Roditelji često kažu: "Samo želim da moje dijete bude sretno." No, fokusiranje isključivo na sreću, umjesto na razvoj otpornosti, može dugoročno učiniti više štete nego koristi.
Psihologinja i stručnjakinja za roditeljstvo Becky Kennedy ističe kako roditelji često nesvjesno šalju djeci poruku da su negativne emocije problem koji treba riješiti, umjesto da ih prihvate i nauče kako se s njima nositi. Kada dijete doživljava frustraciju, tugu, ljutnju ili ljubomoru, roditelji često pokušavaju odmah umiriti ili preusmjeriti njihovu pažnju. No, time ih ne uče kako se nositi s teškim emocijama, već ih potiču da ih izbjegavaju.
Dugoročno, djeca koja ne nauče upravljati svojim emocijama često postaju tjeskobna, nesigurna i osjetljiva na stres, što može dovesti do problema u odrasloj dobi.
Prava sreća ne dolazi iz izbjegavanja teških emocija, već iz sposobnosti da ih podnesemo, razumijemo i prevladamo. Kada roditelji pomognu djeci da se nose s nelagodnim osjećajima, umjesto da ih eliminiraju, ti osjećaji s vremenom postaju manje intenzivni i lakše se obrađuju.
Otpornost se gradi odmalena, kroz svakodnevne situacije, a roditelji u tome igraju ključnu ulogu.
Sljedeći put kada se dijete suoči s neugodnim emocijama, umjesto da ga pokušate odmah utješiti ili "popraviti situaciju", isprobajte ove strategije:
Ako je djetetova sreća jedini cilj roditelja, ono može naučiti da su neugodne emocije nešto opasno i da ih treba izbjegavati pod svaku cijenu. No, život je nepredvidiv, a neizbježni izazovi poput neuspjeha, gubitka i konflikata zahtijevaju unutarnju snagu i otpornost.
Djeca koja ne nauče tolerirati neugodne osjećaje često izbjegavaju izazove, boje se neuspjeha i teško se oporavljaju od razočaranja. S druge strane, oni koji su naučili nositi se s frustracijom i neugodnim emocijama imaju veće samopouzdanje, lakše donose odluke i spremniji su za suočavanje s problemima.