nehotice sabotiraju povjerenje i bliskost.
Ova fraza, i slične poput "Očito ti je život tako dobar da nas se više ni ne sjetiš", stvaraju emocionalni pritisak i osjećaj krivnje kod odrasle djece. Prema obiteljskoj terapeutkinji Sarah Epstein, ovakve izjave mogu ozbiljno narušiti odnos jer ne pozivaju na otvoren razgovor, već prenose frustraciju i nesigurnost roditelja. Umjesto da stvore prostor za povezanost, ovakvi komentari samo produbljuju osjećaj udaljenosti, piše YourTango.
Epstein naglašava da ovakve rečenice često prebacuju emocionalni teret na djecu, sugerirajući da su odgovorna za roditeljsku usamljenost ili tugu. Odrasla djeca tada osjećaju obvezu "popravljanja" odnosa, umjesto da on nastaje prirodno i obostrano. Stručnjaci preporučuju iskrenije izraze poput: "Nedostaješ mi, voljela bih te češće vidjeti" – koji ne zvuče toksično, već otvaraju prostor za toplinu i razumijevanje.
Odrasla djeca imaju pravo odlučivati koliko i što će dijeliti sa svojim roditeljima. Psihologinja dr. Margaret Rutherford ističe da ovakve fraze često dolaze iz odnosa gdje roditelji imaju osjećaj kontrole ili čak emocionalne ovisnosti o djeci. Umjesto da stvore prostor za otvorenost, ovakvi komentari mogu izazvati obrambeni stav i dodatno udaljiti dijete.
Dr. Rutherford napominje da je ključ zdravog odnosa prihvaćanje da odrasla djeca više nisu odgovorna za emocionalne potrebe svojih roditelja. Roditelji mogu biti podrška, ali bez očekivanja da budu uključeni u sve aspekte djetetova života. Ako pokažu povjerenje i poštovanje prema granicama svoje djece, mnogo je veća šansa da će djeca poželjeti s njima dijeliti više.
Ova fraza, prema psihologinji Lynn Margolies, predstavlja oblik emocionalne ucjene. Takav pristup temelji se na traženju potvrde i ljubavi kroz manipulaciju i pritisak, a ne kroz zdravu komunikaciju. Roditelj koji koristi ovakvu izjavu često ne govori o svojim stvarnim osjećajima, već pokušava kontrolirati ponašanje svojega djeteta.
Margolies ističe da se iza takvih rečenica često krije strah od gubitka veze, ali upravo one uništavaju bliskost i povjerenje. Djeca se tada osjećaju kao da ljubav moraju "dokazivati" kroz ponašanja koja im možda nisu prirodna ili ugodna. Stručnjaci savjetuju da roditelji radije izraze svoju potrebu u obliku iskrene molbe, bez uvjetovanja ljubavi.